Procedura otežana, usluge arhitekata skuplje

Novi Prijedlog nacrta zakona o prostornom uređenju i gradnji koji je nedavno predstavila ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić izazvao je najviše zanimanja u javnosti u vezi odredbi o ukidanju građevinskih i lokacijskih dozvola za kuće do 400 i poljoprivredne objekte do 600 kvadratnih metara 

Kakve će financijske posljedice imati zakon za aktere gradnje budućih navedenih objekata, vrlo je teško predvidjeti. Ipak, kako smatraju neki arhitekti koje smo kontaktirali, promjene se mogu očekivati samo u tome što će se eventualno skratiti procedura za dozvolu gradnje, kako je zamislio zakonodavac, ali financijski se ništa bitno neće promijeniti. Štoviše, ima i onih koji tvrde da će usvajanjem zakona procedura biti čak i otežana, a ne olakšana. Naime, kad je u pitanju građevinska dozvola, ona zapravo košta samo par stotina kuna, a investitor će ustvari i dalje plaćati komunalni doprinos koji je ostao i u ovom zakonu.

Bitna promjena je samo u ovlasti, ali i odgovornosti arhitekata koji će na osnovu idejnog projekta projicirati buduće građevine. Kako nam je rekla Helena Knifić-Schaps, predsjednica Razreda arhitekata pri Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu, arhitekti povećanjem svoje ovlasti očekuju i porast ugleda, s obzirom da će se njihova usluga više cijeniti. - To ne govorim s aspekta povećanja cijena usluge, već s aspekta priznavanja intelektualnog rada u kreativnom procesu, a on je u Hrvatskoj spao na najnižu točku - kaže Knifić-Schaps.

Prema njenim riječima, arhitekti financijski ništa neće izgubiti, štoviše, moguća posljedica će biti korekcija cijena usluga. Tržište će jednostavno prepoznati arhitekta kao nezaobilaznog u proceduri i procesu i ako se od bilo koje faze projekta i faza koje mu prethode bude tražilo više od onoga što je deklarirano Pravilnikom o cijenama usluga ovlaštenih arhitekata i inženjera, cijena će se svakako morati korigirati.

- Moguće je također da će pritiskom povećanja odgovornosti doći i do vraćanja ovlaštenja za rad članova Komore - tvrdi Knifić-Schaps, što bi mogla biti jedna od posljedica tržišta. Prema njenim riječima, opstat će samo najkvalitetniji, što će dokinuti damping u cijenama projektiranja, inače svakodnevnu temu komorskih stegovnih tijela u svim razredima. Osim toga, čini se da zakon tim ipak neće uspjeti suzbiti rad na 'crno'. Čak i najsavjesniji naručitelj neće imati potrebe za izvedbenim projektom koji najčešće ne košta više od jedne ozbiljnije fasadne stijene.

Otvoren prostor za nadrigraditelje

Naime, zakonodavac na ovaj način, kako tvrdi Knifić-Schaps, preuzima veliku odgovornost jer otvara prostor nadrigraditeljima, što se neće odraziti samo na cijenu usluga gradnje, već i na kvalitetu građevine. Pravilnik o izdavanju licenci za izvođenje postoji, ali on se i do sada kršio gdje god se moglo. Zbog toga, smatraju u Razredu arhitekata, vrlo je važno inzistirati na provođenju postojećeg Pravilnika kako bi se popunile rupe u Zakonu, čime će se ujedno stimulirati kompetentni, a s tržišta će se ukloniti oni koji štete kako naručitelju, tako posljedično i cijelom prostoru.

- U vrijeme kad se Europa ujedinjuje u ideji i praksi tehnološki visokokvalitetne gradnje kao postulata održivog razvoja cijelog kontinenta, bojim se da se Hrvatska u gradnji objekata do 400 m2 vraća u doba kad su 'deke' vikendom i praznicima betonirali obitelj i prijatelji za gulaš i gemišt - tvrdi Knifić-Schaps.Razred arhitekata smatra da zakon ima i svoje dobre strane, posebno u uvodnom dijelu, gdje se vidi da su prepoznati problemi, kao i razlozi donošenja novog zakona, međutim, iako se nastojalo u tome, ne može se govoriti o pojednostavljivanju procedure. Procedura će biti komplicirana jer zakon zahtijeva restrukturiranje upravnih službi.

- Zapravo se u provedbi zakona do dozvola neće dolaziti ništa brže. Neki se postupci doduše neće duplirati, ali će postupak konferencijskog usuglašavanja trajati jednako dugo ili čak dulje. Naime, dosadašnji najveći vremenski problem ishođenja dozvola bile su suglasnosti koje daju komunalne i druge službe i institucije, a koje nisu u nadležnosti Ministarstva i upravnih službi. Oni i s novim zakonom ostaju nekoordinirani, što proceduru nikako ne olakšava - tvrdi Knifić-Schaps.

Osim toga, zakonodavac bi bolje uradio, smatra ona, ako je već planirao pomoći u skraćenju procedure, da je razlikovao obiteljsku kuću od stambene zgrade.
- Bolje bi bilo definirati i razlikovati obiteljsku kuću od stambene zgrade bez obzira na kvadrate ako ne podliježe drugim zahtjevima kojima se određuju bitna svojstva građevine. Jer što ako netko ima 2.500 kvadrata zemljišta i želi obiteljsku kuću s jednim stanom od 405 kvadrata? Tim zakonom može biti samo destimuliran.
U Razredu arhitekata inače smatraju da je Vlada trebala uključiti i struku u izradu tog zakona koji je, kako smatraju, očito donesen na brzinu.

U prilog tome ide i činjenica da je zakon najavljivan već dvije godine, a još 26. siječnja 2006. godine Razred je Ministarstvu ponudio suradnju na izradi njegove koncepcije, ali nikad nisu dobili odgovor na to. Zbog toga se i postavlja pitanje zbog čega je Vlada formirala Komoru i Razred arhitekata unutar nje, ako njene usluge neće koristiti.
- Ne bih htjela napadati, ali brojka od skoro 9.000 članova Komore, od čega gotovo 2.000 ovlaštenih arhitekata, dovoljno govori o kompetentnosti struke. Ako ona pri kreiranju koncepta temeljnog zakona nije potrebna, onda imamo sreću da imamo tako kvalitetno ekipirano Ministarstvo - kaže Knifić-Schaps.   (Edis Felić)