Osiguranje reže rizike na najmanju mjeru

Dio naših poduzetnika opetovano zateknu oscilacije ‘slabih’ deviza i ‘jake’ kune. Stoga je na mjestu pitanje znaju li se naša poduzeća nositi s tečajnim rizicima.Posljednjih je godina posebno velik pad vrijednosti američkog dolara nepovoljno utjecao na sve svjetske, pa i na hrvatske izvoznike i uvoznike.

Piše: Nikola Prskalo

 Zna se da je zbog jeftinijih deviza uvozna roba na domaćem tržištu konkurentnija, a na drugoj strani jaka kuna poskupljuje domaću robu ili usluge na inozemnom tržištu. To je (ekonomski) jednostavno    tako i nije neka novinost. No, dio naših poduzetnika kao da uvijek iznova zateknu takve ‘slabe’ devize i ‘jake’ kune, pa se moramo uvijek nanovo pitati:  znaju li se naša poduzeća nositi s tečajnim rizicima?
U svakom slučaju oni to, ako hoće - i mogu, jer i naše financijsko tržište već punih sedam godina nudi rješenje u obliku hedginga, odnosno ograđivanja od rizika. U paleti banaka hedging proizvodi  namijenjeni su zaštiti od tečajnih i kamatnih rizika. Drugim riječima, tvrtke se mogu od valutnog rizika zaštititi (i biti sigurne u poslovanju) ugovaranjem terminskog tečaja. U Službi trgovanja rizičnim proizvodima Zagrebačke banke kažu da takve ugovore najviše sklapaju izvoznici, uvoznici i turističke tvrtke.

Unaprijed ugovoren tečaj

Analitičari kažu da pri ugovaranju tečaja u budućnosti nije riječ o prognozi njegova kretanja, nego se izračunava na temelju trenutačnog ‘spot’ tečaja na tržištu i razlike kamatnih stopa obiju valuta kojima se trguje. Izračun je transparentan, stoga ugovaranje terminskog tečaja klijentu (i) nije dodatni trošakPoznavatelji prilika ističu da hedging sâm po sebi ne donosi nužno (i) pozitivne tečajne razlike, nego  služi da se na temelju poznatih budućih priljeva u jednoj valuti dobije iznos druge. Ili još jednostavnije: pravodobnim hedgiranjem možemo mirno pratiti kretanje tečaja jer to neće znatno utjecati na naš rezultat, nećemo ostvariti velike prihode od pozitivnih tečajnih razlika, ali zato nećemo imati ni velike gubitke od negativnih tečajnih razlika, pa se možemo mirno posvetiti svom osnovnom poslu i povećanju prihoda. Inače, u Hrvatskoj su se u posljednjih sedam godina posebice razvili terminski ugovori (tzv. forward). Svake se godine, kažu u Sektoru riznice Raiffeisen banke, transakcijski promet znatno povećava.

(Ne)hedgirati sav novac

Jačanje kune posljednjih mjeseci pokazuje, bez sumnje, i nužnost još većeg i češćeg hedgiranja i korištenja forwarda. U forward ugovoru dvije strane, najčešće banka i klijent, dogovaraju, dakle, tečaj za neki dan u budućnosti. No, tu nije riječ o pogađanju razine na kojoj bi se tečaj mogao naći, nego se on određuje na temelju tržišnog tečaja i kamatnih stopa na valute kojima se trguje u trenutku sklapanja ugovora. Tako je izvoznik koji je znao da će potkraj lipnja ove godine primiti milijun eura te eure mogao prodati putem forward ugovora. Dakle, da je izvoznik potkraj listopada 2007. na dan sklapanja posla prodao tih milijun eura putem forward ugovora s dospijećem potkraj lipnja 2008., banka bi mu za te eure platila 7,38 kuna.

I umjesto gubitka od 110 tisuća kuna izvoznik bi ostvario pozitivnu tečajnu razliku od 20 tisuća kuna u odnosu na tržišni tečaj na dan sklapanja forward ugovora. No, najveći je problem forwarda simetričnost instrumenata. Naime, taj tečaj potkraj lipnja 2008. nije bio, recimo, 7,24,  nego 7,50 kuna za euro, a izvoznik (ili turistička tvrtka) bi banci, prema ugovoru, trebao prodati eure za 7,38 kuna - u tom bi slučaju ostvario gubitak od 120 tisuća kuna. I tada bi, kažu, izvoznik i turistička tvrtka požalili što su uopće prodavali eure kroz forward jer su mogli bolje proći da su ostali valutno nezaštićeni. Poznavatelji prilika dijelom i zato preporučuju da nije dobro hedgirati ukupan iznos nego dio ostaviti otvorenim da bi pratio kretanje tečaja - u slučaju pozitivnih kretanja za nas ipak se nešto zaradi na tečaju, a u slučaju negativnog trenda gubitak nije tako velik.

