Podravka nije samo njezin menadžment

Podravka d.d. smatra se jednim od stupova hrvatske proizvodnje hrane i pića. Obujam, širina i priznata kvaliteta proizvodnje tog poduzeća potpuno opravdavaju tu tvrdnju. Ipak, sumnja u zloporabu položaja nekih Podravkinih vodećih ljudi koja se pojavila netom prije ljeta prošle godine i u međuvremenu izazvala opći korupcijski skandal te izrazitu medijsku pozornost bacila je u sjenu razmatranja o Podravkinu financijskom stanju i poslovanju.

Piše Filip Šverer
www.avidus.hr

Iako su stručnost, sposobnost odlučivanja i ugled menadžmenta izrazito važni za poduzeće, najveća bi pozornost investitora, vjerovnika, dužnika i šire javnosti trebala biti usmjerena upravo na prodaju u državi i inozemstvu, financijski i imovinski položaj, proizvodni asortiman i kvalitetu proizvoda jer upravo su to kvantitativni i kvalitativni pokazatelji koji određuju dugoročnu poziciju te tvrtke. Podravka je osnovana 1934. u Koprivnici kao radionica za preradu voća. Danas je jedna od vodećih prehrambenih tvrtki u Jugoistočnoj Europi i proizvođačica je brendiranih proizvoda u segmentu hrane i pića; riječ je o devetnaest skupina prehrambenih proizvoda. Uz to putem poduzeća Belupo d.d. (koje je osnovala 1972.) proizvodi i distribuira farmaceutske proizvode. Podravka izvozi u sve zemlje bivše Jugoslavije, zatim u Njemačku, Poljsku, Tursku, Rusiju, Australiju, Češku, Letoniju, Mađarsku, Slovačku, SAD i Ukrajinu te zemlje Afrike i Bliskog istoka. Njezini proizvodni kapaciteti i izvozna snaga te poduzeća u njezinu vlasništvu važni su za domaću ekonomiju, što potkrepljuje i podatak da sama kao matično poduzeće zapošljava otprilike 4.100 radnika s prosječnom neto mjesečnom plaćom od 5.537 kuna (prema podacima iz 2008.).
 
Podsjetnik na slučaj zloporabe položaja

Ne postoji poduzeće u Hrvatskoj koje je u posljednjih šest mjeseci bilo pod tolikom medijskom pozornošću kao Podravka. Žalosno je što se pozornost medija i javnosti na domaća poduzeća obično skrene kad se u tim poduzećima događa nešto loše, a ne kad se tvrtke u općenito teškim makroekonomskim uvjetima uspiju poslovno proširiti ili povećati plaće, profit, a tako i poreze državi povećanjem prodaje i efikasnosti. No ostaje činjenica da je velik dio Uprave i srednjeg menadžmenta trenutačno u istražnom pritvoru, a istodobno se svaki tjedan iznose i spekulacije da prljavo rublje još nije potpuno izneseno. Pregled događaja koji slijedi u sljedećem odlomku utemeljen je isključivo na objavama u medijima, na izjavama bivših i sadašnjih odgovornih osoba i na službenim izjavama Podravkine Uprave. Detalji o tome što se točno događalo u Podravci znat će se nakon završetka istražnih i sudskih procesa. Dvadeset prvog listopada 2009. uhićeno je šest osoba iz Podravke predvođenih Darkom Marincem, bivšim predsjednikom Uprave i tadašnjim  predsjednikom Nadzornog odbora. Uz njega su uhićeni Zdravko Šestak, predsjednik Uprave, članovi Uprave Saša Romac i Josip Pavlović, direktor i  suvlasnik varaždinske Fima grupe Milan Horvat te direktor splitskog SMS-a Srđan Mladinić, i to zbog sumnje da su financijskim transakcijama preko Fima grupe i SMS-a od 2006. Podravkinim novcem namjeravali steći većinsko vlasništvo nad njezinim dionicama, odnosno tereti ih se za kaznena djela zloporabe položaja i udruživanja radi počinjenja kaznenog djela. Navodi se da je bila riječ o akciji najužeg vodstva Podravke koju je ono započelo u listopadu 2006. i prema kojoj je naručilo izradu plana za ‘management buyout’ da bi 75 posto Podravkinih dionica preuzela šestorica članova tadašnje Uprave i nekoliko desetaka viših i srednjih menadžera, i to novcem same Podravke.

