Preobražaj zlatne koke u prezaduženo ružno pače

Prije četiri godine dobit je iznosila više od 500 milijuna, dok je za 2008. iskazana od samo 31 milijun kuna. No, upravo se istražuje je li i taj iznos točan ili je u stvari HEP lani radio s gubitkom. Istodobno, dugovi su porasli 26,7 posto i danas iznose 12,9 milijardi kuna.

pišu Amir Kulenović i Krešimir Raguž
[email protected]
[email protected] 

Kad su novinari prije nekoliko dana novu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor upitali što namjerava napraviti u vezi s nizom afera i financijskih dubioza u Hrvatskoj elektroprivredi, njezin je odgovor glasio otprilike: ‘Još ništa!’ Objasnila je pritom da se vodstva velikih kompanija ne smjenjuju na osnovi novinarskih tekstova, koliko god oni precizno otkrivali štete čija se težina mjeri u milijardama kuna. Premijerka će zato, najavljuje, prije donošenja odluke pričekati nalaz istrage USKOK-a i DORH-a koji upravo češljaju HEP. Naravno, pritom nije postavila pitanje kako je moguće da su spomenute institucije prije više od godine dana primile na desetke kaznenih prijava i predstavki protiv vodstva HEP-a, ali su, eto, tek sada za shodno našle provjeriti ih. I da slučajno ne bi došlo do zabune, nemojte uopće posumnjati da se većina spomenutih novinarskih uradaka temelji upravo na navedenim prijavama i predstavkama. Provjera tih navoda sedmoj sili nije predstavljala posao toliko težak da bi zbog njega trebalo odustati od godišnjeg odmora kao što je to zbog opsega ovog zadatka navodno odlučio Mladen Bajić.

Sve manja dobit Što se to dešava u HEP-u, kakvo je zaista stanje u ovoj tvtki koja zapošljava oko 14,5 tisuća ljudi te koliki su pravi razmjeri štete koju je u njoj počinila Uprava s Ivanom Mravkom na čelu, razgovarali smo s nekoliko visokopozicioniranih djelatnika koji za sebe kažu da se danas osjećaju poput disidenata unutar tvrtke koju su godinama stvarali.- Čitam neki dan da Vlada vjeruje kako bi od prodaje HEP-a mogla dobiti šest milijardi kuna. Odmah me spopao smijeh. Pa toliko je gubitaka u samo tri godine napravila Mravkova uprava! Svaki ozbiljni kupac već bi i površnom analizom došao do tih brojki, a zatim vjerojatno i dao petama vjetra. Zlatna koka pretvorila se u ružno pače... to vam je priča o današnjem HEP-u - ispričao nam je jedan od stotinjak direktora u ovoj tvrtki. Molio je da mu ne napišemo ime. S obzirom na to da na podugačak Liderov upit vodstvu HEP-a odgovor nije došao, što je uobičajena praksa znakovite komunikacije koju tamo prakticiraju posljednjih dana, pristali smo zaštititi svog sugovornika.
Anonimnost pak nije tražio predsjednik Nezavisnih sindikata radnika HEP-a Luko Marojica koji je prije dva mjeseca Državnom inspektoratu podnio prijavu protiv predsjednika Uprave Ivana Mravaka jer nije ispunio svoju zakonsku obvezu podnošenja izvješća o stanju i poslovanju tvrtke.

- Što se to skriva od nas? Kakvi su zaista rezultati poslovanja i u kakvu je stanju tvrtka, pitanja su na koja mi iz sindikata moramo dobiti odgovore, ali ih svejedno ne dobivamo - kaže Marojica. A rezultati u posljednje četiri godine bilježe silaznu putanju. Iako su prihodi porasli gotovo 30 posto u odnosu na 2005. (s 9,1 na 11,8 milijardi kuna), HEP iz godine u godinu bilježi, barem papirnato, sve manju dobit. Tako je dobit 2005. iznosila više od 500 milijuna kuna, dok je 2008. završena sa samo 31 milijun kuna. U isto vrijeme udio kratkoročnih i dugoročnih obveza se povećao 26,7 posto te one danas iznose 12,9 milijardi kuna. U protekle četiri godine HEP je smanjio broj zaposlenih za tristotinjak, no budući da zapošljava više od 14 tisuća ljudi, to smanjenje može se pripisati i prirodnu odljevu. Zabrinjava, međutim, činjenica da su se izdaci za plaće unatoč manjem broju zaposlenih povećali 20 posto (sa 1,49 na 1,80 milijardi kuna) u svega četiri godine. Sve navedeno govori u prilog tome da se u HEP-u ne posluje na racionalnim osnovama i prema ustaljenim tržišnim praksama.
 
