Pod hipoteku ne može pogon u koji je uloženo desetak milijuna kuna

Piše i snimio: Mladen Volarić

Višegodišnji stečajevi i nerješavanje imovinsko-pravnih odnosa vezanih uz imovinu stečajnog dužnika mogu imati i te kako ozbiljne posljedice i po druge pravne subjekte zainteresirane za kupnju imovine iz stečajne mase. Poguban utjecaj takvog stanja na ostvarenje svojih planova osjeća vodeći hrvatski proizvođač kada, umivaonika i kupaonske opreme na bazi lijevanog mramora i akrilnih osnova Aquaestil plus, koji je prije dvije i pol godine kupio i po kupoprodajnom ugovoru platio 15,5 tisuća četvornih metara zemljišta s oko sedam tisuća kvadrata natkrivenog prostora u Pamučnoj industriji Duga Resa u stečaju. Unatoč tome, Aquaestil plus još uvijek nije gruntovno upisan kao vlasnik, što dovodi do neizvjesnosti u razvojnom planu, a time i dugoročnoj poslovnoj politici.

Intenzivan razvoj proizvodnje praćen odgovarajućim fizičkim i financijskim pokazateljima prati Aquaestil plus od njegova osnutka 2000. godine i početaka proizvodnje u Dugoj Resi. Početni program proširen je luksuznim programima hidromasažnih kada, masažnih i parnih tuš kabina i panela, staklenih tuš kabina i paravana, kupaonskog namještaja i sanitarne opreme.

Zamršeni imovinsko-pravni slalom

Prošlogodišnji ukupni prihod veći od 56 milijuna kuna, uz dvadesetpostotno povećanje u odnosu na 2004. godinu, sasvim je respektabilan podatak za tvrtku sa 150 zaposlenih, a i za ovu godinu predviđa se porast prometa od 20-ak posto. Suvlasnici Aquaestil plusa Boris Ferkula iz Duge Rese i Stjepan Basar iz Ozlja proteklih su godina razvili proizvodnju u Dugoj Resi, Ozlju i Našicama, a upravo su pred potpisivanjem predugovora s Karlovačkom županijom o kupnji 18.627 četvornih metara zemljišta u Poslovnom parku Karlovac, na kojemu namjeravaju izgraditi novi pogon za proizvodnju tzv. solid surface materijala te na njemu zasnovati atraktivni proizvodni program sudopera, umivaonika, radnih ploha, pultova, prozorskih klupčica i sličnih površina.

Površina nove hale bit će tri tisuće četvornih metara, a uspostavom pune proizvodnje u novom će karlovačkom pogonu zaposlenje naći 60-ak radnika. No, do izvora financiranja te investicije, koju Ferkula i Basar u ovoj fazi procjenjuju na barem dva milijuna eura, tek treba prokrčiti put kroz zamršeni imovinsko-pravni slalom vezan uz stečaj Pamučne industrije Duga Resa, u čijem je krugu Aquaestil plus kupio zemljište sa zapuštenim halama u koje je tijekom adaptacije za proizvodnju uložio znatna sredstva. Za kupnju tih nekretnina plaćeno je 3,5 milijuna kuna, dva milijuna odnijeli su građevinski radovi na adaptaciji objekata, a četiri milijuna kuna uloženo je u instaliranu opremu. Uza sve to, Aquaestil plus sad mora ulaziti u greenfield investiciju u Karlovcu.

- Investiciju namjeravamo pokriti dijelom iz zadržane dobiti, a ostatak bankovnim kreditom, za čiji povrat bismo jamčili imovinom tvrtke u Dugoj Resi. Međutim, iako smo mi platili te nekretnine, one gruntovno još nisu prenesene u naše vlasništvo. Naime, mi smo te parcele i hale kupili od Ljevaonice Duga Resa, kojoj je bila odobrena prodaja dijela nekretnina Pamučne industrije u stečaju, ali Pamučna industrija nije obavila parcelaciju svoje imovine prije prodaje, pa je tako sve zapelo na imovinsko-pravnoj osnovi.

Nama je to sad prepreka, budući da formalno nismo vlasnici onoga što smo platili i što već koristimo, da hipotekarno opteretimo tu imovinu radi garancije banci za otplatu kredita. Štoviše, zbog ranijih kredita Pamučne, Karlovačka banka i dalje ima hipoteku nad svim nekretninama Pamučne industrije, pa tako i ovom, jer ona nije parcelizacijom izuzeta i gruntovno uknjižena na Aquaestil plus. Tako ni banka ne može skinuti svoju hipoteku sve i da hoće, a mi sve to više ne možemo čekati - kazao je Ferkula.

Razlozi preseljenja sjedišta u Zagreb

Aquaestil plus rado bi kupio još dvije tisuće četvornih metara natkrivenog prostora u Pamučnoj, ali mu ga ona, opet iz formalnih razloga, dodaje Ferkula, ne može do daljnjega prodati, pa je izlaz i u izgradnji novog pogona u karlovačkoj zoni u Logorištu. Takvu odluku samo je učvrstila i Vlada RH odbacivanjem prijedloga Grada Duge Rese da se na njega prebaci 56 milijuna duga Pamučne industrije, a da se Grad pozabavi djelomičnom prodajom imovine Pamučne te oživljavanjem proizvodnje u njenome zdravom dijelu.