Čini se da je od cijelog plana realiziran samo prvi dio u kojem je Fima od Francka i PBZ-a otkupila 10,6 posto Podravkinih dionica (koje su i danas u njezinu vlasništvu i nikad nisu dospjele u ruke menadžmenta) uz pomoć Merill Lynchova kredita. Dionice je najprije željela kupiti sama Podravka, ali ta je transakcija poništena jer je utvrđeno da će se tako naći u prekršaju. Upravo je Merill Lynch tražio da se formira tvrtka u nekoj od zemalja Europske unije koja će biti vlasnica kolateralnih dionica za dani kredit. Tako je nastala Fima Ami na Malti. Budući da je u travnju 2007. cijena Podravkinih dionica naglo počela padati, dionice u vlasništvu Fime Ami gotovo su se prodale jer je Merill želio aktivirati opciju “margin call”. Tu počinju problemi jer je Podravka, navodno, fiktivnim kreditom preko splitskog SMS-a, koji je otprije bio Podravkin poslovni partner, pomagala Fimi da isplati Merill Lynch. Taj je novac poslije ipak vraćen Podravci jer je Fima uspjela osigurati sindicirani kredit u nekoliko domaćih banaka. Cijeli plan preuzimanja dionica zapravo je stao na prvom dijelu jer je splitski SMS zapao u financijske probleme i nije mogao Podravci vratiti 65 milijuna kuna kredita za razvoj proizvodnje, a zatim je pronađen fiktivni kredit od 110 milijuna kuna kojim se, navodno, željelo zaustaviti prodaju dionica na Malti. Nakon toga otvorila se Pandorina kutija - stalne objave o drugim sumnjivim događanjima u Podravci poput pitanja o spornih 45 milijuna kuna deponiranih u OTP banci za koje se sumnja da su, zapravo, rata otplate kredita danog Fimi za vraćanje zajma Merill Lynchu. Spekuliralo se o istrazi vezanoj uz prodaju odmarališta u Pirovcu, zatim o sklapanju štetnih ugovora s tvrtkama čiji su vlasnici u rodbinskoj ili prijateljskoj vezi s bivšim ministrom gospodarstva Damirom Polančecom i slično. Ukupno gledano, šteta za Podravku izrazito je velika i u novčanom i u smislu ugleda u javnosti. Ne ulazeći u spekulacije koliko su navedene akcije ukupno stajale Podravku i koliko će je stajati, jasan je prikaz potencijalne ukupne štete i nedavna Podravkina isplata Fimine obveze po izdanoj mjenici Erste Factoringu, što je Podravka kao avalist (jamac) morala platiti u iznosu od 102,609.752,86 kuna jer Fima nije mogla isplatiti dospjelu mjenicu.
 
Podravkin poslovni potencijal i financijsko stanje

Kad se pročita gornji odlomak, može se pretpostaviti da je čitatelju lako stvoriti dojam kako je Podravka vrlo nestabilno poduzeće jer postavlja se pitanje kako joj poslovanje može biti prosperitetno kad joj vlastita Uprava povlači nezakonite poteze koji joj direktno i snažno štete. Stoga je važno napomenuti da Podravka nije samo njezin menadžment, nego više od četiri tisuće radnika, opširan proizvodni asortiman i velik obujam proizvodnje, njezina imovina i brendovi, financijska i proizvodna snaga, izvozni kapacitet te proizvodna tradicija dulja od osamdeset godina tijekom kojih se zadobijalo povjerenje kupaca. Da bismo stekli potpunu sliku o njezinu financijskom stanju, koristit ćemo se podacima iz konsolidiranih godišnjih financijskih izvještaja za cijelu Podravku grupu jer su u njoj Podravka, Danica, Belupo, Ital-Ice i nekoliko inozemnih tvrtki u BiH, Poljskoj i Češkoj. Upotrijebljeni izvještaji za 2008. konsolidirani su i revidirani, a nedavno objavljeni izvještaji za 2009. konsolidirani su i još nerevidirani.Na kraju 2009. Podravka grupa ukupno je imala četiri milijarde i 142 milijuna kuna imovine, 492 milijuna manje nego godinu prije. Kratkotrajna imovina bila je milijardu i 995 milijuna kuna, 358 milijuna manje nego u 2008.; dugotrajna je imovina također smanjena u 2009., i to s prethodne dvije milijarde i 269 milijuna na dvije milijarde i 135 milijuna kuna. U dugotrajnoj imovini na kraju 2009. dominira materijalna (zgrade, postrojenja, oprema) u iznosu od milijardu i 711 milijuna kuna, a najveći su dio kratkotrajne imovine potraživanja od milijardu i 175 milijuna kuna. Gotovo isti odnosi vrijednosti imovine prema stavkama aktive postojali su i na kraju 2008. Temeljni je Podravkin kapital milijardu i 626 milijuna kuna; nije se mijenjao, no tijekom 2009. zbog gubitka je znatno smanjen vlasnički kapital, s milijardu i 929 milijuna kuna na milijardu i 667 milijuna.