Veliki uvoznik struje Jedna od prijava DORH-u upravo se odnosi na friziranje financijskih podataka. Preuzimanjem udjela u JANAF-u, dogovorom s velikim dobavljačima da potkraj 2008. ne izdaju fakture te potpunim izostankom ulaganja u održavanje postrojenja, HEP je godinu tako možda i završio u plusu. Mravak i još pet članova Uprave zbog toga su čak zaradili i bonuse, od 10 i pet tisuća kuna na mjesec, što će, pokaže li se točnim, nemalo podsjećati na aferu Enron u kojoj su poslovne knjige lažirane također radi nagrade direktorima. No, stvarno stanje u HEP-u daleko je od prikazanog. Hrvatska je, mjeri li se po broju stanovnika, drugi najveći uvoznik električne energije u Europi. Oko 13 posto godišnjih potreba dolazi iz Krškog, 30-ak posto iz uvoza, a HEP proizvede ostatak. No, kako je trgovanje posao u kojem je najlakše ostvariti proviziju, kupnja struje pod posebnim je povećalom. Lani je HEP tako odjednom kupio gotovo cijelu godišnju uvoznu potrebu od 350 MWh struje, i to većinom od tvrtki EFT, Korlea i Rudnapa. Prosječna cijena po kojoj je kupovao bila je 83,3 eura za MWh, gotovo najveća zabilježena u povijesti trgovanja. Ubrzo je cijena pala ispod 40 eura za MWh. Zašto se odjednom kupila cijela godišnja potreba i zašto u ugovor nije stavljena klauzula da se u slučaju veće proizvodnje uslijed kiša smanjuje uvoz još nije poznato. No, zna se da je samo na toj odluci HEP izgubio oko milijardu kuna. Prodajom te iste struje - oko 100 MWh TLM-u iz Šibenika, odnosno mostarskom Aluminiju gdje je većina struje završila - po 20,5 eura napravljena je šteta od dodatnih 400 milijuna kuna.

Zanimljivo je kako je u isto vrijeme, početkom 2009. stanje hidrologije u HE Zakučac i HE Senj bilo takvo da se moglo proizvesti struje i vrijednosti oko 200 milijuna kuna. Kako sustav nije mogao podnijeti tolike količine, iz hidroelektrana je u prazno propuštena sva voda. No, viškova je ipak bilo pa ih je HEP na dnevnoj bazi u prvoj polovini godine prodao oko 120.000 MWh po cijeni od 23 eura. Kupci su bili isti koji su HEP-u struju prodali po 83,3 eura. Na tom poslu s EFT-om vlasnika Vuka Hamovića, ukrajinskom Korleom i srpskim Rudnapom izgubljeno je dodatnih 58 milijuna kuna. Samo na prethodnom zbroju promašaja ‘sprženo je i proliveno’, kako su novinari okvalificirali ove Mravkove eskapade, oko 1,65 milijardi kuna. Je li to sve, upitali smo jednog od visokopozicioniranih djelatnika HEP-a zaduženog za elektrane.- Možda je najveći skandal činjenica da je generator elektrane Plomin 2 izvan funkcije zbog kvara još od početka ožujka. Ne znamo kada će uopće biti popravljen, a sve se to dešava u trenutku kad je cijena ugljena vrlo niska. Da smo cijelo ovo vrijeme proizvodili, a ne kupovali, na razlici u cijenama uštedjeli bismo još oko 300 milijuna kuna - naveo je.Dakle već smo došli do dvije milijarde kuna gubitka.

Popis 'šarenih laža' Manje je poznato da je HEP 2006. i 2007. izdao obveznice u vrijednosti 1,2 milijarde kuna. U dokumentaciji koju je priložio HEP je naveo niz projekata gradnje i obnove elektrana koji nikada nisu zaživjeli. Postavlja se pitanje treba li u ovom slučaju reagirati Hanfa jer je jasno da su kreditori teško prevareni, a njihovi ulozi u najmanju ruku dovedeni u pitanje. Na popisu ovih ‘šarenih laža’ stoji obećanje da će u 2008. biti dovršena HE Lešće, 2009. TE Zagreb i s pomicanjem rokova na 2011. TE Sisak, HE Podsused i HE Drenje. Ništa od ovoga nije napravljeno, niti je to moguće završiti u roku. - Jasno, lakše je trgovati sa svjetskim mešetarima nego ulagati u proizvodnju. Zbog njih ali i da je HEP bolje trgovao, cijena struje kućanstvima bila bi i do 30 posto niža. O poskupljenju ne bi bilo ni riječi - kaže Luko Marojica.Pa ipak, kako od monopolista poput HEP-a očekivati razboritost? Ako vodstvo tvrtke zna da može raditi što i kako poželi i da ih političari neće prozvati za promašaje, karusel suludog poslovanja može nastaviti s vrtnjom. A vrti se, itekako. Potvrdio je to na vrlo jasan način i član Nadzornog odbora Jadranko Berlengi koji nam je ispričao kako to izgleda gledano iznutra.

