Politički spektakl u duhu CDU-a i anglosaksonskog performancea

Povlačeći se na mjesto počasnog predsjednika stranke, Ivo Sanader je cjelokupnim događajem Sabora HDZ-a poslao poruku stranačke snage, jedinstva i kontinuiteta. Namjerno ne govorim o govoru, ili o govorima na stranačkom Saboru.

Piše: Višnja Starešina

Jer, riječ je o pomno osmišljenom političkom spektaklu. Održao se u zagrebačkoj „Areni“, najmodernijoj sportskoj dvorani u državi. Sudjelovalo je desetak tisuća članova HDZ-a, koji su po svojoj pojavnosti bili paradigma tradicionalnog hrvatskog svjetonazora u suvremenom izričaju: koji su nadrasli rane budničarske, kolokvijalno nazivane „ognjištarske“ atribute, ali i uspostavili  distancu prema pomodnom nacionalnom modernizmu. Dogodilo se to nakon furioznog i zbunjujućeg tjedna, u kojem se neprijeporni šef vladajuće stranke i šef Vlade, Ivo Sanader povukao iz aktivne politike u kojem su nedovoljno i nespretno razjašnjeni razlozi njegova povlačenja, koji su u medijima i javnosti percipirani kao bijeg kapetana s broda uoči predstojećeg brodoloma.

Za ukupan događaj i doživljaj u zagrebačkoj Areni, HDZ je mogao imati maksimalno četiri dana istinskih organizacijskih priprema.  A ono što je u subotu pokazano na Saboru HDZ-a u i nakon tih ubrzanih priprema, jest poruka Ive Sanadera i HDZ-a koje valja pozorno iščitati.Sabor HDZ-a, kojim je, uz dvadesetu godišnjicu stranke, obilježeno i (privremeno?) političko odstupanje njezina dosad neprijeporna šefa Ive Sanadera, bio je očito tempirana završnica politički uzbudljivog tjedna, na čijem se kraju daju odgovori na ključno pitanje: što i kako dalje? Odgovori HDZ-a su na Saboru dati. Dao ih je odlazeći (?) stranački predsjednik Ivo Sanader i oni su bili spoj njemačkog CDU-ovskog strukturiranja i pozicioniranja stranke i spektakularne anglosaksonske prezentacije.

U svom uvodnom govoru Sanader je podsjetio da je HDZ stranka hrvatskog kontinuiteta, rođena na zalazu jugoslavenskog komunizma, koja je devedesetih godina prošlog stoljeća pod vodstvom Franje Tuđmana ostvarila hrvatsku državu, koja je posljednjih godina stabilizirala hrvatski demokratski sustav, učinila državu (nestalnom) članicom Vijeća sigurnosti,integrirala je u NATO savez i dovela nadomak EU. Istodobno, na unutarnjem planu, stranka je razvila svoje koalicijske potencijale, koje je čine najjačom strankom države. U svome uvodnom govoru, na taj je koalicijski stranački kapacitet ukazao Sanader, a potvrdili su ga uzvanici na Saboru,Josip Friščić i Durđa Adlešič.

Friščić je nedvojbeno poručio „zajedno smo najjači“,“bili smo i bit ćemo partner zajedništva“, dok je Adlešič  podsjetila da javno percipirane demokratske stranke (uključujući i vlastitu) nikad nisu imale  hrabrosti istaknuti ženu kao predsjednicu Vlade, a sad kritiziraju  mandatoricu i izvjesnu predsjednicu Vlade, Jadranku Kosor. Dakle, poruka je: koalicija ide dalje. I to je taj vidljivi rukopis njemačkog CDU-a, koji je u proteklih desetak godina u nas razvijala i promovirala CDU-ova zaklada KAS ( Konrad Adenauer Stiftung), radeći sustavno na jačanju stranačke infrastrukture HDZ-a po uzoru na CDU-ovsku.