Ukupne obveze na kraju 2009. bile su dvije milijarde i 626 milijuna kuna, 309 milijuna manje nego godinu prije. Smanjenje obveza nalazi se i u stavkama kratkoročnih obveza, koje su bile milijardu i 388 milijuna kuna, i u stavkama dugoročnih obveza, koje su bile 854 milijuna kuna. Ukupni Podravkini prihodi povećali su se u odnosu na 2008., i to s tri milijarde i 716 milijuna na tri milijarde i 826 milijuna kuna, što je pozitivan pomak u godini prelijevanja krize iz financijskog na realni sektor. Međutim, važno je napomenuti da su za porast ukupnih prihoda zaslužni poglavito financijski prihodi, a ne prihodi od prodaje. Naime, ti su se prihodi smanjili s tri milijarde i 660 milijuna na tri milijarde i 587 milijuna kuna, a financijski su se povećali s devet milijuna i 380 tisuća kuna na 65 milijuna i 995 tisuća. Podravkin je problem na rashodnoj strani, odnosno ukupni rashodi na kraju 2008. bili su tri milijarde i 661 milijun kuna, a na kraju 2009. četiri milijarde i 89 milijuna. Za razliku od 428 milijuna kuna zaslužno je povećanje stavki ostalih troškova i ostalih poslovnih rashoda, a usporedno su za znatno manji iznos smanjeni iznosi troškova osoblja (otpuštanje radnika) i materijalni troškovi. Znatno povećanje troškova u 2009., koje nije proporcionalno praćeno povećanjem prihoda, rezultiralo je gubitkom od 281 milijuna i 208 tisuća kuna. Likvidnost Podravka grupe nije se mnogo mijenjala u odnosu na 2008.

Tekući, brzi i novčani omjer na kraju 2009. redom su bili 1,43, 0,97 i 0,1, a godinu prije  1,43, 1,05 i 0,14. To pokazuje kontinuitet u politici zadržavanja dovoljne likvidnosti za poslovanje i pokazuje da su promjene u smislu pada kratkotrajne imovine proporcionalno praćene padom kratkoročnih obveza (obje su stavke smanjene 15 posto). Ukupne su obveze na kraju 2009. 33 posto premašivale vlasnički kapital, a godinu prije premašivale su ga 32 posto, što znači da je Podravka smanjila i ukupan iznos dugova proporcionalno smanjenju vlasničkog kapitala koji je, kao što smo prije naveli, primarno rezultat pada dobiti. Kontinuitet možemo vidjeti i u tome da su dugoročne obveze u obje promatrane godine činile 40 posto dugotrajne imovine. Prema tim podacima Podravka ne ulazi u područje prezaduženosti, a njezino smanjenje u kriznoj 2009. dobar je pokazatelj opreza da se stupanj zaduženosti ne bi povećao. Obrtaj potraživanja na kraju 2009. bio je 2,96, odnosno prosječno vrijeme naplate potraživanja bilo je dugih 122 dana, a obrtaj obveza prema dobavljačima bio je (procijenjeno) 6,44, odnosno prosječno vrijeme isplate dužnicima bilo je (procijenjeno) 56 dana. Ta razlika od otprilike dva mjeseca može biti izvor buduće nelikvidnosti. Bruto profitna marža bila je -6,88 posto, EBITDA marža 1,41 posto, operativna marža -2,67 posto te neto profitna marža -7,34 posto, što pokazuje nisku profitabilnost u 2009.
 
