Opomena nije obvezna za tijek zatezne kamate, ali jest za raskid ugovora o najmu

U slučaju neplaćanja zakupnine ugovor o zakupu može se otkazati ako je se ne plati ni u roku od 15 dana nakon primitka opomene. Dugove se pak može utužiti, a opomena je samo dobar pokušaj da se to ne dogodi

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Kao što je to, nažalost, čest slučaj, ni stvarno ni pravno značenje opomene u hrvatskom pravu nije jednako onomu koje postoji u percepciji prosječnoga građanina, čak i prosječnog poduzetnika. To pak može proouzročiti pogrešne odluke, pa i vrlo štetne pravne posljedice koje se katkad mogu mjeriti i u milijunima. Koje su osnovne zablude?

Najčešća je zabluda posve sigurno da se opomenom prekida tijek zastare u građanskom pravu. Naime točno je da pravodobno pokrenut parnični postupak (za razliku od kaznenoga, u kojemu vrijede drukčija pravila) sprječava nastup zastare i koliko god dugo postupak trajao, ne može se dogoditi da se izgubi zbog zakašnjenja. No mora se vrlo precizno znati zastarne rokove, u pravilu propisane u Zakonu o obveznim odnosima (kao općem zakonu), a samo iznimno u raznim specijalnim zakonima. Kad se zna zastarni rok, treba samo primijeniti pravila o računanju rokova (također u Zakonu o obveznim odnosima) i doznati koji je posljednji dan za pravodobnu reakciju. Pritom se mora naglasiti da pravodobna reakcija znači pravodobno utuženje (a nikako pravodobnu opomenu, pa makar i putem odvjetnika i/ili preporučenom pošiljkom) - u tome se mora voditi računa da je u hrvatskom pravu prihvaćena tzv. teorija slanja (ako je riječ o preporučenoj pošiljci), a ne teorija primitka pismena kao, primjerice, u švicarskom pravu). Nadalje, mora se voditi računa o tome da su mogući prekidi tijeka zastare (kad rok može ponovo početi teći, ali od početka, kao da prije nije tekao) i zastoji (kad se rok ‘zaustavi’ i ispune se uvjeti, nastavlja teći ondje gdje je ‘stao’).

Može i stotinu opomena

Sljedeća je česta zabluda da vjerovnik mora opomenuti dužnika da bi tijek zatezne kamate počeo. Zatezna kamata počinje teći kad dospije dužnikova obveza, pri čemu opomena (ako je poznat rok u kojemu je nešto trebalo učiniti, dakle ako je obveza dospjela) nije važna, ona samo može, ako je upućuje odvjetnik, povećati dužnikove troškovi za njezin trošak. No ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik počinje kasniti (i tada počnu teći zatezne kamate) tek kad ga vjerovnik pozove, odnosno opomene radi ispunjenja obveze.

Neovisno o tome nazove li se opomenu opomenom, opomenom pred tužbu, posljednjom opomenom ili drukčije, njezino je pravno značenje: ona je usmeno ili pismeno kazivanje kojim se netko poziva na prilagođavanje svojeg ponašanja svojim obvezama, najčešće tako da plati dug, prestane nekog ometati i drugo. Valja naglasiti i da onaj tko upućuje opomenu nikad (ma kako nazvao svoje opominjanje) nije obvezan postupiti prema svojoj opomeni, dakle i nakon posljednje opomene može se poslati još jedna i tako redom. Jednako tako nije propisan tekst opomene, pa je stvar kulture organizacije ili njezine korporativne politike kako će je tko sastaviti. Mnogi se klijenti banaka, često i osiguravajućih društava, žale da i za malo prekoračenje roka otplate ili minusa na računu dobivaju vrlo oštro intonirane opomene, ali tu nema pomoći osim podmiriti dug, jer zatezne kamate ionako teku.

Opomenut, dakle upozoren

Opomene postoje i u bilo kojem obveznom odnosu, u kojem se to propisuje kao normalan i obvezan pokušaj svođenja odnosa u uredne okvire, a učinci nisu (samo) početak tijeka zatezne kamate nego i mnogo ozbiljniji, uključujući kao najozbiljniju posljedicu i raskid uz obvezu naknade štete. Kod nekih pravnih odnosa opomena je nuždan uvjet posebno propisan da bi (ako se prema opomeni ne postupi) se moglo raskinuti, odnosno otkazati ugovor.

Pravi je primjer ugovor o zakupu, u praksi vrlo čest ugovor kod kojega (čl. 533. Zakona o obveznim odnosima) se ugovor, ako zakupnik i nakon opomene rabi stvar koju ima u zakupu suprotno ugovoru ili njezinoj namjeni ili zanemaruje njezino održavanje, zbog čega postoji opasnost znatne štete, može otkazati bez otkaznog roka. U slučaju neplaćanja ugovor o zakupu može se otkazati ako ni se zakupninu ne plati ni u roku od 15 dana nakon opomene. Zapravo se sve svodi na poštovanje obveze postupanja sukladno načelu savjesnosti i poštenja i zabranu zloupotrebe prava, a nakon što je netko opomenut (dakle i upozoren), jasno je da ne može osnovano tvrditi da nije znao i slično.

Snimanje bez upozorenja

S opomenom se može uspoređivati i upozorenje, kod kojeg stranke inače nisu ni u kakvu prethodnom ugovornom obveznom odnosu. Tako se, primjerice, misli da ničije pravo osobnosti nije povrijeđeno snimanjem okoliša neke zgrade (često su to banke i druge štićene institucije) iako se tom prigodom snima i osobe koje prolaze a da one za to nisu dale nikakvu suglasnost. Nakon tragičnoga 11. rujna kriteriji prema tom pitanju znatno su se promijenili u korist sigurnosti, a na teret prava osobnosti. Tako se, primjerice, u središtu Londona svakog prolaznika snima nekoliko sati a da za to on niti zna niti daje poseban pristanak, a nešto slično planira se učiniti i u Zagrebu do kraja godine.

Danas je gotovo sigurno da snimanje takve vrste nema posljedica i ne poštuje prava onih koje se snima, pod uvjetom da primarni cilj snimanja nije posebna osoba, nego, primjerice, okoliš zgrade ili njezin unutarnji dio, čak i sanitarni čvorovi, i da je negdje na vidljivu mjesto stavljen natpis ‘Pod videonadzorom’ i sl. Koliko god na prvi pogled to izgledalo slično i koliko god su i tu u pitanju razlozi sigurnosti, natpisi poput ‘Ograda pod naponom’ ili ‘Oštar pas’ i sl. ne oslobađaju od odgovornosti onoga tko ima takvu ogradu ili psa čuvara.