Opasni gudron i azbest pretvara u bezazlen prah i profitabilan patent

Poslovi u svijetu prema patentima Millija Španovića vrijede na milijune eura, ali vrijednost očuvane prirode ne može imati novčani ekvivalent. Međutim, Španović naglašava da se u Hrvatskoj njegovi prijedlozi guraju pod tepih

piše Mladen Volarić

Uspješnost međunarodno priznatih i primijenjenih patenata zagrebačkog inovatora Millija Španovića i tvrtke Eko-tehning i njihova istodobna marginaliziranost na domaćem tržištu kao da potvrđuje staru poslovicu da nitko nije prorok u vlastitu selu. Eko-tehning, u suvlasništvu Millija Španovića, Ratka Aralice, Milana Kostelca i Krešimira Bene, u hrvatskoj je javnosti uglavnom poznat po sudskom sporu s Ministarstvom zaštite okoliša vezanom uz projekt prekinut požarom u spalionici PUTO. No već je sedam godina na referentnoj listi i u Odjelu znanstveno-istraživačkog rada španjolske korporacije Here koja je u Eko-tehningov rad uložila već pet milijuna eura. Koncentracija Eko-tehningova sudjelovanja jest obrada opasnih otpadnih vrsta iz odlagališta i cijelih odlagališta komunalnog otpada. Do takve suradnje došlo je nakon Eko-tehningovih ponuda diljem svijeta putem partnera koji se koriste Eko-tehningovom tehnologijom i Španovićevim patentima u Italiji, Francuskoj i Poljskoj.

Španjolska iskustva
- Gudron je ono što ostane nakon izvlačenja svega upotrebljivog iz nafte, a svuda u svijetu rafinerije ga bezobzirno desetljećima odlažu u prirodu. Još 1982. godine počeo sam istraživanje kako bi se vrlo opasan, agresivan i otrovan gudron obradio u neopasnu tvar, a uspjeh je došao nakon triju neuspjelih pokušaja. Složenom kemijsko-fizikalnom reakcijom i postupkom koji sam patentirao od krajnje opasnoga gudrona nastaje solidifikat, neopasna praškasta tvar. Patent sam prijavio 1986. godine, ali sam sve do 1991. godine čekao potvrdu patenta. Morao se poštovati proces Pariške konvencije radi provjere da nigdje nema takvog prijavljenog patenta, pa je u svijetu patent priznat i poznat pod nazivom MID-MIX - kaže Španović.

Uspjeh obrade gudrona na Korzici zapazila je Hera i pozvala Eko-tehning u Barcelonu ponajprije zbog solidifikacije mulja na završetku procesa u sofisticiranim pročistačima otpadnih voda. U Barceloni se Španovićev patent primjenjuje od proljeća 2007. godine, gdje se u solidifikat obradi 100 tona mulja na dan. Samo je financijska kriza koja je pogodila Španjolsku usporila natječaj za slične pročistače u drugih osam velikih španjolskih gradova, gdje će kapacitet obrade biti 200-tinjak tona mulja na dan. Mulj se u Barceloni pretvara u solidifikat koji se zatim iskorištava tako što ga preuzima 20-ak km udaljena cementara radi poboljšavanja kalcijem siromašnog lapora u proizvodnji cementa.

Neutralizacija radioaktivnosti
Solidifikat nastao obradom otpadnih muljeva, ali i drugih opasnih tvari kao što su gudron ili azbest, vrlo je zanimljivo polje znanstvenih istraživanja, a rezultati nekih zapažanja otvaraju posve nove, gotovo revolucionarne mogućnosti sigurne upotrebe solidifikata nastalog od opasnog otpada.
- Naše posljednje spoznaje i istraživanja pokazali su da solidifikat ako je mulj iz kojeg je dobiven sadržavao teške metale ima izvanredno svojstvo da znatno smanjuje radioaktivno zračenje, što smo već i patentirali. Ako u mulju ima dovoljno olova, cinka i željeza, pokazalo se da je 10 centimetara debeo sloj već posve dovoljan za ozbiljnu zaštitu. U posudi s dvostrukim stijenkama s razmakom od 10 centimetara ispunili smo taj prostor između stijenki solidifikatom, a u posudi je bio radioaktivni materijal i potpuno je spriječeno alfa-zračenje, a beta-zračenje oslabljeno je za 30-40 posto - objašnjava Španović.
Primjena tog izvanrednog načina neutralizacije radioaktivnosti nisko i srednje radioaktivnih tvari i otpada, kaže, može biti od povećanja sigurnosti rada u institutima do rješavanja skladištenja nisko i srednje radioaktivnog otpada iz nuklearnih elektrana.
- Napravili smo postupak i Institutu za radioaktivnost u Barceloni dali da ispita sve parametre. Taj bi način zaštite bio doista jeftin jer bi se plaćalo samo za spremnik s dvostrukom stijenkom, a solidifikat kojim se puni taj prostor već je napravljen, pa više nema drugih troškova osim transporta - kaže Španović.

Nezanimljivi Hrvatskoj
U Herinu tehnološkom parku u Barceloni iznimno je razvijeno iskorištavanje plina iz komunalnog otpada za dobivanje plinovitog i tekućega goriva nalik dizelu. Poznato je otprije da se procesom iskorištenja metana smanjuje volumen odlagališta do 30-ak posto. Međutim, u Heri se Španovićevim postupkom rješavaju procjedne odlagališne vode tako da se osmozom iz procjednih voda izbaci čista voda, a ostaje gusta tekućina u kojoj je samo kemijski vezana molekularna voda. To je koncentrat klora, amonijaka i mnogo nezgodnih spojeva koji se uspješno pretvaraju u solidifikat kojim se prekriva odlagalište u sloju od barem pola metra. Ondje se u anaerobnim uvjetima nastavlja fermentacija tako zarobljenog otpada i nastaje nova vrsta plina. Ta smjesa plinova mnogo je izdašnija od plina s većinskim metanskom udjelom. Naravno, taj plin nije upotrebljiv u toj izvornoj formi, nego se postupkom pročišćavanja i pirolize odjeljuje na dvije cjeline zbog različite energetske vrijednosti i svojstava. Jedan se dio upotrebljava kao plinovito gorivo i odlazi također u plinski agregat na izgaranje. Zatim na scenu stupa tehnologija koju je patentirao njemački stručnjak Christian Koch pod nazivom Alphakat.
U njegovu postrojenju s pomoću posebnog katalizatora sintetizira se plin koji se kondenzacijom pretvara u dizelsko gorivo. To se gorivo dobiveno iz otpada već upotrebljava za autobuse i kamione, a volumen odlagališta komunalnog otpada smanjio se 70 posto. Preostali materijal energetski je iscrpljen i gotovo je inertan otpad. Više ni kiše ne mogu iz njega nešto opasno isprati jer su prestale unutarnje reakcije. Naposljetku se mirne savjesti može prekriti slojem zemlje i po tome posaditi bilje. A prekretnica u svemu bila je primjena Španovićeve tehnologije solidifikacije koja je osim ekonomičnosti poslovanju dala sjajnu i dugoročnu ekološku komponentu.