Otvoreno pismo ministru Primorcu

Iz tvrtke Infomare dostavili su nam otvoreno pismo u kojemu se izražava nezadovoljstvo dosadašnjim aktivnostima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, odnosno ministra Dragana Primorca na razvoju informatičke djelatnosti u Hrvatskoj. Pismo objavljujemo u cijelosti.

Poštovani ministre Primorac,
najodgovorniji ste za razvitak informatičke djelatnosti u Hrvatskoj, njenu normizaciju i u javnoj nabavi a to su pretpostavke stimuliranju proizvodnje i izvoza softvera i povezanih usluga. Vi to nedovoljno ili loše činite baš kao i vaši prethodnici.
Najodgovorniji ste prema sljedećim odredbama o području odgovornosti (djelokrugu) vašeg ministarstva:
•„usklađivanje i provođenje razvitka informatičke djelatnosti te
•planiranje i usklađivanje tehnološkog razvitka u Republici Hrvatskoj“
Pratimo reforme i gospodarsku krizu u RH, politiku i praksu izvršnih vlasti, osobito u informatičkoj djelatnosti koju poznajemo i od koje živimo.
Za gospodarsku krizu u RH odgovorni su hrvatski politički i gospodarski menadžment. Okolnosti svjetske krize ne mogu opravdati stanje u našoj djelatnosti ni domaće generatore krize. Politički menadžment mora stimulirati proizvodnju i izvoz. Gospodarski menadžment mora proizvoditi kvalitetne i konkurentne proizvode.
Mnogi hrvatski poduzetnici ispunjavaju svoju zadaću. Primjerice, naš proizvod - poslovni aplikacijski sustav GPS® implementiran je u MUP-u RH 1997. i ocijenjen je 2005. godine najboljim među 56 ocjenjivanih sustava iste namjene u tijelima državne uprave (izvor: „Studija racionalizacije upravljanja javnim financijama“ Ministarstva financija RH, koju je izradila grupa neovisnih konzultanata).
U toj studiji je utvrđeno da je naše rješenje 10 puta jeftinije od onog u vašem ministarstvu iako je ocijenjeno da su jednake funkcionalnosti! Ne čudimo se, znajući da ste i nakon objave studije nastavili poslovati suprotno nalazima navedene studije.
Na hrvatskom informatičkom tržištu jačaju štetne tendencije za koje vas smatramo suodgovornim:
1.Ministarstvo nije obavilo svoje zadaće u području normizacije javne nabave informatičke i komunikacijske tehnologije i povezanih usluga niti je iniciralo donošenje nedostajućih provedbenih propisa:
a.Nužno je izraditi jedinstvene modele standardnih i posebno važnih tokova procesa i dokumentacije za grupe istovrsnih tijela javne uprave (ministarstva, lokalna samouprava, županije...) i definirati standardna komunikacijska sučelja.
Dok se to ne napravi:
•stalno će se proizvoditi „originalni“, nepotpuni i neprecizni funkcionalni zahtjevi za nabavu informacijske tehnologije
•sporo će se uvoditi red, normizirati i unaprjeđivati rad javne uprave
•proizvođači tehnologije presudno će utjecati na odabir rješenja, ponekad, upitne funkcionalnosti.
b.S nekoliko učestalih promjena Zakona o javnoj nabavi, nije završena „harmonizacija“ propisa javne nabave s propisima EU niti su otklonjene slabosti sustava javne nabave. Često se od ponuditelja zahtijeva posjedovanje različitih „industrijskih“ certifikata koji nisu međunarodne ni hrvatske norme niti su propisani Zakonom o javnoj nabavi i provedbenim propisima da bi se predodredio odabir. Dapače, to čini i vaše ministarstvo. Nema tog poduzetnika koji bi mogao svrsishodno ulagati u školovanje i certifikaciju zaposlenika da stekne u prihvatljivu vremenu sve zahtijevane certifikate koji se koriste za rečene svrhe. Od vas očekujemo da propišete uporabu certifikata u javnoj nabavi, vrijeme i sredstva za njihovo usvajanje do primjene u svrhu razvoja djelatnosti i osiguranja jednakih uvjeta za sve. Inače je poticanje malog i srednjeg poduzetništva puka deklaracija.
c.Nužno je propisati obveze naručitelja i obvezne faze u složenim projektima informacijskih sustava i tehnologije
Tvrdi se da se u javnoj nabavi ne smiju dopustiti projekti tipa „ključ u ruke“ ako sustav koji će se graditi nije u potpunosti definiran (projektiran). Zbog toga, primjerice, u graditeljstvu nije moguće jednim natječajem nabaviti prostorne planove, arhitektonske, izvedbene i glavne projekte već se nabavlja po fazama.
U javnoj nabavi državne uprave česta su nadmetanja za izgradnju složenih informacijskih sustava bez projekta predmetnog sustava, uz nepotpune ili upitne specifikacije zahtjeva naručitelja. Sve se prikaže nabavom „komponenti“ budućeg sustava kao da su taj sustav i njegova funkcionalnost definirani (poznati ili projektirani). Potanko se opisuju i uvjetuju tehnički zahtjevi uz nepoznate, nepotpuno definirane ili podrazumijevajuće ciljeve, organizacijske modele i funkcionalnost ili se „unaprijed zna tko ima sve što naručitelju treba“.
