Prema MMF-u jedini će sljedeće godine u prosjeku rasti šest posto

Motori razvoja jesu Indija, Kina i nešto manje Indonezija, ali i drugi, primjerice Tajvan i Južna Koreja posljednjih mjeseci, nakon udara krize, bilježe povećanje BDP-a i izvoza.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Osim poplavom loših vijesti svijet je nakon početnog šoka zatečen i prognozama o trajanju krize i oporavka. Svi su odjednom iznimno potkovani stručnjaci koji svekoliku javnost uvjeravaju da će kriza trajati sljedećih stotinu godina, dvije godine, da će proći sutra oko dva popodne po srednjoeuropskom vremenu, a sve s istom onom sigurnošću s kojom su objavljivali da svijet sigurnim kursom plovi prema sretnoj tržišnoj budućnosti netom prije nego što je slavno krahirao. Sad pak stoji katastrofalno, i jedino ga sâm bog može spasiti. Ili Azija.

U toj gomili brojaka i statistike uglavnom je teško naći optimističnu. Većina se natječe tko će prognozirati gore, u čemu vodi MMF. No nešto pažljiviji pogled otkrit će da se svijet ipak ne bliži skoroj kataklizmi, da nisu svi isto pogođeni (inače omiljena poštapalica bogatih koji se tako, valjda, bolje osjećaju) te, dapače, da ima onih koji bi govoto mogli ponuditi zdrav rast. Klima u razmišljanju mijenja se, pojavljuju se hrabriji, koji se usuđuju ustvrditi da primjerice Azija stoji relativno dobro. Otpor takvu razmišljanju razumljiv je. Kako nakon stoljeća suverene vlasti Europljana i Amerikanaca nad ostatkom svijeta sada priznati da su vas sluge prešišali i da, vjerojatno dugoročno, drže ključeve vaše sudbine? Točnije, vaš dug i vašu proizvodnju.

Naime, iako je područje Dalekog istoka osjetilo potres kao i svi drugi, regija u cjelini stoji dobro i ima najbolje izglede za brz oporavak i nastavak velikoga gospodarskog rasta. Šire implikacije potvrdit će tezu o specifičnom azijskom statusu u svjetskoj ekonomiji, statusu koji sve više diktira, a sve manje prati.

Revidiranje prognoza

Gledano na svjetskoj razini, jedino će ta regija, prema predviđanjima inače pesimističnog MMF-a, već sljedeće godine imati rast kakav svi drugi mogu samo sanjati - od 6,1 posto - iako su i pokazatelji za ovu godinu iz mjeseca u mjesec sve bolji. Naravno, motori su Indija, Kina i nešto manje Indonezija. Ostale su zemlje osjetile iznimno jak udar krize, no u trenutku kad postaje sve očitije da je dno nadohvat ruci, taj dio svijeta ima vrlo dobre postavke za najbrži oporavak.

Južna Koreja povećala je BDP 0,2 posto nakon pada od 19 posto u posljednja tri mjeseca, zabilježen je konačno porast izvoza od 53 posto, sezonski prilagođen i ekstrapoliran na razinu cijele godine (onda uspoređen s prijašnja tri mjeseca), Tajvan je, gledano istom metodom, povećao svoj izvoz 29 posto u tom istom razdoblju. Kina je pak svoju industrijsku proizvodnju digla 25 posto. Sve to, prenosi The Economist, natjeralo je vrijedne analitičare da revidiraju svoje prognoze i ustvrde da bi ta zemlja ove godine mogla rasti i osam posto, čak bez oporavka potrošnje u SAD-u, što se redovito navodilo kao glavni argument prognozama raspada kineskog sustava. Dapače, kineski izvoz u SAD manji je od pet posto ukupnog BDP-a (bez troška uvezenih komponenata). Velika štednja, relativno stabilni financijski sustavi, velik udio proizvodnog sektora u nacionalnim BDP-ima, rastuća regionalna razmjena i velik prostor za podizanje domaće potrošnje znače znatan manevarski prostor za najbrži svjetski oporavak, nešto što sve više analitičara na Zapadu počinje uviđati.

Dolarska zamka

S druge strane Kina u svojim rukama drži najviše američkog vanjskog duga, procijenjene vrijednosti 768 milijardi dolara, a mnoge začuđuje uzrok takvu upornu inzistiranju na sumanutu kupovanju američkih obveznica. Neki to tumače željom da se svoga glavnog trgovinskog partnera što prije izvuče iz problema, drugi tvrde da je riječ o dolarskoj zamci - kad se toliko duboko uđe da se više ne može izaći bez ozbiljnijih problema - a postoji i nešto jednostavnije objašnjenje koje kaže da se srednjoročno isplati ulagati u dolar jer bi prelazak na euro značio ulaganje u vlastiti gubitak. Naime, naglo kupovanje većih količina eura, trenutačno najjače valute na svijetu, automatski bi tu vrijednost smanjilo, a s druge se strane oslanjanjem na sadašnje trendove može očekivati stabilizacija dolara i izjednačavanje omjera eura i dolara, koji je oduvijek imao takvu tendenciju.

Naravno da je Kini u interesu kreditirati svoga najboljeg kupca, ali i sekundarni, gospodarsko-politički efekti podjednako su važni. Biti vlasnik duga najjače svjetske ekonomije zasigurno je pozicija koju bi svatko želio. U usporedbi s ostatkom svijeta cijelu regiju, posebice Kinu i Indiju, i dalje očekuje velik rast, iako nešto manji nego proteklih godina. Međutim, takvo što normalno je a očekivati bez obzira na opći ekonomski pad i globalnu recesiju jer je usporavanje ‘pregrijanih’ ekonomija neizbježno. Ipak, prostora za daljnje infrastrukturne projekte ima, kao i za povećanje inače vrlo male osobne potrošnje, što će toj regiji omogućiti rast veći od ostatka svijeta niz sljedećih godina. Drugi iznimno važan činitelj, koji mnogi previđaju, sve je snažnije povezivanje same regije u ekonomskoj razmjeni, što stvara dodatni tampon prema nepredvidljivosti svjetske ekonomije.