Odzvonilo građevinarima s jednim zaposlenikom

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Prvog listopada ove godine na snagu stupa Pravilnik o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti građenja kojim se pokušava uvesti više reda u poslove građenja. Ono što će građevinarima biti najvažnije sadržano je u čl. 3. Pravilnika, kojim se pooštravaju uvjeti za dobivanje dozvole za rad kako bi se postigla veća sigurnost gradnje, ljudi koji rade na gradnji kao i krajnjih korisnika.

Davanjem suglasnosti samo izvođaču koji ispunjava uvjete stručne osposobljenosti i ima odgovarajući broj radnika, Pravilnik nameće kadrovsku i tehničku opremljenost graditelja kao uv-jet za rad i pokušava spriječiti djelovanje tvrtki koje od opreme imaju samo mobitel s brojevima onih koji su vlasnikova veza.

Ipak, dopušten je rad bez suglasnosti daljnjih 18 mjeseci nakon 1. listopada 2006. godine i udruživa-nje više tvrtki koje samostalno ne ispunjavaju uvjete. Istodobno, Pravilnik ni jednom odredbom ne potiče bolju pravnu logistiku manjih građevinskih tvrtki od kojih će vjerojatno veći dio pasivno čekati 1. travnja 2008. godine nadajući se da je to sve samo prvoaprilska šala i da će moći nastaviti raditi kao i do sada.

Oni koji budu profesionalniji vjerojatno će dosta energije utrošiti na udruživanja koja nisu sporna ako su stvarna, ali treba strahovati od onih fik-tivnih koja su, nažalost, prečesta. Istina, danas je to više slučaj zbog uvjeta pojedinih natječaja, a u budućnosti će biti zbog tog Pravilnika. Pravilnik bi mogao unijeti reda u područje graditeljstva, ali pita-nje je koliko će profitirati manje tvrtke i hoće li se uspjeti prilagoditi, a već su sada u lošijem, podređe-nom položaju u odnosu na one veće.

Poslove će i ubuduće dobivati 'veliki'

Boom graditeljstva posljednjih godina doveo je, među ostalim, do raslojavanja između velikih građe-vinskih poduzetnika, kao posebne klase, i niza manjih tvrtki koje ovise o 'velikima' i vrlo specifičnih od-nosa između tih dviju skupina. Tako u postupku javne nabave 'mali' najčešće nemaju nikakve šanse, jer se pojavljuju uvjeti određenog (u pravilu većeg) broja stalno zaposlenih, određenog (u pravilu veli-kog) prosječnog prihoda unatrag nekoliko godina, referencije (po mogućnosti međunarodne), ban-kovne garancije i sl. Sve to često vrijedi i za investicije u kojima nema obveze javne nabave, jer i naru-čitelji žele raditi isključivo s onima iz grupe 'velikih', za što, istina, ima dosta razumljivih razloga, od veće transparentnosti poslovanja, lakše organizacije posla, lakšeg angažiranja visokokvalificiranih kadrova, do pravnih i ostalih jamstava.

Jasno je da je za 'male', kao izravne nositelje posla, tržište prilično zatvoreno, iako je posla sve više. Poslove dobivaju 'veliki,' pa i one koji im nisu posebno značajni, a najčešće ih obavljaju preko podizvo-đača, većinom iz redova 'malih', koji su zbog nametnutih odnosa u pravilu u podređenom položaju. Većina 'malih' nema posebnih rezervnih novčanih sredstava i zapravo preživljava od posla do posla, što ih prisiljava da pristanu i na uvjete koje inače ne bi prihvatili, primjerice cijenu ili modaliteti i uvjeti isplate i drugo. Većina 'malih' nema odgovarajuću logistiku koja bi pratila osnovnu djelatnost, a to se posebno odnosi na pravni segment. Teško je očekivati da netko u građevinskom obrtu ili d.o.o.- u s nekoliko zaposlenih prati hrvatsko zakonodavstvo u kojemu se gotovo obaraju svjetski rekordi u do-nošenju i stalnim izmjenama i dopunama propisa, a još manje sudsku praksu.

Kad strani investitor nametne stranu arbitražu ili primjenu stranog propisa, 'mali' uglavnom neće ni znati o čemu je riječ, kao ni za pravni status ugovornih odredbi koje se prikrivaju u ugovoru (primjerice uporabom malih slova) uključujući i opće odredbe poslovanja. Pritom je 'malima' od male koristi to da su u pravu ako će to na sudu morati dokazivati godinama i za to vrijeme najčešće biti na neformalnoj crnoj listi 'velikih'. To nije specifičnost samo graditeljstva, u trgovini je poznat slučaj da se vjerojatno najbolji ili jedan od najboljih domaćih proizvoda ‡ originalna Gavrilović salama ne može kupiti u najve-ćem domaćem maloprodajnom lancu, zbog, kao što se neformalno čuje, pokušaja naplate zatezne kamate na inače neprijeporno zakašnjenje.

Edukacija o propisima i zakonima

Da je kojim slučajem potražnja za podizvođačima veća od ponude, što je razmjerno rijetko, objektivni nedostaci 'malih' daleko bi se manje vidjeli, često bi se radovi platili avansom i sl., ali zasad su 'veliki' u velikoj prednosti koja će vjerojatno samo rasti. Dosta je sjetiti se uobičajene posebne naplate za gorivo koje 'veliki' posebno dopremaju na gradilišta, a 'mali' za svoje male potrebe nemaju računa to za sebe organizirati jer samo za tu stavku moraju vratiti većinu teško zarađenog. Treba se prisjetiti koliko je 'malih' bilo angažirano na gradnji autoceste i koliko je potrebne mehanizacije i za vrijeme tih radova ostalo bez posla te zamisliti nekoga tko kreditom kupi skupi stroj koji je objektivno bez konkurencije, ali i slabo uporabljiv osim na gradnji autoceste.

Na tržište je očito teško utjecati, a pitanje je i bi li to bilo opravdano. Međutim, sigurno bi bilo opravdano osigurati barem donekle slične startne pozicije na tržištu. Pritom mislimo na prikladnu edukaciju ne samo o propisima nego i o praski, na izradu temeljnih pravnih akata i mogućnosti institucionalne ele-mentarne komunikacije, uključujući i praćenje na stranom jeziku. Bi li se to provodilo putem ministar-stva, gospodarske ili obrtničke komore ili posebne cehovne udruge i nije važno, važno je samo prihva-titi realnost prema kojoj propise i praksu na zadovoljavajućoj razini praktično mogu pratiti samo 'veliki', samo oni lako dobiju velike kreditne linije. Ipak, 'veliki' bez 'malih' ipak ne bi mogli funkcionirati, jer da mogu 'malih' ne bi ni bilo. No, podržavanje 'malih' u srazu s 'velikima' nužno znači i povećanu odgo-vornost 'malih' u svakom pogledu, ne samo prema većima nego i prema investitorima, što je danas najčešće samo teorija.

 Kraj