Bez guranja glave u pijesak

Neka naša posebno uspješnija (i veća) poduzeća upotrebljavaju i razne druge načine zaštite od tečajnih rizika. Postoje i različite vrste opcija: osnovne su američka i europska. U svakom slučaju opcija je fleksibilniji instrument od forwarda jer kod američke opcije klijent koji je npr. kupio opciju prodaje s dospijećem tri mjeseca (opcija prodaje daje mu  pravo na prodaju, a opoziva na kupnju valute) ima pravo u ta tri mjeseca prodati devize u bilo kojem trenutku. Osim u svrhu zaštite od valutnoga rizika terminski se ugovori mogu rabiti i u špekulativne svrhe.  Dalekovod će ove godine najmanje 15-ak posto prihoda imati u američkim dolarima.

- Zato smo i sklopili ugovore o hedgiranju, a služimo se i forwardima. Mi ugovaramo instrumente zaštite isključivo zbog kontrole valutne usklađenosti i ravnoteže te smanjenja valutnog rizika, a ne u špekulativne namjene, pa se ne može govoriti o (velikoj) uštedi, nego prije svega o kontroli rizika - kažu u Dalekovodu. I u Plivi se godinama aktivno štite od tečajnih rizika, posebno zbog velikog izvoza u dolarima, ali i u eurima. Ove godine predviđaju nastavak izloženosti tečajnim razlikama, pa će (uz druga osiguranja) i hedging, kažu, biti aktivan. Podravka primjenjuje različite oblike zaštite od tečajnih razlika. Najčešće su to forward opcije, a ove godine planira na tom poslu dalje jačati suradnju s vodećim bankama. U Agrokoru su npr. primjenom mjera zaštite od tečajnih rizika samo lani ostvarili 90-ak milijuna kuna pozitivnih tečajnih razlika
 
Forward (i) u turizmu

Koliko takve instrumente zaštite primjenjuju i turističke tvrtke, teško je procijeniti jer o tome nema zbirnih podataka. Turistički radnici kažu da svako društvo zasebno vodi financijsku politiku, uključujući i zaštitu od tečajnih rizika.
Tako u Riviera holdingu iz Poreča uglavnom ugovaraju terminsku kupoprodaju deviza, s time da su u posljednje tri-četiri godine obavljali i 'spot' kupoprodaje deviza s rokom izvršenja do dva radna dana od zaključivanja transakcije, čime su ostvarili pozitivne financijske učinke. I Rabac se također služi forward ugovorima, najviše tijekom ljeta, da bi zaštitio kunsku protuvrijednost deviznih priljeva koji su i 70 posto ukupnih prihoda. Slično rade i u Valamaru. Dubrovnik - Babin Kuk čak 80 posto prihoda ostvaruje u stranoj valuti, pa se tvrtka odlučuje hedgirati tečaj već tijekom zime. U turizmu se cijene i ugovori dogovaraju gotovo godinu dana unaprijed, pa su poslovi koji se sada realiziraju (ili u ‘špici’ sezone) sklopljeni još lanjskog ljeta, a tada su definirane i cijene domaćih usluga za ovu godinu. Podsjetimo, lani se potkraj listopada za euro dobivalo 7,36, a sadašnji je tečaj samo 7,24 kune, što jasno pokazuje da u turizmu itekako ima mjesta i za hedgiranje.

Znanje je najbolja zaštita

Sve gore spomenute veće uvozne ili izvozne tvrtke (pa i brodograđevne) te turističke tvrtke uglavnom surađuju s brojnim većim domaćim bankama poput Zagrebačke, Privredne, Erste ili RBA, koje najčešće intenzivno trguju forwardima i spotovima. Takvi poslovi, ponovimo, obavljaju se u sklopu riznice banaka. No, domaće tržište iščekuje i skori početak trgovanja financijskim izvedenicama na Zagrebačkoj burzi. Nedavno su bili glasni  mirovinski fondovi koji su u minusu i zbog stanja na tržištu, inflacije i rasta kamatnih stopa, što bi u budućnosti moglo biti zaprekom kad im regulator omogući zaštitu od rizika promjene kamate upotrebom derivata, prije svega ročnica, odnosno terminskih ugovora.Bankari ističu da su ih dosad više upotrebljavale velike tvrtke.

Sada žele da njihove usluge ubuduće više upotrebljava, a i da o njima više znaju (jer znanje je najbolja zaštita) srednji pa i manji tržišni igrači. Univerzalnog modela zaštite, kažu, nema jer je svako poduzeće problem za sebe i svatko mora najprije identificirati rizike u svom okruženju, pa na osnovi toga i instrumente zaštite. Hrvatski bankari priznaju da i sami u budućnosti moraju više poraditi na prepoznatljivosti i razvoju svih 'zaštitnih' proizvoda. Jer, tek kad se svi više uključe u te poslove, i sami će se tečajni , pa i drugi rizici  - svesti na najmanju  mjeru.