Potporu u slovenskom parlamentu Janša je dobio samo glasovima koalicije

Najavljujući moguću ostavku Vlade, Janša nijedan trenutak nije mislio da će doista otići. S većinom u parlamentu to se i nije moglo dogoditi, ali je uspješno skrenulo pozornost s problema s kojima se Slovenci susreću. Rast cijena podignuo je sindikate na noge, povećava se inflacija, otvaraju se problemi s privatizacijom

Piše: Dragoslav Košarić

Sportskim rječnikom rečeno, slovenski je premijer u Parlamentu na glasovanju o povjerenju svojoj vladi odnio naizgled uvjerljivu pobjedu s rezultatom 51 prema 33. No nije sve bilo tako uvjerljivo kao što izgleda. Nijedan glas potpore njegovoj vladi nije došao iz redova oporbenih stranaka. Ipak, slovenski premijer Janez Janša pokazao je iznimnu sposobnost u iziaivanju poliičkih preokreta. Naime, najavom o mogućoj ostavci Vlade izazvao je na slovenskoj političkoj sceni pravu buru i tako elegantno skrenuo pozornost s loših izbornih rezultata za predsjednika države i neuspješnog Vladinog referenduma o privatizaciji Triglava. Čini se da je Janša najavom mogućnosti ostavke i zahtjevom glasovanja o povjerenju pokušao pokazati političku moć i tako prikriti realno stanje.

Zašto je predsjednik Vlade Janez Janša samo dva dana nakon predsjedničkih izbora osjetio potrebu da poraz kandidata, kojeg ni sâm nije iskreno podržavao (a ni Peterle nije očekivao njegovu potporu), pripiše sebi i svojoj vladi? U razdoblju opće neizvjesnosti ljudi od vlasti ne očekuju mnogo. Očekuju da je neće povećavati. I što je napravio Janez Janša? Nakon što je na sebe preuzeo Peterleov izborni poraz, iziavao je umjetnu krizu Vlade. Glavni je motiv da vladajuća koalicija gubi potporu u javnosti i da je na ljevici veliki mobilizacijski potencijal, što je značilo kraj sljepila o lakom preusmjerenju trenda pada popularnosti vladajuće koalicije.

Pregrijavanje gospodarstva

Drugi je razlog, nedvojbeno, subotnji masovni protest radnika, umirovljenika i studenata u Ljubljani, koji je, doduše, trebao biti usmjeren protiv poslodavaca i Vlade, ali izrazitog antivladinog naboja iz, očito, taktičkih razloga sindikata, ipak nije bilo. Subotnje su sindikalno-umirovljeničko-studenske demonstracije, zapravo, samo uvod u socijalno-političko zaoštrovanje. Sindikati na prvi pogled djeluju legitimno i racionalno jer je slovenska produktivnost u europskom vrhu, visoka gospodarska rast nudi poslodavcima visoke dobitke i dividende, a inflacija je istodobno podignula cijene na europsku razinu, a to znači treba imati i europske plaće. Umjesto da Vlada bude tvrd pregovarač, uhvatila se u zamku visoke retorike klasne borbe, koja joj naizgled ugrožava život prijetnjom s velikim generalnim štrajkom.

Umjesto da iskoristi dobra ekonomska gibanja, Janša je ubrzanim pregrijavanjem gospodarstva i popuštanju sindikalnim, umirovljeničkim i drugim lobijima pripremio slovensku inačicu portugalskog scenarija. Sljedeći su razlog za zahtjev o povjerenju događanja u koaliciji, prije svega u Slovenskoj narodnoj stranci (SLS). Ta je stranka u subotu izabrala novog predsjednika Bojana Šrotu, što upućuje na velika očekivanja SLS-ovih članova: kao što su optimistično zapisali u svom programu, cilj im je na izborima 2012. čak pobijediti. Činjenica je da SLS s novim predsjednikom stupa na političku scenu u trenutku kad se najavljuju i događaju znatne promjene. Primjetan je pad potpore najvećoj Vladinoj stranci SDS-u Janeza Janše.

Nova Slovenija s Andrejom Bajukom ne može očekivati znatniji proboj. Zapravo, birači na desnici u ovom trenutku traže alternativu i skloniji su nadgradnji konkretno mjerljivih dostignuća. U tom promjenljivom političkom prostoru i razmišljanjima i uz kapital brata Boška, koji u svom imperiju ima i vlasništvo u medijima, Bojan Šrot nije bez mogućnosti i postaje Janši ozbiljan konkurent. Toga je svjestan i slovenski premijer, zato je u nekoliko zadnjih javnih nastupa napao predsjednika Uprave Pivovare Laško Boška Šrota. Ne slučajno, oba su Bojanova brata Boško i Srečko, od kojih je prvi čak član Pahorova SD-a, na subotnjem su Kongresu SLS-a sjedila u prvom redu. Poruka Janezu Janši bila ke jasna: dinastija Šrot je tu, ima velik kapital i vlasništvo u nekim važnim slovenskim medijima (Delo) i neće podlegnuti eventualnim pritiscima premijera Janše.

Pad dionica na burzama

Nije sve što je u tri godine vladanja napravila vladajuća koalicija Janeza Janše bilo loše. Industrijski rast od 7,1 posto vrijedan je pozornosti. Vladu nitko nije prisilio da prljavom kampanjom protiv Danila Türka smanji svoj ugled, nitko je nije prisilio na sporne privatizacijske poslove, dopuštanje diskriminacije, nestručnog izbora i pokušaj utjecaja na medije. Cijenu za to platila je na predsjedničkim izborima i referendumu. Na najavu o mogućoj ostavci slovenske vlade odmah je rasprodajom dionica reagirala Ljubljanska burza. Zato je burzovni indeks SBI 20 u samo tjedan dana izgubio na vrijednosti 6,6 posto. Najveći su pad među najlikvidnijim dionicama zabilježile dionice Save (6,3 posto) i Luke Kopar ( 5,6 posto). Više od dva posto pojeftinile su i dionice Telekoma Slovenije, Intereurope, Mercatora i Gorenja. Burzovni stručnjaci to su vrijeme upozoravali (i tako dolijevali ulje na vatru) da bi eventualna ostavka Vlade mogla dovesti u pitanje izlazak države iz gospodarstva i razvukla privatizaciju, što bi po njima loše utjecalo na kretanje tečaja na Ljubljanskoj burzi. Ipak, prijašnji je tjedan samo naizgled bio politički napet jer je, naime, slovenski premijer dobio ono što je već i prije glasovanja u Parlamentu imao, za vladanje potrebnu većinu.

Pri tome treba reći da je taj premijerov, na svoj način lucidni, potez o izjašnjavanju povučen s namjerom da ponovno zavlada i pacificira koaliciju, zaustavi njeno širenje i također ponovno preuzme medije i tako u vrijeme predsjedanja Slovenije EU stvori prividno jedinstveno stanje. Janša želi dobiti na vremenu jer je predizborna godina na pragu. Njegov politički manevar nije služio napuštanju vlasti, već upravo suprotno, njenu očuvanju, zato je i pokrenuo pitanje nepovjerenja Vladi jer je unaprijed znao da u Skupštini neće pasti. Prijetnja stavkom nalikuje pokeru. U toj je igri trik da znate blefirati i ako u rukama nemate ništa od karata, da biste na taj način prikrili svoju realnu moć i protivnika naveli da se preda. U tom političkom pokeru sve karte još nisu na stolu.