Poljski recept kako izvući što više novaca iz EU fondova

Hrvatska strateška politika morala bi se orijentirati na nekoliko ključnih stvari. Riječ je o preustroju zemlje na nekoliko regija, prilagođavanju Vladine politike regionalnom razvoju i strateškom približavanju Hrvatske Poljskoj.

piše Edis Felić
[email protected]

Prošlotjedni studijski posjet Poljskoj u organizaciji Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva bio je zasigurno koristan za 50-ak predstavnika županija i medija iz Hrvatske. Poljski domaćini zaista su se potrudili da gostima iz Hrvatske ponude informacije o tome kako izvući što više novca iz fondova EU. I sam je ministar Božidar Pankretić u razgovoru s poljskom ministricom regionalnog razvoja Elzbietom Bienkowskom rekao da smo došli učiti od najboljih i da nije sramota priznati da nam još manjka znanja o projektima koji se dijelom financiraju iz fondova EU. Prezentacije bi trebale najviše pomoći županijskim predstavnicima koji su s novinarima boravili u Poljskoj. Važno je spomenuti nekoliko ključnih stvari na koje bi se hrvatska strateška politika trebala orijentirati. Riječ je o preustroju zemlje na nekoliko regija, prilagođavanju Vladine politike regionalnom razvoju i strateškom približavanju Hrvatske Poljskoj.

Regionalizacija i četiri koraka do uspjeha

Poljska je još prije 12 godina počela provoditi reforme svjesna da će samo tako efikasno povući novac iz pretpristupnih fondova EU, a poslije i iz strukturnih i kohezijskih fondova nakon ulaska u Uniju. S tadašnjih 48 regija postigli su politički konsenzus o smanjenju njihova broja, no kako su nam ispričali poljski domaćini, reformski proces nije prošao bezbolno jer je u igri bilo mnogo političkih i gospodarskih interesa. Prvotni plan formiranja 12 regija morali su napustiti pa su 1999. utemeljili 16 vojvodstava koja su dobila veću autonomiju i mogla sama odlučivati o tome koje će projekte pokretati. Rezultat je impresivan jer su vojvodstva do danas povećala svoje proračune sedam do osam puta. Maršal Malopolskog vojvodstva, čije je sjedište u Krakowu, Marek Sowa (koji je inače najviše izvršno tijelo u vojvodstvu birano na regionalnim izborima) rekao je kako ima priliku često se sastajati s predstavnicima regija iz drugih zemalja i da poljskim regijama zavide na stupnju autonomije. No proces decentralizacije nije stao jer poljska Vlada priprema prijenos novih ovlasti na vojvodstva. Decentralizaciju, rekli su nam domaćini, provodepostupno jer nakon nekoliko godina ocjenjuju svaki potez u tom smjeru.

Sve je to bio samo preduvjet za poljski uspjeh, no usporedno s decentralizacijom Poljaci su učili kako izvući što je više sredstava iz fondova EU. U tome su im pomogla četiri koraka. Povlačeći novac s nacionalne razine u regije, maršali vojvodstava i vojvode (Vladina institucija koja nadzire rad vojvodstva, a Vlada imenuje vojvodu) potpisali su ugovor u kojem je Vlada dala potporu svakoj regiji tako što se nije petljala u raspodjelu sredstava, prepustivši to vojvodstvima, ali strogo je nadzirala procedure projekata. To je bila svojevrsna proba za kasnije povlačenje sredstava iz fondova EU, što je mnogo pomoglo i Malopolskoj, jednoj od najuspješnijih regija u Poljskoj. Drugi korak prema uspjehu bio je otvaranje malopolskog ureda u Bruxellesu 2002. u kojoj je regija zaposlila osobu čiji je zadatak bio uspostava kontakata i stvaranje ozračja za prihvaćanje poljskih regionalnih projekata te istodobno stjecanje znanja u središtu EU.
Treći je korak bila suradnja s Madridom u kojoj su Poljaci naučili mnogo od tamošnjeg savjetnika, a četvrti program PHARE, u kojem su se dobro izvježbali i pritom izvukli gotovo 50 milijuna eura, te program ISPA, odakle su dobili 155 milijuna eura.Svi su ti koraci, uz obveznu decentralizaciju, bili ključni za uspjeh Vojvodstva Malopolske te Poljske općenito kojoj je kao državi za financijsko razdoblje od 2007. do 2014. predviđeno 66 milijardi eura iz fondova EU. Sami Poljaci rekli su da bi im trebalo čak 25 godina da osiguraju ta sredstva bez fondova.

