Postignut nacionalni konsenzus u ignoriranju vanjskog duga

Političke stranke, poslodavci, sindikati, ali i obični građani, svatko iz svojih razloga, ne žele se suočiti s istinom da Hrvatska punom brzinom juri u sudar s dužničkom krizom

  

   Piše: Miodrag Šajatović

Nije istina da se u Hrvatskoj ni o jednom važnom ekonomskom pitanju ne može postiži nacionalni konsenzus. Kad je riječ o rastu vanjskog duga, svi su jedinstveni. Političke stranke, sindikati, poslodavci i građani složni su u tome da je rast vanjske zaduženosti Hrvatske najbolje - ignorirati.
Dokaz za tu tvrdnju bit će i sudbina Analize inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, koja je izrađena u Hrvatskoj narodnoj banci.

Na 55 stranica ima na pretek dokaza da Hrvatska punom brzinom ulijeće u zonu kad je financijski slom samo pitanje trenutka. Guverner Rohatinski 'oprao je ruke' upozorenjem da nastavljanje dosadašnjih tendencija može vrlo brzo izazvati dužničku krizu i pad životnog standarda. Kao godina u kojoj trošak otplate kredita može prestići prirast BDP-a navodi se u jednoj varijanti čak i bliska 2007.
Istina je da su dnevne novine prenijele guvernerova upozorenja.

Napravljeno je i nekoliko dodatnih tekstova, ali po svemu sudeči, več ovog tjedna tema će se ugasiti. Ne slučajno.
U Hrvatskoj je postalo nepristojno potezati temu o vanjskom dugu. To je kao kad čovjeku koji je 'nabio' 20-ak kilograma težine viška netko stalno govori da se treba prestati prejedati i da treba - na dijetu. Čovjek zna što treba učiniti, ali nema volje. 
Sasvim je jasno da se i u slučaju vanjskog zaduživanja svi bitni segmenti odlučivanja u zemlji 'prejedaju', ali nitko ne želi da dijetu.

Sanader je prvi kojemu je stalo da se rast vanjskog duga ne spominje. Usporavanje zaduživanja, bez obzira da li ga formalno ostvarivale banke ili država, smanjilo bi platežno sposobnu potražnju u zemlji. To bi izazvalo pad umjetno napuhane stope rasta od 4 na možda samo 2 posto, smanjenje zaposlenosti i proračunskih problema. Ministar financija Šuker našao bi se u gadnim problemima kad bi se smanjio uvoz roba, jer bi se bitno smanjio i prihod od PDV-a. U uvjetima neslavnih rezultata lokalnih izbora, a u nervozi zbog izbora 2007., HDZ si ne može priuštiti prestanak rasta vanjskog duga.
Ni iz SDP-a se ne trude pogoditi protivnika pričom o vanjskom dugu. Možda i zato što je baš u njihovo vrijeme počela eksplozija zaduživanja.

Šute i sindikalni čelnici. Inače uvijek spremni napasti Vladu, u ovom slučaju također neprincipijelno brinu o kratkoročnim interesima svog članstva. Kad bi izbila dužnička kriza, upravo bi radnici najgore prošli. No sindikalnistima je ljepše okretati glavu. 

Konsenzusu se priključuju i poslodavci. Od Vidoševićeve Komore i nije za očekivati da se principijelno i odlučno očituje (osim u vrijeme božićnog domjenka) o presudnim pitanjima i tako se možda zamjeri Vladi, koja odlučuje hoće li opstati obvezno članstvo u HGK-u. HUP je inače nešto brži, ali i tu se vodi briga o nezamjeranju članstvu. Banke su prozvane kao glavni krivci, a one su važne članice HUP-a. Ostalim poduzetnicima kratkoročno također ne odgovara smanjenje vanjskog zaduživanja. To bi smanjilo platežno sposobnu potražnju i ohladilo konjunkturu, a kako su mnogi ušli u investicije, sada trebaju kupce koji će platiti ulaganja.

Ni građanima se ne mili usporavanje vanjskog zaduživanja. Uz ostale nepromijenjene uvjete, smanjivanje dotoka deviza iz inozemstva pogodilo bi sve one koji su se proteklih godina napodizali kredita uz valutnu klauzulu. Manje deviza oslabilo bi kunu, pa bi rate kredita poskupjele.
Premda je analizu HNB-a naručo predsjednik Mesić, i on je populist pa neće praviti potrese dok ne prigusti do kraja. Guverner Rohatinski se u ovo vrijeme uoč (re)izbora također suzdržava od još žešćih kažnjavanja banaka koje se vani zadužuju, pa je konsenzus potpun.

Opći je stav: 'Dok ide - nek' ide, a kad pukne - nek' se svatko snalazi kako zna. Treba jamiti dok se može'. Uostalom, u HNB-ovim analizama postoji scenarij po kojemu krize možda neće biti do 2017. Hajdemo se uhvatiti za tu slamku.