Od najpropulzivnije zemlje do potpunog marginalca

U dvije godine Hrvatska je prema broju prodanih automobila pala ispod Srbije, Slovenije, Slovačke, čak i Luksemburga. Ova će godina, čini se, biti najgora jer su dosad prodana samo 26.064 vozila. Međutim, ima lijeka.

piše Hrvoje Ivanković

Domaće tržište automobila proživljava najteže razdoblje od hrvatskog osamostaljenja. U analiziranju prodajnih rezultata najčešće se upotrebljavaju riječi ‘katastrofa’, ‘apokalipsa’ i ‘neperspektiva’. Jasno je da su u posljednje dvije godine drastično padali: gotovo tri puta manje automobila prodano je u dosadašnjem dijelu godine nego rekordne 2008. Ova će godina, prema svemu sudeći, biti najgora dosad. Krivci za takvo stanje na domaćem tržištu apsolutno su svi, od države, banaka, zastupnika, dilera do kupaca. No umjesto da napravimo detaljnu analizu krivaca i brojimo tko je napravio više pogrešaka, pokušat ćemo objasniti u kojem se smjeru mora ići da bi se postigao kakav-takav napredak u prodaji novih automobila. Situacija je kritična, ali ipak nije bezizlazna.

Bešćutna država
Jedan od najvažnijih uvjeta za popravljanje krvne slike domaćeg tržišta jest bilo kakva Vladina reakcija. Maćehinski odnos prema grani koja državi osigurava najmanje desetak miljardi kuna na godinu jednostavno nije prihvatljiv. Naravno da se ne očekuju velike subvencije za kupnju (većina ih vlada u Europi daje), no sluha za manje namete, ali i za olakšice na ekološka vozila, mora biti. Ako u većini zemalja na Starom kontinentu kupcima izlaze ususret raznim subvencijama, pogodnostima i manjim nametima, zašto se slično ne bi napravilo i u Hrvatskoj? Posebna su priča u nezainteresiranosti države za autoindustriju ekološki modeli, koji su svugdje označeni kao prioritet, a čak je i u Srbiji kupcima hibridnih automobila omogućena subvencija od 1.000 eura. Za mjesec dana na europsko će tržište stići i potpuno električni modeli poput Nissan Leafa koji se pune isključivo na klasičnu utičnicu za struju. Bez obzira na to što su benzinske postaje diljem Europe već prilagodile infrastrukturu, odnosno omogućile mjesto za punjenje, mjerodavno hrvatsko ministarstvo ne želi ni čuti za takav prijedlog. Novi, zeleni trendovi očito će ostati san za domaće zastupnike koji na hrvatsko tržište jednostavno ne mogu plasirati svoje električne modele. Za desetak godina, kad takvi automobili postanu česta pojava na prometnicama, vjerojatno će i Hrvatska prilagoditi svoje benzinske postaje takvim trendovima.

Opasna premišljanja
Nakon države svoj bi doprinos ozdravljenju tržišta trebale dati i banke, koje prevelikim kamatama i selekcijom klijenata ne stvaraju pozitivno ozračje. Premda je većina banaka u posljednjih godinu dana smanjila kamate na kredit za kupnju novih automobila, ipak su snižene samo simbolično, tako da se o manjim ratama kredita ne može argumentirano govoriti. U stvaranje pozitivne slike na domaćem tržištu trebali bi se uključiti i kupci, koji u velikom luku zaobilaze prodajne salone. Budući da je kupovna moć osjetno pala, takvo stanje ne iznenađuje, a dodatan je uteg i razmišljanje većine da je bolje pričekati neka bolja vremena za kupnju novog automobila. Upravo zato automobili se ne kupuju, prosječna starost voznog parka premašuje deset godina, što je realna opasnost i sa sigurnosnog aspekta. Nažalost, svi potrebni elementi za stvaranje bolje klime na tržištu izravno su vezani uz recesiju koja ne da mira državi, bankama, a posebno kupcima. Da Hrvatska nije oaza u Europi, pokazuju primjeri iz Njemačke, Francuske, Španjolske, koje također bilježe katastrofalne rezultate, no ondje su vlade direktno vezane uz autoindustriju i svakodnevno donose velike odluke čiji je cilj popraviti stanje na tržištu. Koliko će recesija trajati, nezahvalno je prognozirati, no budemo li čekali da se stvari same pomaknu s mrtve točke, crno nam se piše.

Uteg birokracije
Dok Vlada prihvaća da kriza, u kojoj većina ljudi gleda kako preživjeti, nije vrijeme za dugoročne planove i investicije, susjedne zemlje dokazuju suprotno. Mađarska, Slovenija, Srbija i druge zemlje u regiji bore se za svakog proizvođača koji želi investirati u bilo kakav pogon na njihovu području. U Hrvatskoj je birokracija još prevelik uteg, a u prilog nam ne idu ni razni nameti za strane ulagače koji tjeraju bilo kakve ozbiljnije investicije iz hrvatskog dvorišta. No ako bi se danas počeli stvarati bolji uvjeti za poslovanje i investicije, za dvije do tri godine mogli bismo ponovno postati najvažniji igrač u ovoj europskoj regiji. Do tada ćemo s prodajnim rezultatima, ali i prihodima iz autoindustrije, gledati u leđa Srbiji, Sloveniji, Slovačkoj, pa i Luksemburgu.