2.Neuvažavanje hrvatskih nositelja znanja i najbolje prakse
Dok hvalite hrvatske znanstvenike i nastavnike, nemilice uvozite usluge koje oni i njihovi poduzetni đaci mogu uspješnije obaviti od inozemne konkurencije. Vodite nekonzistentnu, arbitrarnu politiku „poticanja“ i „zabranjivanja“ ostvarivanja vlastitog prihoda u visokoškolskim ustanovama. Dok se od jednih zahtijeva da sva sredstva ostvarena vlastitom djelatnošću uplaćuju u proračun, „poticani“ mogu trošiti prihod stečen takvim uslugama. Nisu obveznici PDV-a a resursi s kojima rade su financirani iz proračuna za obavljanje znanstvene i nastavne djelatnosti pa konkuriraju s neopravdano niskim (dumping) cijenama. Tako stečeni prihodi dijele se većinom na honorare. Na jednoj strani stvaraju se ovisnici i poslušnici, a na drugoj, demotivirani za rad izvan osnovne djelatnosti.
3.Državna („javna“) poduzeća konkuriraju hrvatskim poduzetnicima informatičke djelatnosti
Nedopustivo je i suprotno praksi i zakonodavstvu EU da javna poduzeća, financirana iz proračuna, konkuriraju hrvatskim poduzetnicima monopolizirajući dio usluga za državnu upravu, temeljem rješenja koja ne proizvode, već ih uvoze i plaćaju sredstvima iz proračuna konkurirajući onima koja ta sredstva stvaraju.
4.Državno „poticanje“ okrupnjavanja subjekata informatičke djelatnosti
Učestali su primjeri postupaka javne nabave u korist većih i snažnijih. To se postiže zahtjevima za neprimjereno velikim resursima dobavljača u odnosu na predmet nabave pa čak i u suprotnosti sa Zakonom. Neki će od tako „poticanih“ uspjeti i javnost će to pripisati njihovom poduzetništvu. Drugi će proizvesti slične štete kao i čarobnjaci pretvorbe. Sve je to u suprotnosti s deklariranom politikom poticanja malog i srednjeg poduzetništva.
5.Nezakoniti postupci i pogreške u javnoj nabavi
Nedovoljno ste učinili za osiguranje zakonitosti u postojećem sustavu javne nabave. Previše je primjera:
a.neopravdanih pregovaračkih postupaka u javnoj nabavi - direktne pogodbe i sprječavanje tržišnog natjecanja u okviru javne nabave.
b.propisivanja posebnih financijskih i drugih uvjeta za ponuditelje, certifikata i sl. kojima se pogoduje većima na uštrb malog i srednjeg poduzetništva u koje se Vlada „zaklinje“.
Žalbeni postupci koštaju a kada su žalbe odbijene, većina poduzetnika smatra neracionalnim pokretati tužbe pred Upravnom sudom zbog predugog trajanja takvih postupaka koji, kada završe, suštinski ne mogu promijeniti već provedeno.
6.Nedovoljna je transparentnost „sindicirane“ (objedinjene) nabave koja se može svesti na preferencijalne ugovore jer u njoj ne sudjeluju hrvatska poduzeća na ravnopravan način. Nužna je periodična javna selekcija potencijalnih ponuditelja i njihovo javno nadmetanje za takve ugovore.
Sve navedeno pogoduje korupciji. Da li se zbog nje održava ili zbog neznanja? Nas zanima tko to dopušta, odnosno, zbog čega se ne otklanjaju navedene slabosti sustava.
Slažemo se s vama da je znanje temeljni resurs i pokretač razvoja i društvenih promjena. Sveučilište je, u tom smislu, stožerna ustanova razvitka hrvatskog društva.
Hrvatska industrija danas ne može napraviti avion a možda ni auto, iako imamo znalce koji mogu doprinijeti svakoj fazi u životnom ciklusu tih proizvoda.
Hrvatska industrija znanja proizvodi vrlo kvalitetan i konkurentan software. Imamo nositelje znanja na sveučilištima i u gospodarstvu, odlične istraživačke, projektantske, razvojne timove, potrebne resurse i uhodanu organizaciju. Ne tražimo i ne trebamo povlastice, zaštitu, subvencije... Zahtijevamo poštenu utakmicu.
Globalizacija je neumitna ali nije nužno pogodovat joj, ne uvažavajući nacionalne resurse i interese, među kojima je znanje najvažnije, osobito u proizvodnji i plasmanu novih vrijednosti.
Na ovo pismo potakao nas je posljednji postupak nabave HŽ Hrvatske željeznice Holding d.o.o. za ERP system, spornih i mijenjanih uvjeta. Od 1996., HŽ je proveo nekoliko skupih i dugotrajnih priprema za isti predmet nabave i u tu svrhu je angažirao brojne inozemne i domaće konzultante različitih djelatnosti i profila. Za to su utrošena velika sredstva i vrijeme za koje se mogao implementirati zahtijevani sustav. Prethodna nadmetanja poništena ili su „tiho su umrla“ bez poništenja (obavijesti) što je nepropisno i neetično. Što smo naučili iz prethodnih nadmetanja i kome to treba? Držimo da odgovor izlazi iz okvira HŽ-a.
Nadamo se vašem odgovoru.
Želim vam sretnu i uspješniju novu godinu.
S poštovanjem,  Zlatko Štrbinić, direktor