Projekti 'uzmi lovu i zbriši' ne prolaze

Ako je, primjerice, cilj gradnja zajedničke hladnjače za male ribare u Dalmaciji, Bruxelles će zanimati što to kon-kretno znači za proizvodnju i produktivnost ribara

Piše Dragana Radusinović
e mail: [email protected]

Ulazak Hrvatske u svijet pretpristupnih fondova Europske unije doduše dobro zvuči ali nipošto ne predstavlja meku za financiranje domaćeg gospodarstva. Štoviše, put do novca Unije može se opisati kao trnovit, a postupak koji vodi do željenog cilja zahtjevan.

Briselska je birokracija možda učinkovitija od Hrvatske, ali nije ništa manje komplicirana i zato je bitno naučiti se u njoj snalaziti. Novac od Europske unije pojedini korisnici ne dobivaju zato što je njihova zemlja kandidat za članstvo ili članica Unije, nego ponajprije stoga što su izradili kvalitetan projekt.

U knjizi Europski fondovi za Hrvatsku, autori poglavlja ‘Kako osmisliti i provesti dobar projekt’ dr. sc. Anto Babić, dr-žavni tajnik za razvojnu strategiju Vlade RH (2003. - 2005.)m i Siniša Grgić, glavni tajnik Europskog pokreta Hrvatska i predsjednik Uprave Zavoda za poslovna istraživanja, objašnjavaju što je važno u izradi projekata za EU. 'Napisati projekt bez smisla s jednim jedinim ciljem - uzeti novac - nemoguće je!' upozoravaju autori.

Jasno formulirani ciljevi

Prije podnošenja zahtjeva za financiranje projekta treba razmisliti o njegovim ključnim prednostima i pobrinuti se da se oni slažu s prioritetima EU koji veliku važnost pridaje projektima koji razvijaju razmjenu primjera dobre prakse, prijenos znanja, diseminaciju rezultata, pilot projekte te inovativna rješenja ili metode.

'Prva stvar koju će administrativac EU tražiti u vašoj dokumentaciji jest - svrha projekta. Mora se kristalno jasno obja-sniti što je to što se podnosi, zašto se podnosi, kome to treba i tko od projekta ima koristi', savjetuju autori.

Jako su važni ciljevi projekta - dugoročni i kratkoročni. Prvi utječu na sustav ili na konačnu situaciju, a drugi na pos-ljedice koje su izravan ishod projekta. Dobro formulirani ciljevi znatno pridonose uvjerljivosti cijelog projekta. EU ad-ministrativci postavljaju pitanja poput: koji je i koliki doprinos promjeni koju projekt donosi? Ili: koji se rezultati očeku-ju?

Rezultatima koji se očekuju valja posvetiti posebnu pozornost. Njih treba opisati pomoću kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja.

Primjerice, broj ljudi koji će sudjelovati u provođenju projekta uz odgovore na pitanja što će sve ti ljudi naučiti i na koji će način pomoći drugima.

Ciljana skupina i učinak projekta

Nakon svrhe i cilja projekta, treće presudno pitanje glasi: koja je ciljana skupina i kakav će biti učinak?

Odabir ciljane skupine i opisani način pristupa ciljanoj skupini, tvrde autori spomenutog poglavlja, odmah će ukazati na stvarnu kva-litetu projekta.

Ako su, primjerice, ciljana skupina ribari, europsku birokraciju zanimat će je li neka relevantna Udruga ribara podugo-varatelj ili partner, koliko je ribara od svih ribara uključeno u projekt, koliko ribe ukupno izlove u odnosu na ukupan izlov i tome slično.

Zanimat će ih i učinci projekta. Ako je, primjerice, cilj gradnja zajedničke hladnjače za male ribare u Dalmaciji, zanimat će ih što to konkretno znači u sklopu proizvodnje i produktivnosti ribara te hoće li to prouzročit kakve negativne posljedice i kako ih namjeravaju riješiti.

Zahtjev za financiranje upućen Europskoj komisiji uključuje dugotrajnu administrativnu proceduru. Ponekad projekte treba početi osmišljavati i više od godine dana unaprijed, što se posebno odnosi na velike projekte kako bi se osigura-lo poštovanje rokova za pokretanje projekata nakon što prijava bude prihvaćena. Autori spomenute knjige savjetuju da se sastavljanje projekata prepusti stručnjacima za projektni menadžment. 