Podravkina dugoročna strategija

Podravkina poslovna politika posljednjih nekoliko godina ocrtava istaknutu tendenciju osvajanja sve većeg tržišnog udjela u segmentu hrane, pića i farmaceutike te zadovoljenja želja vrlo širokog raspona potrošača s raznolikim asortimanom proizvoda. Usmjerenje na dugoročan rast i razvoj vidi se i u gotovo kontinuiranoj kupnji i preuzimanju raznih poduzeća ili njihovih brendova te udruživanju s drugim poduzećima radi istraživanja ili zajedničke proizvodnje i distribucije robnih marki. U travnju 2007. Podravka je potpisala ugovor s tada perspektivnom tvrtkom SMS prema kojem je SMS-ov Prehrambeno-razvojni centar trebao za Podravku obavljati usluge istraživanja i razvoja novih proizvoda (iako se danas istražuje je li ta suradnja sklopljena zbog sasvim drugih ciljeva). U svibnju 2007. Podravka je od Istravina d.d. kupila program bezalkoholnih pića Lero, a u rujnu iste godine osnovala je Podravku ugostiteljstvo d.o.o. U veljači 2008. poduzeće Belupo d.d., koje je u vlasništvu Podravke d.d., kupilo je većinski udjel u bosanskohercegovačkoj veledrogeriji Farmaviti radi osiguranja većeg tržišnog plasmana svojih proizvoda u BiH i općenito rasta prihoda od prodaje u BiH. U listopadu 2008. Podravka je kupila Drogine zaštitne znakove Čoko i Čokolešnik i tako preuzela proizvodnju i prodaju tih prehrambenih marki.

U ‘problematičnoj’ 2009. Podravka je u veljači osnovala tvrtku u Turskoj pod nazivom Podravka International Gida Sanayi ve Dis Tiscaret Ltd. radi intenziviranja poslovanja u toj zemlji, a u istom je mjesecu od Droge Kolinske kupila marku džemova Belsad. Dakle, čak i ako se ne ide dalje u povijest, nego se zadrži na posljednje tri godine, jasno se vidi dugoročna strategija poslovanja koja se ne bi smjela zanemariti zbog malverzacija pojedinaca. Možda je najbolje prepisati poglavlje iz pismenog očitovanja Uprave Podravke poslanom Zagrebačkoj burzi 22. siječnja ove godine: ‘U razdoblju od 2002. do 2008. Podravka je ostvarila prosječni godišnji rast prodaje od 4,9 posto dok je njezin organski rast istodobno bio 5,6 posto. Društvo je u 2005. krenulo istodobno s procesom restrukturiranja, ali i procesom snažnog akvizicijskog ciklusa koji se većim dijelom financirao dodatnim zaduženjem u bankama. Drugim riječima, Društvo je bilo istodobno usmjereno na restrukturiranje i rast te razvoj, što je velik financijski teret u poslovanju, i upravo iz tih razloga stope profitabilnosti nisu bile u prvom planu, a sve radi stvaranja zdravih osnova za efikasnije dugoročno poslovanje.’Uprava Podravke na čelu s Miroslavom Vitkovićem nedavno je dala izjavu kako se Podravka u 2010. namjerava držati ‘konzervativnog poslovnog plana s naglaskom na smanjenje troškova uštedama od 50 do 60 milijuna kuna i ostvariti cilj organskog rasta prihoda od tri posto’. 
 
Ovaj analitički izvještaj nije poziv na kupnju i/ili prodaju vrijednosnih papira poduzeća navedenih u njemu. Njegova uporaba nije supstitut investicijskom savjetu dostupnom od licencijom autoriziranog investicijskog savjetnika.  Iako su financijske informacije sadržane u izvještaju preuzete iz izvora koji se mogu smatrati pouzdanima, Avidus Grupa d.o.o. ne jamči za njihovu točnost ili potpunost te ne daje jamstva za točnost izvedenih rezultata.  Informacije sadržane u ovom izvještaju mogu postati netočne kao rezultat prolaska vremena. Potencijalnom investitoru napominje se da prije donošenja investicijskih odluka zatraži savjet od licenciranog investicijskog savjetnika.