Prekid zastare nastaje samo sudskim postupkom

Opomena, pa čak i ona putem odvjetnika i preporučene pošiljke ne znači prekid zastare. Osim sudskog postupka, zastara se prekida i ovrhom putem javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave i prijavom tražbine u stečajnom postupku

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Pojam zastare vrlo često se rabi u govoru i laika i stručnjaka, a ipak se da zaključiti da je vrlo često riječ o miješanju 'krušaka i jabuka' odnosno nerazumijevanju problema, što u konkretnim slučajevima može dovesti, a često ili barem ponekad i dovodi, do znatnih gubitaka odnosno šteta.

Zastara kao pravni institut postoji praktično u svim sustavima svijeta. Riječ je o želji zakonodavaca da se, ako se neko postupanje pretjerano odulji ili prekasno pokrene, to jednostavno spriječi i time sve one koji bi se mogli naći u takvoj situaciji potakne na maksimalno ažurno postupanje u zaštiti svojih prava. Inače, zastara postoji u tzv. građanskim stvarima (školski je primjer postojanje neke tražbine nekog vjerovnika kojoj na drugoj strani stoji obveza dužnika), ali poznata je zastara u prekršajnom, kaznenom, carinskom i poreznom pravu. Pritom treba odmah naglasiti veliku razliku između građanske zastare i svih drugih - u građanskim stvarima, ako se postupak na vrijeme pokrene, zastara ne može nikada nastupiti, dok u navedenim drugim slučajevima pokretanje postupka ne rješava pitanje zastare, jer ako postupak ne bude završen u zakonom propisanom roku, dogodit će se obustava baš zbog zastare. Zato su nedavno bitno produljeni rokovi za prekršaje, jer praktično je uz minimalnu opstrukciju stranke sve završavalo u zastari.

Zastara je briga stranke

Generalno, zastara se definira kao gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja nekog prava kroz zakonom određeno vrijeme. Jako je važno naglasiti da o (građanskoj) zastari sud ne vodi računa prema službenoj dužnosti, što znači da će, i ako zastara nastupi, postupak normalno ići dalje kao da zastare nema ako se stranka na nju ne pozove. To je dosta logična posljedica činjenice da zastara ne znači da je prestalo pravo (na drugoj strani dug), nego da se samo gubi (pod uvjetom pozivanja na tu činjenicu) pravo prisilnog, uz pomoć državnog aparata postići plaćanje.

U našem su pravu propisani različiti zastarni rokovi za različite situacije i jako je važno pritom biti precizan i, ako se može, iskoristiti tu pogodnost dužnika, ali i (s pozicije vjerovnika) pravodobno pokrenuti postupak i tako spriječiti nastup zastare. Rokovi se kreću od onih jako kratkih u trajanju od godine dana (npr. trošak struje i toplinske energije, za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, pretplata za povremene tiskovine) pa do deset godina (ako je tražbina utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela) i dulje ako je šteta nastala kaznenim djelom (kod tog se slučaja zastara u smislu roka određuje prema zastari za kazneni progon, a tu mogu biti rokovi od 20 pa i više godina).

Rokovi zastare uvijek su određeni u godinama (mada bi zakonodavac da to želi mogao propisati i drukčije), pa se na računanje primjenjuje čl. 300. Zakona o obveznim odnosima, pojednostavljeno - ako je šteta nastala 1. lipnja 2006. godine, trogodišnji rok istječe baš 1. lipnja 2009. Godina i cijeli taj dan je na vrijeme za podnošenje tužbe. Ako, pak, taj zadnji dan (ali to ne vrijedi za druge dane, nevažno je što se događalo ranije, pa i prvog dana štete) padne u dan koji je neradni, rok s produljuje na prvi sljedeći radni dan.

Zastoj i prekid

Bitno je znati i da postoje i instituti zastoja i prekida zastare. Kod zastoja tijek zastare se zaustavlja i, nakon što prestane razlog zastoja, nastavlja se dalje. Dakle, rokovi se zbrajaju, ne propada ono što se navršilo prije zastoja. Kod prekida se više nikada neće moći računati ono što se navršilo u smislu roka prije prekida, nego će zastare početi od početka - primjer je priznanje duga. Vrlo često se misli da opomena, pa čak i ona putem odvjetnika i preporučene pošiljke (u pravilu s upečatljivom 'opremom teksta' - 'opomena pred tužbu', 'posljednja opomena' i sl.) znači prekid zastare, ali to nije tako, zastaru prekida jedino pokretanje sudskog postupka, ali i ovrhe putem javnog bilježnika na temelju tzv. vjerodostojne isprave (račun, izvod otvorenih stavki i sl.) i prijava tražbine u stečajnom postupku.

Čak i ako je nastupila zastara, ali vjerovnik ima neki dug prema svojem dužniku, može u odnosu te dvije tražbine dati izjavu o prijeboju i time izvršiti i svoju obvezu (namiriti dug), pod uvjetom da su i u vrijeme nastupa zastare postojali uvjeti za prijeboj (da su tražbine međusobne i da glase na novac ili zamjenjive stvari te da su dospjele). Očito je da svatko, a posebno poduzetnici, moraju imati osnovna znanja o zastari da im s ne bi dogodilo da nešto plate što ne moraju, ali i da pravodobno poduzmu sve potrebno da njihova tražbina ne 'padne' u zastaru.

Rokovi zastara

• Povremena davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da je riječ o sporednim povremenim tražbinama, primjerice kamata, bilo da je riječ o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja

• Pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare

• Ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom

• Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu

• Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine

• Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju, ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala

• Neplaćeni računi za električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće zastarijevaju za godinu dana, kao i dugovanja za pretplatu za radio, HTV te tražbine pošte, telegrafa i uporabe telefona
• Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare