Promjena japanske monetarne politike - početak nove ere

Monetarna politika Japana u samo nekoliko mjeseci postala je uzor za azijske zemlje

Piše: Tea Frank

    Kraj labave monetarne vladavine koji je objavila glavna banka Japana naznačio je početak promjena na globalnoj razini i završetak dotadašnje prakse preplavljivanja financijskog sustava golemim injekcijama gotovine. Napuštanje politike '0-postotne kamatne stope' pruža Japanu nove šanse uzdizanja u okvirima svjetskoga gospodarstva prouzročivši značajnije međunarodne reperkusije.Trenutačni su pokazatelji pozitivni i potvrđuju da prvobitna ideja u konačnici polučuje optimalne reultate, što dokazuje i slučaj drugih azijskih zemalja koje su odlučile slijediti japanski primjer. Jedna od njih je i Kina koja posljednjih nekoliko mjeseci bilježi najsnažniji gospodarski rast ikada.

Rast iznad 15 posto u prvom kvartalu stavlja Kinu na drugo mejsto svjetskih gospodarstava, odmah iza japanskog partnera čija strateška monetarna politika pomaže ustrojiti svjetske okvire trgovanja. Povećana razina potrošnje, visoka domaća ali i strana ulaganja, niski troškovi radne snage kombinirani s visokom razinom produkcije učinili su od Kine svjetskoa gospodarskoa diva koji svakim danom bilježi rast izvoza i eksternalizacije proizvodnje na ostale azijske zemlje, poput Hong Konga, Malezije, Singapura i Tajvana. Jaka Europska unija i jak Japan potpomažu gospodarstvima zemalja tržišta u razvoju, a europeizacija japanske monetarne politike naznačila je početak velikih previranja na tom području.

Tijekom 2005. godine izračunan je neto kapital Japana u iznosu od 149 milijardi dolara. Povrat pozitivnih kamatnih stopa polagano reducira protok kapitala izvan rezervis obzirom na to da se mnogi ulagači odlučuju na držanje imovine u jenima. Tome svakako pripomaže i drastičan pad vrijednosti dolara i prijetnja inflacije u Americ, što dovodi do pada popularizacije zelene novčanice i vraćanja jenu kao prvoj valuti trgovanja. Ključ pronicljivog utjecaja na pozitivne kamatne stope jena upravo je u protoku globalnih ulaganja među kojima se ističe preferencija sigurnosnih papira i duga. Samo u strane sigurnosne papire Japan je uložio više od 1,6 bilijuna dolara. Tako danas posjeduje 4,39 bilijuna dolara vrijednosti prekomorske imovin, što je veliki pomak od 2,75 bilijuna dolara u 1996. godini.

Japanske gospodarske performanse

Donedavni primarni cilj Bank of Japan (BOJ) postavljen 1998. značio je stabilnost cijena, što nije bilo precizno i konkretno zakonski definirano te se stoga našlo prostora za razne manipulacije novčanom masom. Tijekom poslijeratnog razdoblja japanske gospodarske performanse bile su izuzetno jake. Niska stopa inflacije sa snažnim i konzistentnim rastom outputa BOJ je redovno odobravao. Sve frakcije svjetskih ekonomista smatrale su takvu monetarnu politiku jednom od najbolje postavljenih i nitko nije slutio takav skorašnji krah.

Pomoću tzv. Dodgeova programa, stabilizacije inflatornih tendencija bile su donekle obuzdane, ali kad je nakon Drugoga svjetskog rata izbio Korejski rat, Japan je postao glavna središnjica opskrbe vojske SAD-a što je dovelo i do prvih pozitivnih konjunkturnih pomaka, odnosno do rasta inozemnih deviza te novih ulaganja u postrojenja i vojnu opremu. Industrijska proizvodnja prešla je prijeratnu razinu, a suficit u vanjskotrgovinskoj bilanci doveo je do rasta plaća i cijena. Japanski 'mjehur od sapunice' gotovo je puknuo 1973. godine s prvom naftnom krizom. Iako se iz nje Japan uspio izvući bez većih posljedica 1978., došlo je do druge krize naftnih energenata, što je prouzročilo velike dohodovne gubitke te je 1981. godine stopa rasta pala sa 10 na 3 posto.

