Problemi u eurozoni - Nijemci pozivaju na zbijanje redova

Iako koncipirana kao sretna obitelj, ali ne previše bliska, Europska unija će, čini se, uskoro početi dokazivati svoju ljubav i na praktičnim primjerima, a ne samo na deklaracijama.

Kao što javlja International Herald Tribune, protivno postulatima EU koji sprječavaju širenje financijske odgovornosti (duga) s jedne na ostale članice i onemogućavaju Središnju banku da posuđuje sporijim članicama, neki su dužnosnici počeli slati signale o međusobnoj pomoći članica u slučaju potrebe. Primjerice, Peer Steinbruck, njemački ministar financija, izjavio je u srijedu novinarima kako ‘bi trebali pokazati svoju sposobnost djelovanja’ upadnu li neke članice eurozone u probleme, što je bio nastavak na njegov komentar od samo dan prije, kada je ustvrdio da u regulativi EU ne postoje odredbe koje bi omogućile međusobno pomaganje nesolventnih zemalja, ali da bi svejedno ‘u stvarnosti druge članice morale spasiti one koje zapnu’.

Do takvih je izjava došlo zbog sve veće nediscipline članica eurozone od kojih su neke već počele ozbiljno napuhavati fiskalne deficite reagirajući na globalnu krizu. Iako su ubrzo neki analitičari upozorili kako je scenarij o kojem Steinbruck govori još manje vjerojatan, nedavni istupi njemačkog ministra pokazuju koliko je voda došla do grla kada najveća ekonomija Europe i dežurni platiša njenih računa razmatraju najgore verzije nemogućnosti otplate dugova.

Naravno, nije samo riječ o dobroti njihovih srdaca i ljubavi prema slabijima nego o shvaćanju da i najmanja pukotina može prouzročiti raspad sustava, ne pokrpa li se na vrijeme. Zajednički monetarni sustav uključuje 16 članica i zbog njihovih različitih ekonomskih predispozicija ionako je krhak, pa bi svako osjetnije zastajanje moglo biti fatalno, što veliki igrači očito vrlo dobro razumiju. Jedna od mogućnosti, s kojima se već i prije špekuliralo, jest osnivanje posebnog zjaedničkog fonda s isključivom svrhom da krpa eventualne rupe u solventnosti članica, a postoji i kombinacija bliža recentnim trendovima, naime, kupnja državnog duga od strane institucije, kao što je Europska investicijska banka.

Zasad situacija nije kritična ako je vjerovati analitičarima, no kao mjeru opreza i loš predznak, Europska je komisija najavila pažljivo nadzor zemalja s deficitom većim od tri posto BDP-a, a među prvim kandidatima je Francuska čiji bi deficit trebao dosegnuti 4,4% ove godine, što je znatan porast s 3,2% u prošloj. Nijemci, pak, još nisu u crvenom prema tom kriteriju, ali su na samoj granici s tendencijom prelaska u 2010. Da neće postupati poput logorskih stražara, objasnio je Joaquin Almunia, povjerenik za monetarna pitanja EK, najavom da će uzimati u obzir ukupne gospodarske okolnosti, a ne samo iznos deficita, i pokazati fleksibilnost u postupanju. Drugim riječima, za velike se neće toliko brinuti, ali ako mali počnu posrtati, EK će pažljivo pratiti stanje stvari.

Osim toga, u ‘normalna’ vremena zemljama s prevelikim deficitom obično se davala godina dana vremena da se vrate u zadane okvire, no uvođenjem nove fleksibilnosti to bi moglo značiti dulja razdoblja prilagodbe podivljalih financija i izbjegavanje kaznenih mjera na raspolaganju Komisiji u slučaju probijanja zadanog roka. U takvim bi vremenima svaki oblik kažnjavanja sasvim sigurno imao jedino kontraefekt. Od mogućih favorita za spomenuti oblik pomoći Steinbruck je neizravno spomenuo jedino Irsku, odbivši jasno navesti koje bi se zemlje mogle suočiti s problemima neplaćanja dugova.  (Vanja Figenwald)