Arhiva

Pazite na troškove i budite inovativni

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Kad ste mali i kad je kriza morate se uzdati ili u sreću ili u snalažljivost. Sreća se može zvati i dobra banka, pouzdani kupci i tako redom, no to su danas rijetke pojave i ne ovise o samim poduzetnicima.

Snalažljivost je pak dostupna svima. U vrijeme recesije, posvemašnjeg pada narudžbi i vrtloga neplaćanja do izražaja dolazi ideja. O tome svjedoči primjer Želimira Matića, vlasnika tvrtke za izradu namještaja Buba interijeri.  - Lijes me izvukao - kaže Matić. Naime, nakon što je postalo jasno da kriza uzima danak u svakodnevnu poslovanju, Matić je došao na ideju da na kombi svoga pokretnog salona namještaja stavi crni lijes s natpisom recesija. Brzo je privukao pozornost građana. Nakon toga je i umjesto klasičnih prospekata tiskao stare uplatnice s duhovitim i jasnim informacijama o svom proizvodu, u kontekstu recesije. Relativno jeftini marketinški potezi pokazali su se pravim pogotkom i narudžbe su ponovno krenule uzlaznom putanjom.
- Najvažnije je ne spuštati kvalitetu, ali ni cijenu, jer ju je poslije jako teško vratiti. Mnogo je bolje taj novac uložiti u marketing - kaže Matić.

(Ne)likvidnost
Najveći problem malih poduzeća uvijek je likvidnost, a u krizi naročito. Ona žive od pozitivnog toka novca, jer im to omogućava održavanje poslovnog ciklusa. - Mala poduzeća nemaju pregovaračku snagu koju će njihovi dobavljači respektirati i čekati njihovo plaćanje - ako ne plate, iskopča im se struja i plin odmah, dok je to kod velikih poduzeća mnogo drugačije. S druge strane, mala poduzeća su fleksibilnija zato što mogu brže donijeti niz važnih odluka u kriznim situacijama - na primjer, promjena opsega rada, zaustavljanje poslovnog procesa, prenamjena. Ali to se ne odnosi na nelikvidnost - kaže Slavica Singer, profesorica na osječkome Ekonomskom fakultetu.Jedan od najvećih problema malih tvrtki u recesiji jest ovisnost o velikim tvrtkama, koje zbog tržišnog položaja negativno utječu na male i srednje poduzetnike, tj. ostavljaju vrlo mali manevarski prostor malim tvrtkama. Zatim neplaćanje koje rezultira nemogućnošću nabavljanja inputa za proizvodnju, kašnjenje plaća, blokiranje računa, itd. Bauk neplaćanja već dugo kruži hrvatskim gospodarstvom, a u pravilu najviše pogađa one na kraju lanca - najmanje. 

Mali poduzetnici
Pet savjeta za preživljavanje
1. držite kontrolu nad novčanim tokom i troškovima
2. pokušajte smanjiti dugove i održati dobre odnose s bankom
3. detaljno proučite poslovno stanje starih kupaca i tražite nove
4. tragajte za novim idejama, smišljajte nove proizvode i usluge
5. ponudite novu, makar simboličnu vrijednost za istu cijenu

- U lancu (ne)plaćanja vrlo su zategnuti odnosi i naših dobavljača prema nama i naši prema kupcima. Roba se ne pušta dok nije plaćen veći dio - kaže Matić. Predsjednik udruge malih i srednjih poduzetnika pri HUP-u kaže da je neplaćanje problem s kojim su mali poduzetnici u Hrvatskoj već naviknuli živjeti, no kriza je taj običaj dovela do apsurda jer je ukupna ekonomska situacija postala opravdanje za potpuni zastoj u plaćanju - i kod onih koji mogu i kod onih koji ne mogu. Zabrinjavajući problem strateške prirode jest, pak, gubitak vjere u poduzetništvo. 

Prednosti
Kako mali i srednji poduzetnici mogu preživjeti, ili barem to pokušati u ovim vremenima?
- Osnovni je savjet štednja, odnosno ne upuštati se u znatnije investicije, nastojati zadržati postojeće kupce i čak i dobiti nove s primjenom strategije 'vrijednost za novac', tj. dati više nego dosad za istu cijenu. Kupci će to itekako cijeniti, a to i nije nemoguće. Zatim treba dobro proanalizirati sve poslovne aktivnosti, vidjeti ima li mjesta za smanjivanje troškova, razmišljati inovativno (uvijek se nađe način da nešto napravite u manje vremena, ili manje utroška materijala), ali i tražiti način kako dodati neku vrijednost, odnosno korist za kupca poput neke postprodajne usluge itd. - kaže Singer. 
Prednosti malih i srednjih koje sada mogu posebno doći do izražaja jesu fleksibilnost i snalažljivost. Sposobnost da se brzo okrenu, uskoče u neku novu nišu, ponude nešto drukčije, smanje trošak, privuku novog kupca koji će ih izvući...
Problem je, doduše, to što za bilo kakav iskorak ne mogu baš računati na podršku banaka, iako one deklarativno podržavaju taj segment gospodarstva. Naime, mala poduzeća su u kriznim vremenima, upravo zbog njihove jake ranjivosti uslijed nelikvidnosti, vrlo rizična, a banke ne vole takve klijente.
- Banke su svjesne da se volatilnost malih i srednjih poduzeća povećava u razdobljima krize, a samim time se povećava i rizik ulaganja u njih. Kod velikih klijenata je prvi instinkt banke da im se pomogne ali kod malih takvog sentimenta nema – stoga su krediti za male postali mnogo selektivniji, a banke opreznije - kaže Sanja Crnković Pozaić, iz tvrtke BIT Croatia, bivša direktorica Centra za poduzetništvo Cepor.
 Njen je savjet za preživljavanje malih i srednjih poduzetnika drastično smanjivanje svih troškova, poboljšavanje organizacije poslovanja i ljudskih resursa, orijentacija samo na core biznis, agresivniji nastup s odabranim proizvodima ili uslugama na tržištu te traženje novih prilika.
- Katkad je to dobro vrijeme da se poveća tržište ili smanje troškovi putem udruživanja s drugima. Treba razmišljati o novim proizvodima jer je pad potražnje prilika da se o svemu razmisli i sazna se koji su se proizvodi ipak održali, krizi usprkos, a koji su doživjeli jači pad potražnje - kaže Crnković-Pozaić.

