Plin iz plinovoda pet posto jeftiniji od ukapljenoga

Hrvatski portfelj nabavnih pravaca plina treba uravnotežiti i kontrolirati udio LNG-a. Isto tako udio ruskog ili bilo kojega drugog pojedinačnog izvora treba držati u ispodmonopolnom postotku.

piše Jasmina Trstenjak
[email protected]

Hrvatska je uskočila je u posljednji vlak i postigla stupanj energetske sigurnosti. Nakon Srbije, Mađarske i Slovenije početkom ožujka kao posljednja se zemlja regije uključila u projekt Južnog toka. Taj 20-ak milijardi dolara vrijedan sustav plinovoda kojim Rusija zaobilazi ‘nepouzdanu’ Ukrajinu na putu do zapadnoeuropskih tržišta zadao je težak udarac znatno jeftinijem projektu europskog plinovoda Nabuccu. Svrha Južnog toka jest spriječiti EU da počne realizirati plinovod koji nije pod ruskom kontrolom. S druge strane Nabucco, koji podupiru SAD i EU, pokušava otvoriti plinsku trasu iz Srednje Azije koja bi zaobilazila Rusiju. Tako bi se smanjila europska ovisnost o ruskome plinu, no njegova realizacija još je u početnoj fazi.

Bez ustupaka
Južnim bi tokom, prema planu, Gazprom mogao dovesti plin u regiju do 2015./2016. Do tada će hrvatskom tržištu ponovno trebati nova količina plina. Stevo Kolundžić, bivši savjetnik predsjednika Uprave Ine, misli da bi prije mogao početi raditi jedino LNG terminal na Krku, možda već 2014. - U međuvremenu nema rješenja, osim povremenih pomoćnih i interventnih. Ili pak, kad se sagradi interkonektor kojim će se spojiti mađarski i hrvatski plinski sustavi, plin će se moći kupovati na europskom tržištu i transportirati u hrvatski plinski sustav - smatra Kolundžić, bivši savjetnik predsjednika Uprave Ine. Hoće li Južni tok prolaziti kroz Hrvatsku i tako joj osigurati prednosti, još je upitno. Energetski ruski div Gazprom, inače jedan od tri najveće tvrtke usvijetu i pogonski motor ruskoga gospodarstva u gotovo potpunom državnom vlasništvu, dogovorio je s hrvatskom tvrtkom Plinacrom osnutak zajedničke kompanije s 50-postotnim vlasništvom svake strane. Studija izvedivosti hrvatske dionice plinovoda Južnog toka trebala bi pak biti završena najkasnije do kraja godine.

Kolundžić smatra da bi od prolaska Južnog toka kroz Hrvatsku država imala višestruku korist. - Sigurnost opskrbe znatno raste. S ekonomskog motrišta, ako bi Hrvatska bila tranzitna zemlja, količine bi bile od 10 do 12 milijardi prostornih metara, što bi tražilo ulaganja od 200-tinjak milijuna američkih dolara. Izravnu korist imao bi nacionalni transporter plina, a neizravnu i nacionalna ekonomija. Može li se to dogoditi, teško je pitanje. U svakom slučaju, jedino ekonomski interesi mogu presuditi, a Hrvatska nema nijedan razlog za bilo kakve dodatne ustupke i posebno motiviranje investitora - tvrdi Kolundžić.

Prednosti plinovoda
Osim toga, tvrdi bivši savjetnik predsjednik Uprave Ine, prednost je Južnog toka što je plin transportiran plinovodima na hrvatskom tržištu otprilike pet posto jeftiniji od LNG-a. - Upravo zbog toga portfelj nabavnih pravaca plina treba pomno uravnotežiti i kontrolirati udio LNG-a, kao što i udio ruskog ili bilo kojega drugog pojedinačnog izvora treba držati u ispodmonopolnom postotku - kaže. U svakom slučaju, Hrvatska bi Južnim tokom ili Nabuccom dobila dodatne pravce za uvoz kaspijskog plina koje ionako mora osigurati prema 'Energetskoj strategiji'. Ako se realizira i terminal na Krku za ukapljeni plin (LNG), stupanj energetske sigurnosti bio bi na zavidnoj razini. Ipak, mogućnosti da EU izravno podupre Južni tok, koji Rusija smatra sredstvom slabljenja njenog unutarnjeg jedinstva, male su. Kad bi Europska komisija podruprla prvi, uništila bi drugi, a uspjeh Južnog toka smanjuje vjerojatnost gradnje Nabucca. Kad je riječ o Hrvatskoj, ona je možda osigurala energetsku sigurnost, ali i malo je osnažila utjecaj Rusije na Europu. Zbog toga je koraka i podložnija Rusiji, koja bi zahvaljujući monopolu na energetskom tržištu na svaki potez države koja joj izmakne kontroli mogla reagirati prekidom isporuke.