Privatnom sektoru napokon se smiješi novac iz fondova EU

Nedovoljnu razvijenost konzultantskog tržišta Hrvatska djelomice duguje činjenici da je kao zemlja u pretpristupnoj fazi još učenica, pa njezini konzultanti uče od stranih kako se pripremaju projekti i dobiva novac.

piše Vanja Figenwald

Proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji traje već više od deset godina, no tek je nedavno, vjerojatno zbog sve izglednijeg članstva, porastao interes šire javnosti za fondovima Unije nadaleko poznatima po svojoj izdašnosti. Ipak, slaba informiranost znači i da mnogo ljudi još uvijek ne zna neke važne činjenice. Prva, i svakako najvažnija, jest da privatni sektor zapravo i ne može računati na pretpristupne fondove Hrvatskoj dostupne prije samog učlanjenja, ali će se zato situacija drastično promijeniti formaliziranjem hrvatskog članstva. Od tog će trenutka, naime, privatnom sektoru postati dostupni Strukturni fondovi Unije, za razliku od dosadašnjeg IPA fonda čija je primarna namjena pripremiti javnu upravu na uporabu  strukturnih fondova. Slovenska konzultantska tvrtka RR&CO upravo to smatra trenutačno najvažnijom uslugom. Stvaranje apsorpcijskog kapaciteta na administrativnoj razini mjerodavnih ministarstava i agencija kao i konačnih korisnika (općina, lokalne i regionalne zajednice) jedna je od ključnih usluga koju nude, a to čine, objašnjava Mateja Rudolf, direktorica tvrtke RR&CO, strateškim konzaltingom, školovanjem kadrova, uvođenjem vlastitoga informacijskog sustava za vođenje i nadzor financija projekta, pripremom projektnih prijedloga i drugog. Ovo je još uvijek, dakle, pripremna faza.  

Izrada dokumentacije
Druga stvar, nešto poznatija poslovnoj zajednici i javnoj upravi, jest da su svi ti fondovi načelno izdašni, ali da je put do konačnog brojenja eura u rukama trnovit i dug. Unija prije odobravanja novca zahtijeva precizno i pedantno izrađenu dokumentaciju i, prije svega, usklađenost potencijalnog korisnika sredstava s načelnim odrednicama politike Unije, odnosno onime što oni žele financirati, što se u preciznijim crtama očituje u nacionalnim operativnim programima.  - Operativnim programima definiraju se strateški projekti koji će biti financirani iz pretpristupnih fondova, ali i aktivnosti koje će također biti podržane sredstvima iz fondova - kaže Vesna Vrga Perović, predavačica i savjetnica za tematiku fondova EU na Akademiji Life Long Learning. U priču uskaču konzultanti koji se specijaliziraju u izradi potrebne dokumentacije i poznaju način na koji sustav funkcionira. Treće, postoje dvije varijante natječaja - natječaji za specifični projekt i tzv. grantovi, nepovratna sredstva pomoći koja iznose od 50 do 300 tisuća eura. Kako kaže Perović, u Hrvatskoj se rađa tržište konzultanata, no valja razlikovati nekoliko razina usluga koje nude. Prva i najjednostavnija razina je praćenje informacija i natječaja koji mogu biti korisni klijentima. Lakša je varijanta ona u kojoj klijent već otprilike zna što bi mogao raditi u sklopu Unijinih programa.
 
Ispunjavanje prijave
Prema Anthonyju Karzenu iz konzultantske tvrtke Karzen i Karzen, svijest privatnog sektora još je uvijek niska glede koristi europskih fondova iako se kreće u pravom smjeru. Njegova kompanija klijentima pruža niz usluga, od traženja partnera za neki projekt do procjene prikladnosti nekog projekta željama i mogućnostima klijenta. Kao možda najinteresantniju stvar spominje njihov e-Mentoring program, online sustav koji klijentima omogućuje rad na prijavama uz tehničku pomoć konzultantske tvrtke. Prednost te usluge leži u razvijanju sposobnosti pisanja projekta što je klijentu znatno jeftinije nego da to prepusti konzultantskoj tvrtki. S druge strane ima onih koji znaju da nešto žele, ali ne znaju što. U tom slučaju pred konzultantima je teži posao jer moraju, zapravo, klijentu objasniti što želi, no tek kada dobro pročešljaju Unijinu ponudu i usporede je s mogućnostima klijenta. Rudolf savjetuje tvrtkama da se ne orijentiraju isključivo na hvatanje europskih para po svaku cijenu, nego da vode računa o svom poslovanju, a to će samo po sebi rezultirati logičnim projektima iz europskog portfelja. Kada se konačno pronađe nešto što zadovoljava sve strane, slijedi najzahtjevniji dio posla za konzultante - ispunjavanje prijave.

Kapaciteti kompanija
Uputno je spomenuti četvrtu, slabo poznatu, činjenicu. Lova iz Unijina fonda ne mora, što je najčešće i slučaj, potpuno pokrivati troškove. Drugim riječima, na prvoj razini troškovi se dijele s državom korisnicom, na drugoj, sa samom tvrtkom koja je na natječaju pobijedila. Financijski i operativni kapaciteti dotične tvrtke stoga su također važan faktor u procesu. Nedovoljnu razvijenost konzultantskog tržišta Hrvatska djelomice duguje činjenici što je kao zemlja u pretpristupnoj fazi još uvijek učenik a ne učitelj, odnosno da njezini konzultanti uče od stranih, iskusnijih kako se pripremaju projekti i dobiva novac. Zato u ovom trenutku domaćim tržištem dominiraju strani konzultanti iz zemalja članica, no to bi se daljnjim približavanjem članstva i samim pristupanjem trebalo početi polako mijenjati. Perović kaže kako u Hrvatskoj nema dovoljno stručnjaka koji imaju relevantno iskustvo na sličnim projektima, a Karzen napominje kako karakteristika ovdašnjeg tržišta nije kvantitativan manjak konzultanata, nego kvaliteta onoga što se nudi. Ne pomaže ni nelojalna konkurencija, nastavlja Karzen, koju stvaraju regionalne razvojne agencije koje nude ‘besplatnu’ pomoć prisiljavajući tako privatne konzultante na odricanje od administrativnih pristojbi i ovisnost o proviziji od uspješnih projekata, što nije održivo jer je i za one bolje prosjek prihvaćenih projekata 15-ak posto.