Obrtnici
U obrtništvu je situacija, kaže Željko Vrbanus, poznati sisački obrtnik i potpredsjednik Hrvatske obrtničke komora, katastofalna jer nakon godina rasta sada velik broj obrtničkih radnji prestaje s radom i stotine radnika ostaju bez posla. - Proizvodnja je najosjetljiviji dio obrtništva, ali i ona se prva oporavlja. S obzirom na situaciju u kojoj se obrtnici nisu našli svojom krivnjom, već zbog općeg pada potrošnje, razmatramo oblike pomoći zbog čega ćemo razgovarati i s bankama i s predstavnicima lokalne vlasti - kaže Vrbanus koji je obrtnik već 30 godina, no situacija, ističe, nikad nije bila teža i od pet poslova kojima se bavi (od bravarije do radiopostaje) svi idu slabo.  Od banaka će se tražiti odgoda otplata, kredita, na što će, vjeruje Vrbanus, pristati bar neke banke jer ni njima nije u interesu da im klijenti propadnu već da nakon završetka krize nastave uspješno poslovati. Država bi pak, kaže Vrbanus, trebala poput Slovenije smanjiti PDV za ugrožene obrtnike i smanjiti druge poreze, a ne raditi suprotno od toga.
Generalno, male su tvrtke u nepovoljnijem položaju u odnosu na velike. No, one su fleksibilnije, jer mogu brže i djelotvornije reagirati na promjene tržišta. Naravno, to vrijedi samo za tvrtke koje su i prije krize bile vođene na isti način. Biti fleksibilan i raditi na promjenama tek tijekom krize, može se, a za neke je poduzetnike već prekasno.
Također, i neke velike globalne korporacije, unatoč državnim financijskim injekcijama, moraju zatražiti otvaranje stečajnog postupka. U takvim uvjetima stvara se domino efekt, koji za sobom povlaći veliki broj manjih dobavljača ako se njihovo poslovanje temelji samo na tvrtkama iz kriznih branši.
- U Hrvatskoj su posebno ugrožene male tvrtke, ponajprije iz građevine, ali i iz drugih branši zbog vrlo niske razine kapitala kojom raspolažu te zbog neuobičajeno dugih rokova plaćanja – koji su u Hrvatskoj znatno dulji od prosječnih rokova u regiji i šire - kaže Tonći Barbić iz Coffacea.
Prema podacima Fine za prvi kvartal ove godine, pad dobiti velikih sustava glavni je uzročnik pada ukupne dobiti poduzetnika u Hrvatskoj koji su prema podacima u ukupnoj dobiti od 4,5 milijardi kuna sudjelovali s 40,4 posto. Time su oni ostvarili samo 1,8 milijardi kuna dobiti, što je manje od dobiti koju su iskazali mali poduzetnici čija je ukupna dobit u prvom kvartalu bila 2,4 milijarde kuna.

Zahtjevi
Država je osigurala sredstva za kreditiranje putem HBOR-a, što je dobro, kaže Singer, ali nije ništa napravila za povećanje likvidnosti. Zahtjevi o ograničavanju roka plaćanja na 30 ili 60 dana, jednako su ostala bez odaziva, kao i zahtjev da se PDV plaća na naplaćenu, a na fakturiranu realizaciju. Mali poduzetnici su na kraju hranidbenog lanca i stoga, kaže Petar Lovrić iz HUP-a, ostaju posljednji kad je riječ o naplati onoga što se isporučilo. U HUP-u apeliraju na uvođenje zakonskih mjera kojima bi se praksa neplaćanja kažnjavala, a jedna od preporuka jest i to da se primijeni direktiva Europske unije o plaćanju u roku 30 dana za javna poduzeća, odnosno državu. Zasad, sve je na apelima. No, taj ključni korak treba napraviti jer će jedino tako, ističe Singer, poput povjetarca u ljetnim vrućinama, taj dobar dašak likvidnosti prostrujiti kroz gospodarstvo.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci