Povećanje temeljnog kapitala ne mora značiti i veću financijsku snagu

Ako je riječ o kreditu za kupnju neke nekretnine kojom će se dokapitalizirati tvrtka, treba voditi računa da će hipoteka može znatno umanjiti ili potpuno poništiti vrijednost koja se u društvo unosi

Neke poznate tvrtke velike financijske snage nikad se nisu odlučile na povećanje temeljnog kapitala iznad početnog minimuma, a nad nekima s milijunskim temeljnim kapitalom otvoren je stečaj u kojemu vjerovnici neće dobiti gotovo ništa

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Temeljni je kapital imovina društva u trenutku osnivanja i u tom trenutku jednak je imovini društva. Međutim, tijekom vremena taj se odnos mijenja pa temeljni kapital u pravilu ostaje isti, za društvo s ograničenom odgovornošću 20.000 kuna, a za dioničko društvo ili 200.000 kuna (za dionička je društva minimalni iznos u Austriji 70.000 eura, u Švicarskoj 100.000 švicarskih franaka, u Njemačkoj 50.000 eura itd.), a imovina društva se mijenja. No, temeljni kapital mijenja se dođe li do njegova povećanja ili dokapitalizacije, ili pak slučajeva smanjenja. Kad je, pak, riječ o imovini društva, ona se potencijalno mijenja stalno, svakim plaćanjem i/ili primanjem tuđeg plaćanja, ali i stjecanjem ili otuđenjem imovine osim novčane. Pri otuđenju ne mora biti riječ o trajnom otuđenju kao što je slučaj s prodajom, nego i, primjerice, opterećenju neke nekretnine društva hipotekom.

Činjenica je da u hrvatskom pravu nema nikakva ograničenja u raspolaganju onim što čini temeljni kapital, što znači da se njime može raspolagati odmah nakon osnivanja - to će, pak, dovesti do toga da, unatoč formalno postojećem temeljnom kapitalu, ono što je kao temeljni kapital uplaćeno više ne postoji, čak i da postoji neko dugovanje, što znači da dionica ili udjel toga društva može vrijediti i nula kuna. To nije tako u svim stranim pravima, pa tako postoje rješenja prema kojima temeljni kapital ili njegov dio služe kao jamstvo za plaćanje vjerovnicima ako i kada dođe do problema kao što je stečaj.

Smanje kapitala nije slabost

Za razliku od proširene zablude da temeljni kapital služi samo za pokazivanje financijske snage društva, njegova je osnovna uloga da uplatom (i/ili unošenjem druge imovine u toj vrijednosti) članovi izvrše svoju obvezu prema društvu i da njihov odnos u upravljanju društvom bude posve jasan. Posljedica dokapitalizacije ne mora nužno biti povećanje financijske snage društva. Jednako kao što je moguća dokapitalizacija uplatom na žiroračun društva (što povećava financijsku snagu društva), moguće je i da se društvo dokapitalizira polovnim autobusima koje još jedno vrijeme treba otplaćivati, što znači povećanje financijskih obveza društva. Temeljni se kapital može zbog raznih razloga i smanjiti, primjerice kada društvo ima previše kapitala (što je rijetko), kada se zbog znatnijega gubitka ne može isplatiti dividenda, kada dođe do povlačenje poslovnog udjela zato što je neki član isključen ili je istupio (kod d.o.o.-a)... Iako to ne mora odgovarati stvarnom stanju, javnost će smanjenje temeljenog kapitala najčešće doživjeti kao slabost društva, jednako kao što će povećanje temeljnog kapitala najčešće shvatiti i doživjeti kao znak snage društva.
Propis za izigravanje

Do sada je u praksi bio vrlo čest specifičan slučaj dokapitalizacije, i to jedino zbog vrlo nespretne odredbe Zakona o trgovačkim društvima (čl. 390.) prema kojoj, ako se pri osnivanju d.o.o.-a temeljni ulog unosi u novcu i stvarima, dio u novcu ne može biti manji do 50 posto. To je dovelo do apsurdne situacije koja odgovara samo javnim bilježnicima (imaju dvostruko posla), iako za nju nisu nimalo krivi. Naime, d.o.o. se osniva novčanom uplatom od 20.000 kn, pa onaj tko u temeljni kapital želi unijeti i neku nekretninu, zbog čl. 390. to neće učiniti u trenutku osnutka tvrtke jer bi u tom slučaju morao uplatiti mnogo veći iznos od 20.000 kuna, nego će to napraviti samo dva dana poslije registriranja jer se tada, naime, spomenuti propis više ne kvači. Loše je što zakonodavac i mjerodavna tijela na to, što je javna tajna, uopće ne reagiraju, što je sigurno najgore rješenje; svatko može pogriješiti, što uključuje i zakonodavca, i to nije prevelik problem, ali ako se dopušta opstanak pravne norme koju svi (i to legalno) izbjegavaju, tada postoji vrlo jednostavan izbor: ili odredbu mijenjati ili prihvatiti nanošenje štete za pravnu sigurnost i vladavinu prava. U hrvatskom pravu to nije ni jedini ni osamljen slučaj (treba se samo prisjetiti izbjegavanja ograničenja za strance pri stjecanju prava vlasništva nad nekretninama), ali to ne umanjuje negativnost pojave kao cjeline, ali ni ovoga slučaja kao dijela te cjeline.

Dokapitalizirati se može i kreditom

Često se postavlja pitanje može li se neko društvo dokapitalizirati iz kreditnoga novca. Ne samo da se može, odnosno da je dopušteno nego je to i prilično čest slučaj. Jedina je moguća zapreka politika kreditora, jer ako je riječ o namjenskom kreditu, kreditor je ovlašten uvjetovati i kontrolirati namjenski utrošak kreditnih sredstava. Izvan toga nikakvih ograničenja nema. Međutim, ako je riječ o kreditu za kupnju neke nekretnine koja će se unijeti u društvo, treba voditi računa da će hipoteka (ako je na nekretnini bude) znatno umanjiti ili posve poništiti vrijednost koja se u društvo unosi. Prilično je čudno što financijske institucije često pridaju veliku važnost visini temeljnog kapitala iako u praksi ima velikih i poznatih tvrtki velike financijske snage koje se nikada nisu odlučile na povećanje temeljnog kapitala iznad početnog minimuma, kao što ima i onih s milijunskim temeljnim kapitalom nad kojima je otvoren stečaj u kojemu se očekuje da stečajni vjerovnici neće dobiti gotovo ništa.