Prodaja atraktivne lokacije u Splitu, proizvodnja seli u Sinj

Grčevita bitka za spas splitske mljekare Mils ušla je u završnu fazu. Čini se, nakon silnih godina agonije, da su napokon sazreli uvjeti da se ta priča završi happy endom

Vlada je pokazala spremnost sudjelovati u konsolidaciji Milsa tako da dio dugovanja bude pretvoren u vlasničke udjele države i županije

Pišu: Jerko Gudić i Ana-Marija Ruždjak

                Uprava je složila zahtjevan, ali provediv plan: Vlada otpisuje ili reprogramira dugove, prodaje se pogon i vrijedno zemljište u Splitu, a proizvodnja seli u Sinj.
Dugovanja Milsa jedno su od pitanja koje je prošlog tjedna više nego zaokupiralo potpredsjednika Vlade za gospodarstvo Damira Polančeca, koji je, da bi se riješio taj problem, sazvao hitan sastanak s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem, njegovim pomoćnikom Stjepanom Mikolčićem te s predstavnicima Milsa.

Uz sve drugo, Mils je još uvijek opterećen kreditom od 10 milijuna kuna, s kamatom od 15 posto, koji je 1998. godine, u vrijeme kad je mljekara bila u 48-postotnom vlasništvu Kutline Globus grupe, podignut u Dubrovačkoj banci. No, kako ističe Mileva Mimica Lucić, direktorica Milsa, koja je također bila na sastanku kod potpredsjednika Polančeca, Mils novac od toga kredita nikad nije vidio. Stoga ona smatra da taj kredit Mils nije ni dužan vratiti čak kad bi i mogao. 

Oslonac na ekološku proizvodnju

                Na sastanku kod potpredsjednika Vlade raspravljalo se o otpisu dugova mljekari te o njenoj konsolidaciji.
- Potpredsjednik Polančec pokazao je veliku zainteresiranost za pomoć mljekari, ali ta odluka još nije konačna - kaže Mileva Mimica Lucić.
Prema riječima Damira Polančeca, Milsova dugovanja prema Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kao i ona na ime raznih poreznih obveza, vjerojatno će biti otpisana na način da se potraživanja države i županije pretvore u vlasničke udjele u Milsu.

Splitska mljekara slavi ovih dana 50. rođendan, u ozračju možda najtežem od osnutka. Opterećena financijskim teretom iz sumnjivih privatizacija devedesetih godina, teško se nosi s nemilosrdnom konkurencijom. U marketinškom smislu. Kvalitetom proizvoda nimalo ne zaostaje, štoviše, Milsov proizvod je njegova najbolja reklama, slažu se znalci. No, to danas nije dovoljno. I mlijeko je roba koju prodaje reklama i dostupnost. U tom smislu lijepa je, iako nedovoljna gesta poznatog plivača maratonca Veljka Rogošića, koji bez novčane naknade ističe da konzumira samo Milsove mliječne artikle. Kaže, stara je mljekara nekada podupirala njega, a sada je došlo vrijeme da se oduži onima koji to zaslužuju.

Kad su u Milsu, prije pet godina, pokušali udahnuti novi život tvornici, zacrtali su da će proizvoditi prirodne proizvode, ekološke i autohtone. Oživjeli su i neke stare, već ugasle proizvodnje poput lečevačkoga ovčjeg sira. Prije tri godine dobili su i crvenu markicu Hrvatskoga stočarskog saveza, na kojoj piše 'Mlijeko hrvatskih farmi', što znači da se svi Milsovi proizvodi rade od domaćeg mlijeka, bez ikakvih umjetnih dodataka i stimulansa za povećanje muznosti krava.

Da bi potvrdila kvalitetu svojih proizvoda, splitska mljekara je lani prvi put nastupila na Međunarodnom ocjenjivanju kvalitete mlijeka i mliječnih proizvoda u Sloveniji. Predstavila je dvanaest proizvoda i svih je dvanaest osvojilo medalje za ekstra kvalitetu u konkurenciji 22 proizvođača i 190 proizvoda.

