OECD preporučuje ukidanje državnih poticaja za biogoriva

Vlade bi trebale ukinuti subvencije za biogoriva jer ta vrsta potpore alternativnim izvorima energije vodi prema rastu cijena poljoprivrednih proizvoda, upozorava OECD u svojoj studiji 'OECD-FAO Agricultural Outlook 2007-2017' koja donosi analizu dugoročnih trendova u poljoprivredi i na tržištu hrane

Jedna od glavnih tema studije je sve je veća upotreba žitarica, šećera, uljane repice i biljnih ulja kao sirovina u rastućoj industriji biogoriva, etanola i biodizela, osobito u SAD, EU i Brazilu.  Ocjena je da taj pritisak prema sve većoj potrošnji biogoriva stvara neodržive tenzije koje će dovesti do poremećaja tržišta, a istodobno neće donijeti veće ekološke koristi. Istraživanje pokazuje da će biogoriva pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova iz energetskih izvora za ne više od 3 posto, ali će porezni obveznici za to platiti golemu cijenu.  Naime, poticanje potrošnje biogoriva, čija je tržišna konkurentnost neodrživa bez obilnih potpora, državni proračun SAD stoji 7 milijardi dolara na godinu tako da smanjenje emisija ugljičnog dioksida za jednu tonu stoji više od 500 dolara. U EU ta je cijena i do deset puta viša. 

U Studiji stoji da biogoriva mogu imati i neke negativne učinke na okoliš. Naime, korištenje polja za uzgoj energije umjesto za uzgoj hrane, prijeti uništavanjem prirodnih ekoloških sustava kao što su šume, močvare ili pašnjaci, habitata mnogih vrsta, zatim smanjenjem biološke raznovrsnosti i drugim posljedicama protiv kojih se inače bori opća politika zaštite okoliša. Studija preporučuje vladama da postupno napuste subvencije za biogoriva. Ova studija, koja je bila tema na okruglom stolu OECD-a u srijedu, u novu perspektivu stavlja i plan EU da do 2020 godine 10 posto potrošnje goriva u sektoru transporta bude zamijenjeno biogorivima. Međutim, jedina tri izvora biogoriva koja imaju neku ekonomsku opravdanost su etanol iz šećera u Brazilu, nuz proizvodi u proizvodnji papira i gorivo iz korištenih biljnih ulja.   

Rasprava o svrsishodnosti uporabe biogoriva već je uzela maha. U svibnju je američki časopis Foreign Affairs objavio prilog dva stručnjaka za poljoprivrednu politiku, Ford Rangea i Benjamina Senaura, koji su iznijeli nepovoljne efekte koje proizvodnja etanala iz kukuruza već ostavlja na američko agro tržište, a time lančano i na druga tržišta. Zahvaljujući visokim cijenama nafte i obilnim subvencijama koje uživaju sve je veća margina koju proizvođači etanola mogu plaćati za kukuruz.  Autori iznose podatak da je krajem 2006 godine u SAD radilo 110 rafinerija etanola a 73 nove bile u izgradnji, 2008 godišnja proizvodnja etanola dostići će 11,4 milijarde galona (43 mlrd litara), a predjsednik Bush je u svom zadnjem obraćanju naciji spomenuo i cilj od 35 milijardi galona goriva iz obnovljivih izvora godišnje do 2017. godine.

Međutim, to znači da sve veći i veći dio uzgoja kukuruza usmjerava ka proizvodnji biogoriva. Prema nekim procjenama, proizvodnja etanola za nekoliko godina gutat će polovicu kukuruza koji se proizvede u SAD.
Udarni valovi ove pomame za biogorivima već se osjećaju u cijelom prehrambenom sistemu, a iz SAD inače dolazi oko 40 posto svjestke proizvodnje kukuruza ili preko polovice izvoza kukuruza. Terminske cijene kukuruza su u ožujku ove godine bila najviše u zadnjih deset godina, a kao posljedica toga na slične visine porasle su i cijene pšenice i riže jer proizvođači na sve većim površinama uzgajaju kukuruz i smanjuju površine pod drugim kulturama. 
Za potrošače su to loše vijesti, naročito one u siromašnim zemljama, koji će biti pogođeni dvostruko: višim cijenama nafte i višim cijenama hrane.

Prema Svjetskoj banci, 2,7 milijardi ljudi živi s manje od dva dolara dnevno te će svako makar i marginalno povećanje cijena žitarica imati dramatične efekte na njihove živote. Za punjenje 95-litarskog rezervoara čistim etanolom potrebno je oko 200 kilograma kukuruza – količina koja sadrži godišnju količinu kalorija za jednu osobu. Krajem 2006, u Meksiku cijena brašna za tortilje, osnovne hrane u ovoj zemlji koja 80 posto kukuruza uvozi iz SAD,  udvostručila se između ostalog i zbog cijena rasta kukuruza sa 2,8 na 4,2 dolara po bušelu u sedam mjeseci.

Međutim, upozorenja o lančanim udarima na tržištu hrane i u biti maloj ekološkoj koristi od etanola iz kukuruza, oko ove indstrije stvorio u SAD se jaki splet ekonomskih i političkih interesa koji joj osigurava jaku državnu podršku i zaštitu od inozemne konkurencije. Industrija etanola, odnosno najveći proizvođač etanola u SAD kompanija Archer Daniels Midland Company, sa 10 posto udjela na tržištu etanola, uživa iznimno jaku podršku u Washingtonu: polovica njenih profita potječe od proizvoda koji su ili subvencionirani ili zaštićeni od uvozne konkurencije. U tom svjetlu druge konsideracije i posljedice po tržište hrane ostaju u drugom planu.    (Davorka Zmijarević)