Peh: Još se ne zna tko je nadležan za rješavanje spora Industrogradnje i SRV-a

Slučaj u vezi s 13,6 milijuna duga Industrogradnji koncerna SHW/RWE Vodogradnje (SRV), u 98-postotnom vlasništvu njemačkih tvrtki, dobit će nastavak, i to najvjerojatnije na Vrhovnom sudu. Spor nije nastao samo zbog duga, nego i zbog nadležnosti tijela koje će ga rješavati

U ugovoru između SRV-a i Industrogradnje postoji odredba da će sve eventualne sporove isključivo odlučiti arbitražni sud formiran Sporazumom o arbitraži koji su 1994. potpisali Gospodarska komora Austrije, Beč, i Hrvatska gospodarska komora . Prema tom sporazumu arbitraža je predviđena između hrvatskih, austrijskih i njemačkih tvrtki. U slučaju da njemačka ili austrijska tvrtka tuži hrvatsku, administrativno sjedište Suda bio bi Zagreb, a uz dva arbitra u Vijeću koje imenuju stranke, treći član, ujedno predsjednik Vijeća, bio bi predsjednik HGK. U suprotnom slučaju, kao što je primjer sa Industrogradnjom, administrativno središte bio bi Beč, a predsjednik Vijeća bio bi predsjednik Gospodarske komore Austrije.

Međutim, odvjetnik Industrogradnje Vanja Peh smatra da tu nije riječ o sporu hrvatskih, austrijskih i njemačkih tvrtki, nego dviju hrvatskih pravnih osoba, pa se prema njemu taj sporazum ne može primijeniti u ovom slučaju. Zbog toga je Peh poslao zahtjev Stalnom izbranom sudištu pri HGK-u tražeći očitovanje o stajalištu Industrogradnje da se sporazum iz 1994.  ne može primijeniti na ovaj slučaj. Iz Stalnog izbranog sudišta stigao je odgovor odvjetniku Pehu koji je potpisao njegov predsjednik Mihajlo Dika, a u kojem stoji da Sudište nije ovlašteno davati mjerodavno mišljenje o primjeni navedenog sporazuma, a koja bi eventualno obvezivala arbitražne sudove. On je naglasio da o nadležnosti odlučuju pojedini arbitražni sudovi koji se konstituiraju nakon što postupak bude pokrenut.

Ipak, Dika konstatira da, iako u ugovoru postoji odredba o primjeni Sporazuma u slučaju eventualnog spora, prema Zakonu o arbitraži može se zaključiti da u ugovoru ne može stajati da će se arbitraža provesti izvan Hrvatske ako su obje stranke hrvatski pravni subjekti, odnosno osnovane po hrvatskom pravu. Dika smatra da bi bilo potrebno vidjeti jesu li u konkretnom slučaju hrvatskih tvrtki, u skladu sa Zakonom o arbitraži, bile ispunjene pretpostavke za ugovaranje arbitraže prema Sporazumu i je li dopušteno ugovoriti je u inozemstvu. Uz to, ističe Dika u odgovoru Pehu, trebalo bi razmotriti i problem postoji li uopće valjani arbitražni ugovor koji bi obvezivao stranke na arbitražu s obzirom na sporazum između dviju komora.

To znači, ako bi se na temelju Sporazuma eventualno i upućivalo na nadležnost inozemne arbitražne institucije, pitanje je može li se uopće utemeljiti nadležnost hrvatske arbitražne institucije bez obvezujućeg valjanog arbitražnog ugovora.Tim odgovorom zadovoljan je i Peh, koji tvrdi da se navedeni sporazum ne može primijeniti jer nije u skladu sa Zakonom.- Predložit ćemo ovrhu kod javnog bilježnika, nakon čega će druga strana gotovo sigurno prigovoriti. Spor će se u tom slučaju preseliti na Trgovački sud, s time što se mora računati na to da će druga strana prigovoriti zbog nenadležnosti Trgovačkog suda s obzirom na Sporazum. U tom slučaju Vrhovni će sud donijeti konačnu odluku je li Trgovački sud nadležan da rješava taj spor ili će se ipak morati u Beč - izjavio je za Lider Peh. (Edis Felić)