Time se neizvjesnost glede okončanja stečaja Pamučne nastavlja, a Aquaestil plus ipak nije u panici, jer zahvaljujući svojoj snazi ima i rezervna rješenja u vezi sa zatvaranjem financijske konstrukcije i spašavanjem razvojnog plana. Takav odnos prema ulagaču, bez obzira na to bio on i domicilni poput Aquaestil plusa, Ferkula smatra suprotnim deklariranoj razvojnoj politici, a lokalnoj politici ponajviše pripisuje i odluku da prije četiri godine prenese službeno sjedište Aquaestil plusa u Zagreb.

- Svjesni smo da je preseljenjem našeg sjedišta u Zagreb dugoreški gradski proračun ostao bez značajnog dijela prihoda, no na to smo se prije četiri godine odlučili iz poslovnih razloga, ali i zato što lokalna politika tada nije pokazala nimalo dobre volje da nam pomogne, da nas zadrži u svojoj sredini. Imovinsko-pravna neriješena trakavica oko Pamučne industrije samo je jedan od primjera takvog ponašanja. Točno je i to da razmišljamo preseliti sjedište Aquaestil plusa u Karlovac, u novu Zonu, no o tome kad za to dođe vrijeme - kaže Ferkula.

Ipak, kad je o preseljenjima riječ, sasvim je izvjesno da će se u Karlovac preseliti spomenuti program i tehnologija 'solid surface' iz pogona u Našicama. Aquaestil plus je, naime, prije četiri godine kupio od Našicecementa gubitašku tvornicu umivaonika Syman i u njoj razvio proizvodnju koja danas prelazi fizičke, tehnološke i organizacijske mogućnosti našićkog pogona.
- Ta tvornica s godišnjom prodajom od 300 umivaonika od lijevanog akrilnog mramora nije imala šanse opstati, a mi smo ondje u tri godine podigli proizvodnju i plasman na 20.000 izuzetno traženih umivaonika godišnje, a sve to s tridesetak radnika.

Međutim, tehnologija solid surface zahtijeva pravi suvremeni industrijski pogon, pa smo tu proizvodnju odlučili prebaciti u Karlovac, koji nam je čak i pogodniji jer kamenu sirovinu ionako nabavljamo iz Ličkoga Lešća. Ali, nije to presudno, nego uvjeti koji su nam ponuđeni, od cijene zemljišta od 37 kuna po kvadratu do komunalnog uređenja čitave zone. Zato smo odustali i od varijante ta taj pogon izgradimo u Ozlju, gdje imamo 20-ak tisuća kvadratnih metara zemljišta, ali bismo trebali mnogo uložiti u njegovo potpuno komunalno uređenje - dodao je Ferkula.

U izvoz 60 posto proizvodnje

Govoreći o tržištu, Ferkula ističe uspješnu suradnju, pa čak i proizvodnju za neke renomirane tvrtke na međunarodnom tržištu kupaonske opreme, od one za domaćinstva pa do opreme za hotele, razne javne prostore, industrijske pogone i slično. Posebno se ističe suradnja s talijanskim proizvođačem Berloni Bagnom, za čije se najprestižnije i dizajnerski visokostilizirane kupaonice elementi proizvode u Aquaestil plusovim pogonima.

Za solid surface kao materijal Ferkula kaže da je daleko prihvatljiviji u bakteriološkom smislu za uporabu i u specifičnim uvjetima, jer ne pogoduje, poput kamena, upijanju vlage i razvoju neželjenih mikroorganizama.

- Glavna su nam izvozna tržišta Italija, Nizozemska, Njemačka, Austrija i Mađarska, a ove godine otvorili smo i tržište Velike Britanije. Naravno, tome treba dodati i zemlje bivše Jugoslavije. U izvoz nam odlazi 60 posto vrijednosti realizacije, i u tome je dio pod tuđim brandovima, a dio je s našim brandom Aquaestil plus. Relativno velik udio plasmana na domaće tržište nije toliko posljedica prodaje naših proizvoda, već je u tu realizaciju uključena i dodatna oprema te servisne usluge koje pružamo pri ugradnji našega proizvodnog asortimana.

Kao i u mnogim drugim gospodarskim segmentima, i u izvozu smo sve više suočeni s jeftinom kineskom robom, uz istovremeno povećanje troškova zbog porasta cijene nafte, pa konkurentnost još možemo održavati zahvaljujući našim unutarnjim rezervama. Jedna od njih je i daljnje povećanje proizvodnje, ponajprije radi osiguranja profitabilnosti dovoljne da servisiramo dospjele i planirane kreditne obveze u svrhu planiranog razvoja - zaključio je Boris Ferkula.