Premijerka neće uspjeti s nepopularnim mjerama ne promijeni li ekipu

U Hrvatskoj ima mnogo sposobnih i za spas države zainteresiranih ljudi koji nisu uključeni i bude li ih premijerka prepoznala, postići će uspjeh. Naciji treba više povjerenja u vlastite snage.

razgovarala Tatjana Brebrić

Na nesnosnoj zagrebačkoj vrućini ekonomist i dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa dr. sc. Đuro Njavro mora podnositi i dodatan stres prašine i radova u zgradi Dekanata. No, to mu ne pada teško, jer proširenja se rade zbog rekordno brojne generacije koju je ZŠEM upisao ove godine, unatoč općoj krizi koja je zahvatila zemlju. Razgovarali smo o drugačijim modelima financiranja kapitalnih projekata, kriznom porezu, Vladinim potezima i predviđanjima za 2010.

• Što mislite o uvođenju kriznog poreza? Bi li mogao biti koristan u ovo vrijeme?
- Takozvani krizni porez rezultat je pregovora, kompromisa i političkih pritisaka. Kao ekonomist mislim da je to loš porez, posebno kada zbog recesije ozbiljno raste nezaposlenost i gdje je rad i dosad bio vrlo visoko oporezovan. Dosad je zaposlenik dobio jednu kunu, a tvrtku je to u pravilu stajalo dvije ili više kuna. U takvim okolnostima dodatno porezom povećati cijenu rada mjera je koja smanjuje zapošljavanje. To je ekonomski pogrešan potez koji su ponudili zagovornici tzv. socijalne pravde. Ako već treba povećavati poreze, ekonomski je najmanje štetno povećati stopu PDV-a. U okruženju recesije nema straha od rasta cijena.

• Koliko je u ovoj situaciji mudro sve nade polagati u poreznu politiku?
- Porezna politika je važna, ali povećanje poreza ne može biti jedino pa ni glavno rješenje. Hrvatska već ima previsoke porezne terete. Prije svega mora se propitati izdatke državnog proračuna i smanjiti ih, a nakon toga mogući su koraci poput povećanja poreza. Ipak, sve su to kratkoročne mjere kako bi se uravnotežio proračun i održale državne financije. U isto vrijeme treba razmišljati o mjerama koje će pokrenuti ekonomiju, gdje je također dio rješenja u poreznom sustavu. U šumi kojekakvih proračunskih poticaja mnogi nemaju nikakve dugoročne vizije razvitka. Već desetak godina, ne s prevelikim uspjehom, zalažem se za to da tvrtke ne plaćaju porez na dobit za dio dobiti koji reinvestiraju. To bi povećalo likvidnost tvrtki, pa čak i obrta. Predlažem i zapošljavanje mladih, pripravnika bez opterećenja poreza i doprinosa, na rok od dvije godine, kao nezaposlenih, i koji stoga ne bi ništa uplaćivali proračunu.

• S obzirom na to da ste prije deset godina bili u saborskom Odboru za proračun, kako gledate na ove rebalanse?
- Rebalans je rezultat loše predviđenog proračuna. Kad je svijet u recesiji i kad je mnoge procese teško predvidjeti, nije katastrofa da imamo rebalans. Ipak, neke su se stvari mogle bolje predvidjeti. Uz bolje predviđanje trebalo je već u prošloj godini javnost suočiti s potrebom opće štednje te ne ići na podizanje plaća, mirovina i sličnoga. Naš je velik problem nesposobnost predviđanja, a država i Vlada moraju biti u stanju gledati unaprijed i tome prilagođavati politiku državnog proračuna. Kod nas je podcijenjen Državni zavod za statistiku, posebno njegov ekonomski dio. Bez kvalitetne i pravodobne statistike cijela ekonomska politika ostaje u magli.