A onda je došao na red anglosaksonski performance: svi ljudi aktualne HDZ-ove reformacije (Šeks, Bebić, Milinović, Hebrang, Matković, Jarnjak…) potvrđivali su u svojim istupima glavnu tezu: sada već bivši predsjednik (Sanader) uzima predah ali svi zajedno idu dalje!Povlačeći se (navodno) iz aktivne politike, Ivo Sanader je u svom drugom i glavnom obraćanju Saboru HDZ-a najavio budući stranački program, prioritete predsjednice Vlade Jadranke Kosor. U tom projektu sindikati neće moći insistirati na većim plaćama nauštrb radnih mjesta, studenti neće moći blokirati nastavu nerealnim zahtjevima za besplatnim školovanjem, poljoprivrednici neće moći blokirati vladu zahtjevima za nerealnim subvencijama, državna uprava će se morati svesti u realne okvire… Dakle, Jadranka Kosor će kao predsjednica Vlade započeti s ključnim suočavanjem s odjecima globalne krize na lokalnoj razini.

Sanader se povlači - Walter ide dalje

A zašto to nije učinio Ivo Sanader? Zato što je kukavica i što je pobjegao, kako to interpretiraju domaći mediji? Ili postoji nešto iza aktualne političke drame?  Povlačeći se na položaj počasnog predsjednika stranke Sanader nije niti na Saboru HDZ-a izravno obrazložio razloge svog postupka. Ali je dao do znanja da odlazak iz politike nije definitivan i da je europska blokada hrvatskog pristupa EU, koji se manifestira kao slovenske pretenzije na  Piranski zaljev, i šire od toga, jedan od razloga odstupanja. Poručio je Slovencima da će na kraju morati glasati za Hrvatski pristup EU bez ijednog dobivenog centimetra teritorija. I za to je dobio najveći pljesak. Ali, između redaka, poručio je i slovenskim pokroviteljima u ovom bojkotu, onima koji mjesecima potiču spor oko razgraničenja Piranskog zaljeva, da Hrvatska, i bez Sanadera neće odstupiti. Tuđman bi to rekao: i vi povijesni neprijatelji Britanci, koji nas želite smjestiti u balkanski tor tako da srušite mene kao simbol hrvatske nacionalne samobitnosti… 

Ismijali bi ga, govorili mu da fantazira. Sanader  deset godina ispred, prešutio je počinitelje, nije adresirao onu jednu državu koja potiče Slovence da blokiraju hrvatski pristup EU i istodobno ruši i njega i destabilizira državu. On je odstupio s mjesta neprijepornog vođe HDZ-a, i stranačkim Saborom  odaslao staru titoističku poruku – sve je ovo Walter. Ja se povlačim na određeno vrijeme, a vi vidite kako ćete dalje s Walterom. Hoće li se, i kad će se vratiti Ivo Sanader u politiku, ovisi o  Walteru, odnosno o stranci, HDZ-u i njegovoj uspješnosti da se  nosi s  dolazećom ekonomskom  krizom. Sljedeći tjedni dat će odgovor.

Ali zasad: stranačko je restrukturiranje provedeno u najboljoj maniri suvremenog menadžmenta: nakon odlaska vođe, njegova je nasljednica postala Jadranka Kosor, druga osoba sustava, koja je bila najpouzdanija egzekutiva vođe u povlačenju. Stranački seniori promovirani su u stranačke mentore, -dakle oni nisu smijenjeni već snose odgovornost za proizvodnju novog stranačkog vodstva, Koalicijski partneri to podržavaju. Dakle, i nakon Sanaderova povlačenja, koje se sve više profilira kao taktički uzmak zbog strateških razloga ništa se bitno ne mijenja. Pozicija ostaje kompaktna, a opozicija mora smisliti valjan razlog da to dovede u pitanje, da je poljulja i destabilizira. Ili možda da zajedno prionu suočavanju s dolazećom krizom?