- U godinu dana rada u NO-u stekao sam dojam da Uprava nadzire Nadzorni odbor umjesto da bude obratno - kaže. Nadzire li itko Upravu? Čini se da ne, barem ako je suditi prema menadžerskim ugovorima koje je NO izglasovao, a da ih uopće nije vidio. Dio stavki, one koje se odnose na financijska prava Ivana Mravka i ostalih pet članova Uprave, redom su povećani. Plaće su toj grupi ljudi narasli oko 10 posto, otpremnine s 12 mjesečnih plaća na 18, a gospoda su dobila i 60.000 eura vrijedna životna osiguranja. Nove Audije A6 ako požele otići iz HEP-a moći će otkupiti po ‘vatikanskoj cijeni’. - Eto barem nešto što može zainteresirati premijerku Kosor. Posljednjih dana čini se da je više brine stanje konjskih snaga ispod haubi limuzina direktora i ministara nego stanje u državi - dodali su naši sugovornici.

Udarac poslodavcima No, neće biti šaljivo 95.000 hrvatskih poslodavaca koji tvrde da su novi HEP-ovi ugovori o opskrbom električnom energijom ozbiljan udarac na njihovu stabilnost. Onaj tko do 10. kolovoza ne prihvati novi ugovor s monopolistom HEP-om - a čemu onda cijeli posao uopće  - struju će plaćati 20 posto skuplje. Svi ostali račune će dobiti uvećane za osam posto. Toliko o liberalizaciji tržišta.Zbog svega navedenog u HEP-u još nikome nije pala ni dlaka s glave. Loše trgovanje, bilo slučajno ili ne, neodržavanje postrojenja, bacanje novca na sponzorstva i luksuz, izgubljene milijarde... S obzirom na to da se ne stječe dojam kako je glavni lik u ovoj priči neki pijani ruski milijarder ili kakav arapski šeik, već da je riječ o HEP-u 2009. godine, teško je reći treba li se više čuditi Jadranki Kosor ili Mladenu Bajiću. Ivanu Mravku sigurno ne. Predsjednik Uprave HEP-a samo je iskoristio ono što su mu prethodni dopustili. 

Ogledni primjer namještenog natječaja
Pobijediti može samo jedan osiguravatelj
Kada bi na nekom fakultetu postojao kolegij koji bi nudio znanja o tome kako namjestiti natječaj, uopće nema sumnje da bi jedan HEP-ov mogao služiti kao temeljna nastavna literatura. Riječ je o još otvorenom natječaju za godišnja osiguranja vrijednom 10-ak milijuna kuna. Pod istu kapu, tj. u jedan predmet nabave HEP je tako svrstao osiguranje svih svojih 14.315 radnika od posljedica nezgode, svih 4.400 vozila - autoodgovornost, kasko-osiguranje za 44 limuzine te odgovornost prema trećim osobama. Iako bi bez sumnje dobili bolje ponude da su ove natječaje razdvojili, vodstvo HEP-a to nije previše interesiralo.
No, istinski skandal proizlazi iz činjenice da su uvjeti u dokumentaciji za nadmetanje sročeni tako da šanse za pobjedu ima samo jedna, i to državna kuća - Croatia osiguranje. U kriterijima tako cijena ponude ima tek 70 posto važnosti, 20 posto odnosi se na snagu ponuditelja (kao da ju je objektivno moguće izmjeriti) i 10 posto na efikasnost.
Među zahtjevima koje je HEP sročio prema kojima bi pobijediti mogao jedini CO izdvajaju se potvrda reosiguravatelja koja prema zakonu nije potrebna i potvrda o osiguranju triju tvrtki u iznosu većem od pet milijuna kuna na godinu. Nadalje tu je i zahtjev da osiguravatelj u posljednje tri godine ima 100 milijuna kuna izdanih polica prema odgovornosti iz djelatnosti te posjedovanje nepotrebnog ISO standarda. Javni natječaj? Treba li HEP-u možda objašnjenje ove definicije ili ipak jako dobro zna što radi?