Platnene torbe kao jumbo plakati, promotori kao čovjekoliki roboti

Kad počne CeBIT, posjetitelji se pretvore u hodajuće reklame. Kao što su hostese dan ranije trčale za nama s pozivnicama za konferenciju za novinare, tako su sada bile zaposlene dijeleći goleme platnene torbe s logom tvrtki koja ih je unajmila

 Sjetili smo se Zagrebačkog velesajma i hordi umirovljenika s nekoliko vrećica u svakoj ruci prepunih uglavnom bezvrijednih stvarima, od promotivnih materijala koje uopće ne razumiju do olovaka i bombona sumnjive kvalitete i podrijetla. No, njima je na pameti samo njihov unuk ili unuka kojem će pokloniti tu olovku, bombon, balon ili nešto slično. Pritom onako pogrbljeni s rukama do koljena izgledaju poput pračovjeka u povratku s lova.

Da bi spriječili takve usporedbe s CeBIT-om, izlagači su uveli novi trend, goleme platnene torbe koje stavite preko ramena i do mile volje trpate u njih što vam padne pod ruku. Iako su se riješili priča o pračovjeku, stigle su nove priče o hodajućim jumbo plakatima kakve vidimo uza svaku cestu.  Jer uistinu tako i izgledaju. Čak im je i podloga ista, jer iza plakata većinom se kriju ljudi u odijelu s kravatom. Bilo muško ili žensko, kao da je na vratima pisalo kako se treba odjenuti - tamno odijelo i kravata. Nije više ni svijet geekova što je nekad bio.

Sada i oni moraju nositi poslovne odore. Naravno, od silnih plakata koji prolaze pokraj vas ne možete ni vidjeti izložene novotarije. A kad se konačno probijete kroz maglu odijela i platnenih torbi, shvatite da na štandovima i nema ničega novog, revolucionarnog. U svakom posjećenom paviljonu naišli smo na zanimljiv gadget ili poslovno, odnosno programsko rješenje. Istina, nismo posjetili sve paviljone, no oni koji već godinama dolaze na CeBIT uvjeravaju nas da se prosjek neće promijeniti ni kad prođemo sve paviljone. A njih je, ni manje ni više, nego 35. Za usporedbu, proljetni Zagrebački velesajam prostire se na sedam-osam paviljona.

Ako uračunamo i veličinu paviljona na CeBIT-u, možemo ustvrditi da je Deutsche Messe bar pet puta veći od svojega zagrebačkog kolege. Dakle, pet dana hodanja, probijanja kroz gužvu platnenih torbi i odijela. A zbog čega…?
Svijet bez odijela i platnenih torbi našli smo jedino u paviljonu 22.  Ondje, naime, održava World Cyber Games pod pokroviteljstvom Samsunga. Uglavnom tinejdžeri, i oni koji će uvijek ostati djeca bez obzira na godine, stigli su u Hannover pokazati svoje umijeće u igranju kompjutorskih igrica, od tenisa, nogometa, do raznih pucačina i vožnji formula. Osim što opskrbljuje ekrane, Samsung ne utječe na ostale tehničke elemente WCG-a.

Naravno, PlayStation je donio konzole, a Logitech nove Chillstream kontrolere, koji hlade znojne ruke kandidata za titulu svjetskoga prvaka. Neka igre počnu…Pomislili biste da su platnene torbe prepune MP3 playera, miševa, USB stickova ili nekih sličnih gadgeta, no grdno biste se prevarili. Koliko god jeftina bila njihova masovna proizvodnja u nekoj zabačenoj azijskoj zemlji s jeftinom radnom snagom, toliko su njihovi prodavači teški u promociji. Da se razumijemo, nismo došli ovamo žicati i nakrcati se darovima za sljedeće božićne blagdane, nego da bismo vidjeli koliko naše tržište zaostaje ili ide ukorak sa svijetom. Ali, iskreno, potajno smo se nadali i kojem promotivnom daru.

Ipak smo imali novinarsku akreditaciju oko vrata... No, dobili smo što i svi drugi. Promotivni govor naučen napamet koji je održao sređeni poslovni čovjek koji bi se počeo tresti od neugode kad biste ga pitali nešto što ne piše u naštrebanom tekstu njegova poslodavca. I promotivni materijal, u papirnatom izdanju ili na CD-u. Koliko je atraktivan, najbolje govore obližnji koševi za smeće, prepuni tih istih promotivnih materijala. Kako ga i ne bi bacili nakon tako programiranoga govora živoga ljudskog bića? Ili je to možda bio neki cyber čovjek? Možda je to najveći novitet ovog sajma - čovjekoliki roboti.