Online prijavom uštedjela bi se barem 52 milijuna kuna (2)

Vezano za članak „Online prijavom uštedjela bi se barem 52 milijuna kuna“, autorice Matilde Bačelić, objavljen 14. travnja 2011. u Lideru, Državni zavod za statistiku poslao je demanti koji objavljujemo u cjelosti:

Popis stanovništva ni u jednoj europskoj zemlji ne provodi se samo putem interneta. U zemljama u kojima se koristi, internet je samo jedna od metoda popisivanja, kao dodatna metoda uz klasično popisivanje metodom intervjua ili uz korištenje registara. U testovima koje su provele Italija, Portugal, Španjolska  i Velika Britanija procijenjeno je da bi se na takav način moglo popisati najviše 20% stanovnika. Radi se o zemljama s puno razvijenijom infrastrukturom od Hrvatske.

Popisivanje putem interneta traži i veliku raširenost interneta među stanovništvom, sigurne aplikacije, kako se ne bi narušila privatnost i tajnost podataka, zaporke za autentikaciju, sigurnosne protokole, mogućnost integracije i koordinacije s drugim izvorima (npr. u situaciji kad se dio kućanstva popiše internetom, a dio metodom intervjua). Kako u Hrvatskoj ne postoje registri stanovništva i stanova, javlja se niz problema, npr. problem autentikacije, odnosno sigurnosti - je li osoba koja bi popunjavala internet upitnik upravo ta osoba, kao i problem objedinjavanja kućanstava i pridruživanja stanova itd.

Držimo da je novinarka, ukoliko je htjela obaviti svoj posao profesionalno, trebala pričekati informaciju iz Državnog zavoda za statistiku, koja joj je dostavljena 14. travnja u 10 sati i 13 minuta, ili barem detaljnije proučiti temu.
 
Naime, iako je i površnom čitatelju navedenog članka jasno da ne postoji nikakav način da se online popisivanjem ostvare bombastične uštede koje je novinarka „izračunala“ (otprilike po principu: koliki postotak stanovnika se popiše online, toliki je i postotak uštede), želimo pružiti još nekoliko dodatnih informacija.

U Češkoj, koju novinarka navodi kao primjer, u svako kućanstvo je najprije poslano najavno pismo, popisivači su donijeli popisne obrasce u kućanstva, a osobe su podatke mogle unijeti putem interneta, predati popunjene obrasce popisivaču u dogovoreno vrijeme pri njegovom drugom dolasku, ili poslati poštom. Prema tome, popisivači su (barem jedanput) morali doći u kućanstvo, a moralo je biti pripremljeno i otisnuto dovoljno obrazaca. Procijenjeni trošak popisa po stanovniku u Češkoj gotovo je dvostruko veći od procijenjenog troška popisa po stanovniku u Republici Hrvatskoj.

Što se tiče Bugarske, drugog navedenog primjera u članku, unatoč internetskom popisivanju, popisivači su također obišli sve adrese. Popis u Bugarskoj trajao je 28 dana, kao i u Republici Hrvatskoj, a bilo je angažirano oko 54 000 osoba, u odnosu na oko 17 000 u Republici Hrvatskoj (Bugarska ima manje od 8 milijuna stanovnika). Budući da su troškovi sudionika najveći trošak popisa, iz prethodno navedenog, jasni su troškovni aspekti popisa u toj zemlji.  

Sagledavajući na ovaj način cjelinu problema, upitno je znači li popisivanje putem interneta nužno i smanjenje ukupnih troškova. Prema izvještaju španjolske statistike, procjena troška samog razvoja aplikacije za popisivanje internetom iznosi 3,5 milijuna eura. Visina ovog troška ne ovisi o veličini zemlje.

Državni zavod za statistiku detaljno je analizirao i dodatnu opciju popisivanja putem interneta. Budući da je  utvrdio kako bi to stvorilo dodatne troškove, nije se odlučio za popisivanje dodatno putem interneta, kao uostalom ni većina zemalja u svijetu. Sigurni smo da je Državni zavod za statistiku odabrao troškovno najracionalnije rješenje provođenje Popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine, stoji u demantiju DZS-a.