Otpušteni, ali sa solidnim 'džeparcem' u obliku otpremnina

U Kragujevcu je nedavno zatvorena jedina tvrtka čiji radnici, a bilo ih je oko 4.500, nisu imali nikave radne obveze, a redovito su dobivali plaću. Naime, tadašnja vlada Zorana Đinđića nije imala hrabrosti 2001. napraviti čistku u Zastavi, pa za dio viška radnika osnovala novu tvrtku - Zastava zapošljavanje i obrazovanje

To je trajalo više od šest godina, a za to je vrijeme država iz proračuna za njihovo preživljavanje izdvojila više od 100 milijuna eura. Najave da će im se ukinuti subvencije ili, bolje rečeno, dohodak ni za što, lokalni političari i nesposobni sindikati iskoristili su za dizanje pobune. Nije bio problem podići (ne)radnike koji se nisu brinuli o svojoj egzistenciji jer su imali dovoljno vremena svaki mjesec podići plaće i usput nešto napraviti i na crno. Najčešće su se bavili robom ili građevinskim radovima - i obitelj je bila zbrinuta. Bez obzira na najave sindikata štrajka nije bilo, a radnici su odlučili prihvatiti otpremnine - 250 eura po godini radnog staža. To će proračun Srbije ukupno olakšati za 2,3 milijarde dinara (oko 29 milijuna eura).

Kad se tomu pribroje i 3,2 milijarde dinara (40 milijuna eura) koje je Vlada predvidjela za subvenciju državnim gubitašima, srbijanski će proračun biti lakši za gotovo 70 milijuna eura. U sljedećem razdoblju, o čemu je Lider već pisao, oko 1.200 društvenih tvrtki čeka privatizaciju. To će značiti još nekoliko desetaka tisuća otpuštenih sa solidnim ‘džeparcem’ u obliku otpremnine. Razloga za trljanje ruku nema jer će većina otpuštenih završiti na zavodu za zapošljavanje, a novac koji su dobili po pravilu završava u džepovima prodavača automobila i uvoznika bijele tehnike. To su pokazale i analize Vlade Srbije prema kojima je čak 94 posto radnika svoje otpremnine potrošilo na osobne stvari i vraćanje dugova.

Iako je dobar dio privatizacije, tijekom koje je u posljednje tri godine otpušteno oko 70.000, već završen, država je odlučila pokušati smanjiti novi val nezaposlenih. U suradnji s Programom za razvoj UN-a (UNDP) Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja pripremilo je projekt ‘Otpremninom do posla’ kojim je otpuštene radnike željelo potaknuti da otpremninu iskoriste za novo zapošljavanje. Provedeno je i istraživanje zainteresiranosti radnika za iskorištavanje tog programa i za to da ulaganjem dijela otpremnine riješe svoju egzistenciju. Od ispitanih 14.000 radnika, od kojih više od 10.000 dolazi iz tvrtki koje tek čekaju restrukturiranje, samo je trećina spremna na taj korak.

Ljiljana Džuver, voditeljica projekta, objašnjava da su ljudi do 45. godine života najzainteresiraniji:
- To je logično jer drukčije razmišljaju o egzistenciji.  Osim njih interes su pokazali i oni sa srednjom, višom i visokom stručnom spremom.Projekt je svakako dobra vijest, bez obzira na trenutačnu slabu zainteresiranost. Međutim, postavlja se pitanje kako to nikomu nije palo na pamet na početku privatizacije. Pitanje je pogotovo zanimljivo jer su mnoge tvrtke do sada davale izdašne otpremnine. Ostale, ipak, nisu toliko atraktivne i vjerojatno će država morati pružiti financijsku pomoć.  Zoran Matović, direktor Sektora za razvoj poduzetništva i programe zapošljavanja u Nacionalnoj službi za zapošljavanje (NSZ), smatra da je država tu napravila propust, ali dodaje da ni sada nije kasno:

- S obzirom na to da tek slijedi restrukturiranje velikih javnih sustava, možemo očekivati veliki val otpuštanja. Osim što je zakasnila s tom idejom, država je napravila još neke pogreške, ali mogla bi ih ispraviti u sljedećem - dio imovine trebalo je isključiti iz privatizacije i staviti radnicima na raspolaganje. Da se to iskoristilo, vjerojatno bi si dobar dio radnika osigurao posao. Tako bi se bi se novčani dio otpremnine zamijenio prostorijom, rabljenim strojevima itd.
Sve to neće mnogo vrijediti ako država ne zaštiti privatnike. Iako je nakon uvođenja PDV-a znatno smanjen udjel tzv. sive zone, odnosno poslovanja na crno, i dalje je takva vrsta poslova jedan od najčešćih izvora zarade. Da biste se u to uvjerili, dovoljno je prošetati ulicama srbijanskih gradova. Kupnjom socijalnog mira do sada se bavila svaka tranzicijska vlada. Kraj se, međutim, nazire, a da ne bi došlo do još većih problema, sustav mora funkcionirati savršeno. U nesavršenoj Srbiji s još nesavršenijom vladom to će biti pravi izazov. (Dean Kožul)