Ministrica koja ‘vodi’ Vladinu politiku

Važnosti decentralizacije, bez koje Poljaci ne bi mogli napraviti ta četiri koraka, svjestan je i ministar Pankretić koji je rekao da su i u Hrvatskoj reforme nužne, odnosno nužna je regionalizacija, te da očekuje isti bolan proces kao u Poljskoj. Regionalizacija Hrvatske prijeko je potrebna želi li se ravnomjeran razvoj zemlje i mogućnost da regije dio sredstava dobivaju izravno iz fondova EU. Tu i jest razlika između Poljske i Hrvatske jer u Poljskoj se 75 posto sredstava iz fondova EU dobiva na nacionalnoj razini odakle ih Vlada raspodjeljuje, a 25 posto ide direktno regijama. U Hrvatskoj su sva sredstva koja se dobivaju i koja će se dobivati iz pretpristupnih fondova na nacionalnoj razini i nema regija koje bi mogle sustavno planirati njihovu raspodjelu.Drugi je strateški smjer prilagodba Vladine politike regionalnom razvoju. Važan dio toga strateškog smjer jest i, kao što se moglo čuti u neobveznom razgovoru, stalna poljska upornost i ‘dosađivanje’ kucanjem na vrata EU dužnosnicima koji odlučuju o projektima. No još je važnije što je u Poljskoj najvažnije Ministarstvo regionalnog razvoja, a najjača osoba u Vladi ministrica je Elzbieta Bienkowska koja je i sama, pola u šali, pola u zbilji, rekla da je se ministri boje na Vladinim sjednicama. Naravno, nije riječ o strahu, nego o suočavanju s mogućim neugodnim situacijama za ministre jer ih svaki put Bienkowska pita kako teku projekti  određenog ministarstva vezani uz regionalni razvoj, a koji se financiraju novcem EU. Drugim riječima, cjelokupna poljska politika podređena je regionalnom razvoju i izvlačenju sredstava iz fondova EU. Koliko su bili na dobrom putu, potvrđuje i to što Poljska nije osjetila recesijske utjecaje upravo zahvaljujući projektima financiranim iz EU. Stoga bi važnost Pankretićevu ministarstvu trebala dati i buduća vlada bez obzira na to tko bio premijer ili ministar jer poljska strateška odluka o prilagodbi regionalnom razvoju i izvlačenju sredstava iz EU potvrdila je da to ima smisla.

Regionalni lider

Treći hrvatski strateški smjer trebao bi biti političko približavanje Poljskoj. Ta zemlja nije beznačajan politički faktor kao što nam to katkad sugeriraju predrasude, ona je i regionalni lider u nastupu prema ostalim članicama EU. U neobveznom razgovoru s hrvatskim veleposlanikom u Poljskoj Ivanom Del Vechiom moglo se doznati da npr. dan prije poljsko-njemačkog sastanka na vrhu poljski predsjednik tempira sastanak s češkim, slovačkim i mađarskim predsjednicima i premijerima i ‘onda dolazi pred kancelarku Angelu Merkel sa stajalištem regije, a ne Poljske’. Budući da je poljska diplomacija inicijator tih sastanaka i da regionalne zemlje Poljska lukavo predstavlja zbog prije dogovorenih termina, nužno se tako nameće i kao regionalni lider. Nekoliko je puta taj manevar uspio poljskoj diplomaciji, što je ostale važnije članice EU dovelo u defenzivan položaj.Poljska će od lipnja iduće godine preuzeti predsjedanje EU, upravo u vrijeme završne faze pregovora o pristupanju Hrvatske Uniji. Njezina potpora Hrvatskoj bit će vrlo važna, zato bi, prema mišljenju dobrih poznavatelja prilika u Poljskoj i EU, diplomatsko približavanje Poljskoj kao regionalnom lideru i budućoj zemlji predsjedateljici EU bio strateški dobar potez ne zanemarujući, naravno, ni druge važne činitelje u EU.

Hrvatski diplomatski predstavnici smatraju da bi jedan od sljedećih poteza predsjednika Republike Ive Josipovića bio njegov posjet Poljskoj, od čega ne bi trebalo odustati bez obzira na diplomatski gaf u travnju ove godine, odnosno nedolaska na pokop poljskoga predsjednika Lecha Kaczynskog, poginulog u avionskoj nesreći za posjeta poljskom stratištu u Katinskoj šumi gdje su pripadnici Staljinova zločinačkog režima ubili više od 20 tisuća Poljaka. Unatoč tomu predsjednik Josipović uživa ugled u Poljskoj i njegovo nepojavljivanje na pogrebu poljskog predsjednika nije ostavilo traga na diplomatskim odnosima između dviju zemalja.Posjet Poljskoj, velikoj i prekrasnoj zemlji, bio je lijepo iskustvo i za predstavnike županija i medija. Spremnost te zemlje da pomogne Hrvatskoj bila je iskrena i vidljiva i na ovom studijskom putovanju koje je produbilo prijateljstvo između dviju zemalja. Rezultat je najavljeno potpisivanje sporazuma između Hrvatske i Poljske u siječnju iduće godine kojim bi se konkretizirala suradnja na poljskoj pomoći u realizaciji projekata koji se financiraju novcem iz fondova EU koji su dogovorili ministar Pankretić i ministrica Bienkowska. Dug je put do poljskog uspjeha, što je pokazao i proces regionalizacije, i duga je procedura realizacije projekata, zato bi hrvatska politička elita trebala postići konsenzus o tom pitanju i baciti se na posao, neovisno o trenutačnim političkim prepucavanjima.