Za neke fondove i dio vlastitih sredstava

Hrvatska je, postajući kandidatkinjom za ulazak u EU, postala korisnicom pretpristupnih fondova PHARE, ISPA i SAPARD. Ovi  fondovi, kao što u knjizi Europski fondovi za Hrvatsku objašnjava bivši hrvatski ministar eurointegracija Neven Mimica, funkcioniraju tako da odgovarajuće agencije zemlje korisnice predlažu konkretne projekte, a odabire ih Europska komisija.

Država korisnica mora osigurati barem 10 posto vlastitih sredstava za sufinanciranje projekata iz PHARE programa (namijenjen gradnji institucija i jačanju kohezije budućih i postojećih članica EU) te 25 posto a ponekad i 35 posto vlastitih sredstava za ISPA fond (projekti iz područja prometnog i infrastrukturnog razvoja) i SAPARD (za razvoj poljo-privrede i ruralnog razvoja) projekte.

Konačni korisnici PHARE  fonda mogu biti tijela državne uprave i javna poduzeća. U ISPA projektima mogu sudjelovati i jedinice lokalne samouprave, pogotovo kad  je riječ o komunalnim projektima s područja zaštite okoliša i prometne infrastrukture.

SAPARD je ponajprije namijenjen privatnim poduzetnicima u području poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, te izvođačima javnih radova za lokalnu infrastrukturu kojom se unapređuje ruralni razvoj.

Osigurati novac za provođenje projekta

Krajnji korisnik projekta treba najprije sam osigurati gotovo sav novac za provođenje projekta a tek nakon početka njegove realizacije može očekivati povrat ulaganja iz fondova EU i nacionalnog financiranja.

U slučaju financiranja projekata koji korisniku donose novčanu zaradu, ukupan udio EU i nacionalnih sredstava ne smije prijeći 50 posto cijele investicije.

Mogući korisnici imaju najviše dubioza upravo kad je riječ o SAPARD programu. Naime, nove članice EU taj su fond imale na raspolaganju desetak godina, dok ga Hrvatska može koristiti samo u 2006. godini, a na raspolaganju joj je 25 milijuna eura. Za taj je fond važno ispuniti ciljeve projekta jer, u protivnome, EU neće refundirati utrošeni novac.

Zbog rizika koji podnositelj projekta mora preuzeti, poznavatelji problematike smatraju da za hrvatske prilike veće tvrtke iz branše imaju više šansi za uspješno korištenje sredstava SAPARD-a nego manji proizvođači. U PHARE prog-ramu Hrvatskoj je na raspolaganju 80 milijuna eura za projekte u 2005. godini i isto toliko u 2006. godini. Za projekte aplicirane u ovoj godini, Hrvatska kroz ISPA program ima na raspolaganju 25 milijuna eura, te 35 milijuna u 2006. godini. Najmanji iznos po jednom ISPA projektu mora biti pet milijuna eura.

Članarina za Programe Zajednice

Osim pretpristupnih fondova Hrvatskoj je otvorena i mogućnost sudjelovanja u skupini od 25 programa nazvanoj Pro-grami Zajednice. Kako za svaki od tih programa treba uplatiti članarinu u zajednički proračun Unije, Hrvatska je izab-rala devet programa u kojima će sudjelovati. To su: Česti okvirni program za istraživanje i razvoj,  Inteligentna energi-ja u Europi, IDAbc, Carine 2007, Jednakost spolova, Fiscalis 2007, Višegodišnji program za malo i srednje poduzetniš-tvo, Mjere zajednice na području zapošljavanja i Marco Polo.

Svaki fond ili program EU ima svoje specifične formalne zahtjeve kad je riječ o izradi projekta, a osnovno je pravilo njihovo strogo pridržavanje. Oni su pak objašnjeni u opsežnoj  literaturi koja prati svaki fond. Svima je, međutim, zajednička komplicirana procedura, pa je zato dobro aplicirati za sredstva EU tijekom pretpristupnog razdoblja makar naposljetku projekti dobili i odbijenicu  jer se na taj način stječe iskustvo u njihovoj izradi koje će svakako biti dragoc-jeno kad Hrvatska postane članicom Unije i kad će također trebati projektima aplicirati za sredstva iz strukturnih i kohezijskih fondova Unije namijenjenim članicama.