• Kakva su vaša predviđanja i prognoze za ovu i za 2010. godinu?
- Situacija u Hrvatskoj dijelom ovisi o tome što će se događati u svijetu, a u drugom dijelu o sposobnosti hrvatske Vlade i politike da provede nužne prilagodbe. U svijetu sve najave govore da bi u drugom dijelu godine ekonomija postupno i oprezno trebala ići nabolje. Pokazatelji iz SAD-a ohrabruju i čini se da se recesija ublažila. Krenu li stvari u svijetu nabolje i Hrvatska može očekivati oporavak. No bitno je iskoristiti krizu i gospodarstvo postaviti na solidne temelje. To zahtijeva brzu i dalekosežnu racionalizaciju javne uprave i uvođenje reda u državne financije. Bit će nužno smanjiti plaće onih koji ih dobivaju iz proračuna, vrlo vjerojatno i mirovine, a morat će se dubinski preispitati i poslovanje javnih poduzeća. Približno trećina novca za isplatu mirovina već danas stiže iz državnog proračuna. Počnemo li se ponašati promišljenije i mnogo štedljivije nego dosad, bit će to dobra polazna poziciji da iskoristimo trenutak kad svjetska ekonomija krene nabolje. Ne uspijemo li to učiniti, ne shvatimo li da smo u situaciji ‘stani-pani’, a ja iskreno vjerujem da hoćemo jer je alternativa toliko loša da je ne bih razmatrao, imat ćemo velikih problema.

• Koliko ste zasad zadovoljni radom Vlade i nove premijerke u tom pogledu? Mislite li da će uspjeti povući potrebne poteze?
- Prijevremeni bi izbori za Hrvatsku realno značili gubitak do šest mjeseci, a toliko vremena mi nemamo. Zemlja je u vrlo ozbiljnim problemima i traži ozbiljno i odlučno djelovanje. Potezi nove premijerke koje je najavila i počela provoditi na dobrom su pravcu, ali moraju biti još energičniji. Nužno je donijeti brze i energične mjere i po cijenu nepopularnosti. Mislim da i premijerka mora poraditi na ekipiranju Vlade jer nisam siguran da će sa sadašnjim timom uspjeti to odraditi. U Hrvatskoj ima mnogo sposobnih i za spas države zainteresiranih ljudi koji nisu uključeni i bude li ih prepoznala i pravilno uključila postići će uspjeh. Naciji treba više povjerenja u vlastite snage.

• Biste li vi pristali biti jedan od tih ljudi? Kad bi vas sutra nazvala premijerka i rekla vam da vas želi u svom timu, biste li pristali i jeste li uopće razmišljali o tome?
- Trenutačno radim vrlo važan posao na obrazovanju nove generacije koja bi danas-sutra trebala sudjelovati u projektima razvoja i modernizacije hrvatskoga gospodarstva. Mislim da tako dajem svoj doprinos, a kad je riječ o drugim poslovima - nikad unaprijed ne treba isključivati bilo koju mogućnost. Važan je dobar tim.

• S obzirom na to da se bavite obrazovanjem, kako gledate na uštede najavljene u segmentu javnog obrazovanja?
- Mislim da su poboljšanja i uštede mogući u svim segmentima pa tako i u obrazovanju. Osobno se zalažem za sustav kvalitetnoga visokog školstva koji bi se temelji na širokodostupnim i povoljnim studentskim kreditima, gdje bi troškovi studiranja bili individualizirani i studenti bi bili odgovorni za svoje studiranje. Koristi od studiranja individualne su i tko završi studij sigurno će imati koristi kod zapošljavanja. Prema statistikama bit će ih manje među nezaposlenima i imat će znatno veći dohodak u odnosu na građane koji nisu studirali. Dakle, ako su koristi od studiranja individualne, bilo bi socijalno pravedno da i troškovi budu individualni. Takozvani model besplatnog školstva nije besplatan, financira se iz državnog proračuna, a to u praksi znači da 80 posto građana koji nikad neće studirati plaćaju da bi se održavao neučinkovit sustav. Kvalitetno obrazovanje može postati i važan hrvatski izvozni proizvod.

• Upravo za rashodovnu stranu proračuna važno je pronaći nove modele financiranja raznih potreba. Vi ste predlagali i neke nove modele za financiranje kapitalnih investicija. Po čemu se oni razlikuju od dosadašnjih?
- Prilagodbe koje Vlada poduzima kako bi uskladila proračunske prihode i rashode same ne donose razvoj. Kad bi se stalo samo na tim mjerama, one bi mogle produbiti recesiju. Za razvoj trebamo ulaganja, no država nema mogućnost novog zaduživanja za investicije. Zato Vlada treba raditi na poticanju privatnih investicija, na rastu bez rasta državnog duga. Na primjer, umjesto da se objekti grade tako da se država zadužuje, nađimo partnera koji će ući u takav projekt, provoditi ga i upravljati njime, a kroz investicije postići korist za sebe i nas.

