?Partijski? direktori boje se dobavljača privatnika

U razgovoru za ovotjedni Lider Marie-Helene Magenschab, predsjednica Uprave Vipneta, posebno je naglasila da 'mnoge državne kompanije nisu spremne napustiti T-HT iako nam priznaju da imamo bolji asortiman proizvoda i usluga'

Gotovo da nema poduzetnika iz privatnih tvrtki koji ne bi mogli navesti primjer kako ih je neki direktor državne tvrtke 'otkantao' jer se boji za fotelju, pa naručio lošije od državne tvrtke Piše: Miodrag Šajatović [email protected]

Miodrag Šajatoić

Ne ulazeći u prosudbu je li bolja ponuda T-HT-a ili Vipneta, pitanje lojalnosti direktora državnih tvrtki proizvodima i uslugama što ih nude druge tvrtke u kojima država ima manje-više značajan udio jedno je od onih koji se najčešće spominju u posljednje vrijeme. Gotovo da nema važnijih poduzetnika ili menadžera iz privatnih tvrtki koji ne bi mogli navesti primjer kako ih je neki direktor državne tvrtke 'otkantao' jer se boji za fotelju, pa naručio skuplje ili nekvalitetnije, ali od druge državne tvrtke.

Godinama se u izvješćima međunarodnih organizacija upozorava kako je među tranzicijskim zemljama Hrvatska rekorder po preostalom udjelu državnog vlasništva u privredi (60 posto). Preko tog se podatka vrlo često olako prelazi, pogotovo u široj javnosti, koja je frustrirana učincima pretvorbe i privatizacije, a k tome nije preboljela ni to da je nekadašnje samoupravno vlasništvo nad poduzećima jednostavno 'nacionalizirano'. U takvoj kombinaciji frustracija smatra se kako je spora privatizacija zapravo manje zlo.Nažalost, nije tako.

Jedna krajnost direktora tvrtki u kojima država ima potpuno ili djelomično vlasništvo jest strah da će ‘partijski’ biti kažnjeni prijeđu li od dobavljača, također u državnom vlasništvu, onome koji je privatna tvrtka - bez obzira na to što bi to značilo manje troškove i bolju uslugu.
Zato onda, i kad se usude ponašati poslovno racionalno, čine sve da se ne sazna kako su iznevjerili načela državnog SOUR-a (za mlađe: Složene organizacije udruženog rada - izum iz vremena samoupravnog socijalizma).

Zanimljivo je kako se ciklički pojavljuje paravan za takvu praksu. Kao, posljednji je trenutak da se napravi neki veliki državni holding u koji bi ušlo ono što još nije raprodano, pa bi to bila obrana od stranog kapitala. No onda dođe delegacija MMF-a ili Vladina ekipa ode u Bruxelles, gdje dobije jasnu poruku da će na kraju većina toga državnog kvaziholdinga morati biti privatizirana.

S druge strane, istina je kako ima i mnogo slučajeva u kojima je promjena dobavljača i izbor na javnom natječaju koji je raspisala državna tvrka nepogrešiv znak nekog oblika korupcije. Ako su već izvrgnuti riziku da će po političkoj liniji biti optuženi što su dali nogu nekom državnom dobavljaču, mnogi direktori odlučuju to nadoknaditi ‘nadnicom za strah’. Na kraju ispada da su jedini koji nemaju šanse raditi s državnim poduzećima oni privatnici koji nisu spremni podmićivati. Upravo zato postoji skupina poduzetnika koja je potpuno odustala od rada s državom.

To si mogu priuštiti neki srednji poduzetnici. Veliki, međutim - s obzirom na golem udio države u nacionalnoj ekonomiji - nemaju izbora nego ili pošteno pokušavati doći do takvih poslova, pa se stalno uzrujavati, ili se prikloniti matici i u cijenu ugraditi dio za ‘odobrovoljivanje’ druge strane.
Svaki tjedan donosi nove dokaze. Poduzetnik koji je u državnoj tvrtki dobio posao za otprilike tri milijuna kuna ‘zamoljen’ je da odustane u korist konkurenta koji za isti posao traži - dvostruko više! Kad to nije odmah shvatio, predočeno mu je da s državnim tvrtkama godišnje radi poslove ukupno vrijedne desetak milijuna kuna, pa može birati: ili odraditi taj posao od tri milijuna kuna pa izgubiti sve druge poslove s državnim poduzećima ili zaboraviti pobjedu i gledati dugoročno.
Naravno da je izabrao dugoročno preživljavanje.

Kad se sve zbroji, koliko god to bilo teško priznati, doista je jedini način da se onaj 60-postotni udio državnog vlasništva smanji bar ispod 40 posto. Još nije zabilježeno da je neki privatni poduzetnik na javnom natječaju svjesno izabrao dobavljača koji će mu donositi gubitak.