Recesija koja traje

Godine 1985. došlo je do velike inflacije dolara uslljed politike vodećih gospodarskih sila SAD-a, Francuske, Njemačke i Velike Britanije, a u toj im se devalvativnoj politici pridružio i sam Japan. Na taj način povećala se vanjska vrijednost jena no to nije spriječilo Japan da tijekom 1986. i 1987. godine zapadne u jednu od najtežih gospodarskih kriza, odnosno  početka dugotrajne recesije koja se još nije završila. U japanskome glavnom gradu cijene nekretnina pale su gotovo sto posto, pa investitori i građevinari više ne mogu vratiti svoje kredite. Televizijske su postaje emitirale slike američkih trgovaca nekretninama kako kruže ulicama Tokija i za jeftin novac kupuju stanove koji njihovi vlasnici više ne mogu otplaćivati.

Korupcija je postala najveći problem a 'umrtvljena' politička elita kao da je izgubila svaku volju za promjenama. Tako se Japan još smatra vodećom gospodarskom silom, član je OECD-a i grupe G-7«, koja obuhvaća sedam najbogatijih zemalja u svijetu, ostaje prisutnom činjenica da je tradicionalizam ukorijenjen u japanskoj kulturi i kao takav još predstavlja prepreku velikim i brzim globalnim promjenama. Takvim propustim mogla bi se okoristiti Kina koja je dosad prebrodila svaku krizu bez većih problema. Kina nije bilježila značajnije padove gospodarskog rasta a uspjela je i obuzdati i inflaciju.

Globalna budućnost japanskoga gospodarstva

Međutim, kineska boljka zvana komunizam još sprečava njezin rast, a isto se dogodilo i tijekom početka devedesetih, kad se Japan radi svoje  prednosti u proizvodnji visoko tehnološke robe i ekskluzivnih usluga vratio na vodeće mjesto. Predviđajući veliku globalnu budućnost japanskoga gospodarstva, ne smijemo zaboraviti na njegovu dualističku strukturu odnosno činjenicu da se nasuprot malom broju velikih poduzeća nalazi  isto toliko malih i srednjih tvrtki od kojih su mnoge povezane s velikim poduzećima kao kooperanti ili dobavljači.

Planiranjem takvog sustava upravlja država zajedno s Ministarstvom međunarodne trgovine i industrije čiji odbor razvija dugoročne gospodarske planove. Tako se pokušava utjecati na potrošnju i investicije na način da se društvena neslaganja ublažavaju konstantnim povećanjem ukupnoga dohotka. Tijekom druge polovine devedesetih godina japansko je gospodarstvo bilježilo velik pad i to zbog nedovoljnih investicija i nedovoljne osobne potrošnje.

Istodobno se tijekom 2000. g. značajno povećao izvoz roba, i to za visokih 12,4 posto, uz visok uvoz roba od 11,9 posto, što je rezultiralo pozitivnim vanjskotrgovinskim saldom. Pod utjecajem usporavanja svjetske gospodarske aktivnosti, japansko je gospodarstvo bilježilo niske stope rasta u 2001. i 2002.godini, a na to su utjecali i neki domaći činitelji, kao što je i već spomenuta dugogodišnja deflacija. Osim toga, na makroekonomskoj razini došlo je do velikog pada maloprodaje, a logična posljedica bio je i pad dobiti velikih kompanija te kreditni problemi u bankama. 

Politiku kvantitativnoga monetarnog popuštanja

Otpuštanje radnika i smanjenje plaća sustavom gospodarskog multiplikatora smanjilo je i potražnju, što je pak dovelo do 3,84 milijuna nezaposlenih građana i stope nezaposlenosti od približno 5,4 posto. U jeku krize zbog napada na SAD (2001. i 2002. godina), najvažnijemu japanskomu vanjskotrgovinskom partneru, BOJ je još povećao likvidnost u sustavu (stope rasta M2 od 40 i 20 posto) kako bi zaštitio krhki rast privrede koji se nakon godina recesije javio upravo u tom razdoblju. Međutim, i nakon toga Japanska centralna banka suočavalase s problemima visoke likvidnosti sustava koja zapravo smanjuje efikasnost monetarne politike.

Japanski premijer Junichiro Koizumi, koji se dosad opirao povišenju stope poreza na promet, upravo je iz tih razloga odlučio promijeniti priču pa je Japanska središnja banka ukinula svoju 5-godišnju politiku kvantitativnoga monetarnog popuštanja, što je odjeknulo svjetskim deviznim tržištima. Zahvaljujući rastu korporativnih zarada i ulaganja te otpisivanju nenaplativih zajmova banaka, japansko gospodarstvo danas konačno izlazi iz produljenog razdoblja usporavanja aktivnosti.  Banke su tako smanjile iznose nenaplativih zajmova, a rastuće dobiti omogućile su kompanijama veće investicije.  Tečaj jena već dugo bilježi gubitke  odluci Japanske središnje banke pa se svi nadaju da politika 0-postotnih kamatnih stopa neće još dugo trajati.