Poslovnjaci vole prekooceanske škrinje

U zadnjih nekoliko godina sajam antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu, odnosno popularnom ‘Britancu’, postao je kultno okupljalište nedjeljom. Pokoju stvarčicu ne dolaze kupiti ili tražiti samo hobisti, već se na nadjeljnoj špici vrlo često ‘španciraju’ poslovni ljudi, glumci, pjevači, liječnici i odvjetnici.

piše i snimio Saša Jokić

Kako bi se reklo, na Britancu je moguće pronaći sve od igle do lokomotive, ali na štadovima ipak ne vlada kaos u izboru, već se vodi računa da izloženi predmeti imaju neko značenje i vrijednost. Tako je moguće kupiti slike nepoznatih autora za nekoliko stotina kuna, ali i Lackovića, Generalića te drugih poznatih slikara za nekoliko tisuća eura. Na svoje će najviše sigurno doći numizmatičari i filatelisti te drugi kolekcionari. Zainteresirani za uređenje svoga stambenog ili poslovnog prostora također imaju veliki izbor unikatnih predmeta. Prema riječima Alana Haberlea, koji na Britancu prodaje već godinama, poslovni ljudi vole prekooceanske škrinje s američkim oznakama, koje stave u ured. Zadnjih su mjeseci jako dobro ‘išle’ i međimurske i slavonske škrinje u kojima su se nekad čuvale narodne nošnje.
- Začudili biste se što sve ljudi kupuju. Imao sam u ponudi staru kacigu koju sam izvadio iz zemlje i koja je bila polutrula. Bila je zanimljiva svima koji skupljaju oružje i zato sam je prodao bez problema - kaže Haberle.

Kopča rimskog vojnika
Kopča s ogrtača rimskih vojnika, primjerice, stoji od 250 do 350 eura, ovisno o tome je li brončana, srebrna ili zlatna. Naizgled su neugledan predmet, ali poslovica kaže da svaka roba ima kupca, pa tako i kopče s ogrtača rimskih vojnika, koje nose svoju povijesnu priču.
Prodavači koji se bave iskopinama ponekad imaju i ‘bliske susrete’ sa studentima koji rade po muzejima i koji im prigovaraju zato što prodaju iskopine. Zakonski je dopušteno vaditi iskopine na mjestima koja nisu označena, dok se kaznena prijava može zaraditi u slučaju da se ‘arheologa’ pronađe s detektorom na arheološkom nalazištu. Novčić od jednog eura nije potrebno iskapati, što ne umanjuje njegovu vrijednost, štoviše, trebao bi se prodavati prema srednjem tečaju HNB-a, iako ga je na Britancu moguće kupiti za sedam kuna, dakle 30 lipa jeftinije. Kad bi se tako dobra kupnja mogla obaviti i za veće svote, zainteresiranih sigurno ne bi nedostajalo. 
Svaki europski i svi veći hrvatski gradovi imaju sličan ‘fih-plac’, na kojem se u 50 posto slučajeva ljudi rješavaju starih stvari s tavana i podruma, dok je ostala polovica pravih zaljubljenika i kolekcionara. Ima i onih koji dolaze ciljano, poput Ranka, koji sa suprugom obilazi Britanac jedanput na mjesec.
- Tražim nekoga da mi popravi staru uru. Ali to ne zna svatko, pa sam još uvijek u potrazi - kaže Ranko.

Živopisni prodavači
Sasvim iz drugog razloga na Britancu se zatekla mlada hrvatska glumica Kristina Krepela. Ona je tražila pravu stvar za sebe, među mnoštvom lijepog nakita od srebra. Da nedjeljom često obilazi štandove na Britancu, najbolje dokazuje konverzacija s prodavačem, kojemu je spočitnula da joj nije poslao e-mailom katalog s nakitom, iako je to obećao zadnji put.  
Inače, sajam antikviteta pun je živopisnih prodavača koji, osim što o svojoj robi znaju sve i mogu pričati satima, mogu vas uputiti u tajne prepoznavanja kvalitetnog predmeta koji tražite. Iskusan prodavač, koji je na Britancu od početaka, svakako je Luis Humberto Norambuena De Cofre. Ako ni zbog čega drugog, privući će vas na svoj štand svojom konavoskom narodnom nošnjom koju ponosno nosi. Porculan koji nudi može prezentirati na španjolskom, talijanskom i francuskom jeziku, pa su ako nemalo bili iznenađeni turisti iz Španjolske kad su informacije o satu za 50 eura dobili na svom materinskom jeziku, i to u srcu Zagreba.
Antikviteti su se na Britancu počeli prodavati prije sedam godina, a danas svake nedjelje preko njega prijeđe oko deset tisuća ljudi. Od knjiga za 30 kuna preko lampi za 1.400 kuna do kubura s kraja 18. stoljeća za 600 eura, sve je to moguće pronaći na nekom od štandova. Da bi se ponuda održala na nekoj pristojnoj razini i sajam nalikovao na slične europske, brine se ‘šefica Regina’, kako je zovu i hvale se njome prodavači s Britanca. Šefica Regina sajam ‘čisti’ od plastike, brine se da placarina bude plaćena na vrijeme i da se ljudi ne svađaju. Prema riječima prodavača Alana Haberlea s početka priče, moglo bi se živjeti samo od prodaje na sjamu. Kaže da po nedjelji zarađuje 1.000 kuna i, dođe li svake u mjesecu, to mu može biti dovoljno.