Financijeri kažu da bi Mils mogao lakše izići iz financijskih problema kad bi uvozio mlijeko. Litra uvoznog na tržištu košta 1,40 kuna, a Mils kooperantima u prosjeku plaća 2,50 kuna, što je jedna od najviših cijena u državi. I ne želi skrenuti s ekološkog puta. O tome je ovih dana u Splitu govorio i čuveni William Engdahl, ekonomist i geopolitolog, autor horor knjige Sjeme uništenja, tvrdeći da je mljekara Mils primjer kako se treba oduprijeti velikim moćnicima i zadržati prirodnu proizvodnju, čak i po cijenu života na rubu egzistencije. 

Glavnina vlasništva u Varaždinu

               Slavni autor Stoljeća rata, međutim, pojednostavio je problem, ne znajući ili ne shvaćajući da su današnje muke splitske mljekare izazvane sasvim drukčijim razlozima od inzistiranja na domaćem mlijeku. Mils je u stvari tipična žrtva hrvatskih privatizacijskih bespuća. Rijetka žrtva koja je čudom preživjela Miroslava Kutlu.

O kakvoj je tvrtki riječ svjedoči podatak iz 1991. godine kad je Splitska mljekara imala aktivu od 3,7 milijuna njemačkih maraka, ukupan godišnji prihod veći od 9 milijuna i čistu dobit od gotovo pola milijuna maraka. Na dan se prerađivalo 55.000 litara mlijeka, postojala je mreža s više od tisuću kooperanata, a na platnoj listi bila su 172 vrlo solidno plaćena radnika. Kad je počela pretvorba 1994. godine, temeljni kapital je iznosio 21,8 milijuna kuna.

Pri prvom upisu dionica polovica je pripala zaposlenicima uz popust, a polovicu je osvojio izvjesni Ivo Čečuk koji je, potom, vrlo brzo stekao 59,9 posto udjela. Slijedile su sudske tužbe, poništenja, ali Čečuk je obranio svoj lako stečeni portfelj. U sve je bila upletena znana TT banka, koja je ubrzo skandalozno propala.

Potom je Čečuk dionice prenio na Sinišu Caktaša, jednog od eksponiranijih splitskih privatizacijskih aktera, koji je opet dionice prenio svom mentoru Draganu Stupalu. Istom onom koji je ovih dana ovrhom zbog dugova ostao bez glamurozne vile u Splitu. Tada je Stupalo dionice mljekare lako prodao Ledu za 3 milijuna maraka, a Ledo ih je proslijedio Agrokoru, koji je 1996. godine stekao 59,5 posto udjela. U skladu s velikim planovima, mljekara je dobila novi imidž i ime - Mils.
No, već godinu dana kasnije Ivica Todorić prepušta dionice nesuđenom kralju mlijeka Miroslavu Kutli, odnosno njegovom KIM-u iz Karlovca, članu Dastra grupe.

Potom su dionice šetale Kutlinim carstvom, prema splitskoj Preradi, društvu Ljudevit iz Vinkovaca, Juroru iz Zagreba. Kasnije je Ljudevit svojih dvadesetak posto udjela prodao varaždinskoj Fimi, dio je u Varaždin stigao Retisu preko Osijeka, a na posljetku je dio udjela pripao i Validus fondu također iz Varaždina.

Danas detalje u vezi vlasničkih udjela ne zna ni direktorica tvrtke, ali jasno je da Milsom upravlja Fima, a da država potražuje znatna sredstva. No, u takvoj nezavidnoj situaciji novi menadžment uspio je Mils osoviti na noge. Devedesetak uposlenih redovno prima plaću, razvijaju se novi proizvodi, osmišljava razvoj. Direktorica Milena Mimica Lučić tvrdi da se posluje pozitivno. I bez toga, neupitno je da jedina mljekara u Dalmaciji stalno pokazuje potencijal koji vrijedi podržati.