• Na koji način bi, prema vama, to trebalo učiniti?
- Nije problem podići kredit i sagraditi zračnu luku, problem je kako tu investiciju vratiti. Što je bolje u tom slučaju nego sagraditi novu zračnu luku u partnerstvu s nekim tko već ima iskustvo u upravljanju zračnim lukama i dobre odnose sa zrakoplovnim kompanijama. Doduše, jedno je zračna luka u Zagrebu, a drugo je Pelješki most, koji ima određenu važnost za Hrvatsku, u smislu povezivanja teritorija, a jednoga dana i zbog formiranja schengenske granice. Zato sam predlagao da se razmisli o tome koje će se velike ekonomske koristi pojaviti od gradnje takvog objekta. Stotinjak kilometara pelješke obale, 'područja od posebne državne skrbi', sada bez vrijednosti, gradnjom takvog mosta postalo bi područje razvoja i radikalno povećalo vrijednost zemlje. Možda bi u tom smjeru trebalo tražiti izvore iz kojih se može financirati projekt, a slično bi trebalo razmišljati i drugdje.

• Ulazak u EU kao da je pao u drugi plan. Koji je realni rok u kojem možemo očekivati da Hrvatska postane državom članicom?
- Europska unija trebala je cijelo vrijeme biti u drugom planu, a Hrvatska se trebala baviti svojim problemima i raditi na njihovu rješavanju i postizanju svoga ekonomskog razvoja uz EU standarde. Uključivanje u uniju, što je bio i ostao naš cilj, u tom bi slučaju došlo kao rezultat. Uvjeren sam da će se Hrvatska pridružiti EU, jer to je i interes brojnih EU zemalja. Godinu prije ili poslije, nevažno, a moja je procjena da bi se to moglo dogoditi do 2014. Uspijemo li u tome prije, bit će mi drago da griješim.

• Često se dolazak MMF-a spominje kao jedna od gorih stvari. Bi li ta intervencija uistinu bila toliko strašna opcija?
- Imamo iskustvo suradnje s MMF-om tijekom devedesetih i to je bila korisna suradnja u teškim godinama. Prema MMF-u treba se postaviti racionalno - ako možemo bez njega riješiti probleme, tim bolje, riješimo ih. Ako nismo sami kadri urediti svoju kuću, bolje je surađivati s Fondom nego dopustiti nered u financijama. Uostalom, usporede li se hrvatske financije s onima Europske unije, Hrvatska je na čelu posljednje trećine, što znači da u EU ima lijepi broj zemalja s većim problemima od naših. Priče o katastrofi su pomodarstvo, dio hrvatskog folklora.

• Kako će onda izgledati sljedeća godina?
- Ostatak ove godine i iduća bit će vrlo teške. Država ima manje novca, a izdaci se tome trebaju prilagoditi. Živimo one biblijske mršave godine i trebamo izdržati. Irska je godinama bila primjer uspjeha, a sada planira otpuštanja u državnim službama zbog izrazitog smanjenja proračunskih prihoda. Mi u ovom trenutku još ne razgovaramo o smanjenju broja zaposlenih u državnim službama, što će sigurno biti aktualna tema na srednji rok. Pozornost je usmjerena prema zaposlenima u državnim službama, u privatnom sektoru je nezaposlenost porasla, a plaće se itekako režu, jer se tvrtke bore za preživljavanje.

• Poduzetnici su u teškoj situaciji i mnogi izlaze s crnim prognozama. Što će biti s njima?
- Ako imate ambiciozne tvrtke koje žele brzo rasti, prirodno je da dižu jeftine kredite, a sada kad su krediti poskupjeli brojne su se tvrtke našle u problemima. To je prirodno, i situacija nipošto nije katastrofalna, već je zapravo riječ o poslovnom izazovu. U takvim situacijama postoje stotine različitih rješenja u kojima može doći do izražaja kvaliteta menadžmenta i uspješnost pregovaranja. Dobar je znak da su banke uspješno produljile kredite svim privatnim tvrtkama. Vlada treba žurno učiniti prilagodbu javne potrošnje kako bi očuvala kreditni status zemlje i spriječila pogoršanje uvjeta, troškove, otplate postojećih kredita javnoga i privatnog sektora, svake tvrtke i svake obitelji. Za to su pak prijeko potrebne proračunske prilagodbe.