Poslodavci šumom, premijerka drumom

Okupiti na jednom mjestu predsjednika Josipovića, premijerku Kosor i poslodavce ne mora samo po sebi značiti da će sve frcati od ideja kako se iz zone sumraka vratiti u zonu rasta BDP-a, i to takvog koji će omogućiti vraćanje dugova i ostaviti ponešto za razvoj.

Samo još jedna u nizu konferencija koje ne uspijevaju polučiti dalekometnije rezultate pokazala je da poslodavci i dalje koračaju šumom, premijerka drumom. Predsjednik se pokazao kao svojevrsnom tampon zonom, više od toga niti po svojoj funkciji ne može.  U čemu je zapravo problem?

Dok prvi hupovac Ivan Ergović upozorava kako je privatni sektor već odrezao i  restrukturirao sve što je mogao i više nema snage (ipak još jednom nudeći ruku pomoći) premijerka se opet usudila ustvrditi kako je sve ono na što upozorava HUP i svatko tko zdravorazumski rasuđuje, već u Programu oporavka, na tome se radi ili barem počinje raditi. I ne samo to. Država je, kaže, primila na znanje HUP-ov zahtjev za skraćenjem rokova plaćanja, pa javna poduzeća sada plaćaju u roku 42, a ne 72 dana.

Država je, također, podijelila raznih kredita i pomoći - lani preko modela A 2,5 milijarde kuna, preko ovogodišnjeg A+ gotovo milijardu; od 700 zahtjeva za reprogram poreznog duga Ministarstvo financija odobrilo je 50 rješenja (radi se na ubrzavanju ostalih); u dvije krizne godine država je podijelila 768 milijuna kuna pomoći poduzetništvu; dodijelila je 679 milijuna bespovratnih kuna za gospodarske zone; tu je još i 2 milijarde kuna fondova za gospodarsku suradnju; proizvodnost je porasla 2,2 posto; u planu je prepoloviti proračunski deficit...samohvali nije bilo kraja.

Nažalost, premijerka ima navadu otići s takvih konferencija, ne saslušati do kraja što joj realni sektor doista ima za reći i tako onemogućiti bilo kakva neugodna pitanja, primjerice o obrazu s kojim javno iznosi takve tvrdnje. Nisu, doduše, ni poslodavci 'na prekretnici' smislili ništa nova. Sve ono što piše u dokumentu 'Za razvoj Hrvatske 2011. - 2015. - kapital i radna mjesta ruku pod ruku' već je viđeno, rečeno, popisano, obrađeno. Samo nitko nikada nije ni pokušao raditi na tome. Primjerice, poslodavci traže gospodarski rast od najmanje 4 posto, jer s manje od toga nezaposlenost neće pasti ispod osam posto.

U središtu njihovog makroekonomskog okvira jest fiskalna disciplina, pri čemu traže nominalno zamrzavanje proračunskih rashoda još iduće godine, a od 2013. do 2015. realno (rast jednak stopi inflacije). Poslodavci računaju kako će postupni prijelaz prema viškovima proračuna omogućiti smanjenje javnog duga, porast kreditnog rejtinga, pad kamata i za gospodarstvo, smanjenje poreznog opterećenja i koješta drugo. Politika 'troši koliko zarađuješ' znači da plaće mogu rasti koliko i produktivnost rada, a ako rastu više od toga onda to može biti samo od dodatnog poreznog rasterećenja rada, nikako od preraspodjele.

Poslodavci, također, traže okretanje izvozu koji bi trebao rasti prosječnih 10 posto na godinu. To je, kažu, moguće uz produženje roka plaćanja PDV-a na 60 dana i carine na 30 dana. Traže i reformu glomaznog sustava javnih i državnih poduzeća, teritorijalni preustroj s ciljem postupne fiskalne decentralizacije te smanjenje poduzetničkih troškova i jačanje konkurentnosti, industrije i izvoza kroz ukidanje neporeznih nameta, jačanje HBOR-a, poticajne mjere za mala i srednja poduzeća i mnogo drugih, nipošto novih mjera/zahtjeva (integralni tekst dostupan je na stranici: www.hup.hr).

Može li se takav dokument doista nazvati prekretnicom? Teško, jer sve što u njemu stoji već je rečeno toliko puta da to odavna znamo napamet, pitko poput pjesmica koje smo učili kao školarci. Upravo si zato trebamo priznati jedini istinski razlog nemoći - kako stranku/koaliciju koja osvoji vlast i nema namjeru reformirati ni sebe, natjerati da reformira državu? Zato je možda najjača poruka koja se mogla iščitati sa skupa Ergovićeva, dakle i hupova poruka političkim strankama - njihova podrška strankama ovisit će o tome koje će od njih i u kojoj mjeri u svoje programe uvrstiti sve ono što stoji u hupovom dokumentu. Tko će se usuditi ignorirati podršku poslodavaca u vrijeme kada je neodlučnih više nego ikada prije? (Gordana Gelenčer)