Propast će svatko tko ne zaboravi sve što je naučio u 20. stoljeću

Budućnost Prevelika količina informacijskoga smeća kola svijetom. Istraživanja financiraju zainteresirane skupine i ona upozoravaju na suprotne trendove.

piše Drago Munjiza
[email protected]

Današnji svijet daje mnogo, previše informacija, ali cjelovitu sliku bliže budućnosti gotovo nije moguće sklopiti. Futuristi na osnovi današnjih trendova jasno predviđaju što će se događati u preferencijama potrošača (većinom zapadnjaka) za 10-20 godina. I to je to... Kao i enviromentalisti koji upozoravaju na globalnu katastrofu zbog globalnoga zatopljenja i podizanja razine mora. Međutim, kad je riječ o globalnom zatopljenju, nema konsenzusa i dio znanstvenika upozorava na globalno zahlađenje! U svakome slučaju, dođe li do zatopljenja ili zahlađenja, trendovi koje najavljuju futuristi neće se ostvariti jer su analize rađene pod pretpostavkom da se glavni parametri u svjetskome poretku neće mijenjati.

Višak informacija
Veoma je zahtjevno donositi odluke o budućnosti pojednica/tvrtke/društva u današnje vrijeme. Prevelika količina informacija i informacijskoga smeća kola svijetom, a svaki pokušaj da se dođe do pouzdane informacije dovodi do toga da doznamo da je to istraživanje financirala neka zainteresirana skupina (pa možda i iskrivila istinu), te da postoji i drugo istraživanje koje upućuje na suprotan trend.  Npr. koliko se tekstova pisalo 90-ih godina prošloga stoljeća o propasti malih dućana i budućoj vladavini velikih formata - supermarketa i hipermarketa. A tada se dogodio fenomen Lidl, koji je jasno uputio na to da je mali format kralj, pa danas i Carrefour po svijetu otvara male dućane, a Tescova taktika za ulazak u SAD i borbu protiv Wal-Marta mali su formati...

Nedvojbeno je da svijet (ponovno) postaje opasno mjesto, kako za život tako za poslovanje. Ako su obitelji na Bliskome istoku spremne poslati svoju djecu da se raznesu eksplozivom radi višega cilja, i to posvuda na svijetu (zamislite tko bi to od nas zapadnjaka bio spreman učiniti), tada ne možemo biti sigurni neće li naš izlet u Pariz ili London završiti tragično i nećemo li postati kolateralne žrtve u borbi za nečiji sveti cilj. Ne možemo biti sigurni ni da naše ljetovanje neće završiti usred pogubne oluje koja mete sve pred sobom... Potrebno je naučiti nositi se s ovim spoznajama i eskalacijom ovih događanja kao trendom.

Osnovni trend u Europi - starenje stanovništva - donijet će i probleme i prilike. Prilike dolaze u smislu sve većega potrošačkoga segmenta koji je imućan i dominantan, pa oni koji prepoznaju potrebe tog segmenta ljudi i njihovo buduće ponašanje mogu ostvariti solidne biznise. U svakome slučaju današnja starost nije ona iz prošloga stoljeća. Današnji 'starci' više se brinu za sebe, vitalniji su i manje 'potrošeni'. Neki od njih žive i drugu mladost (život počinje nakon pedesete).

Sposobnost prilagodbe
Da bi se neki sustav održavao, on treba energiju, gorivo, resurse. Veoma je nejasno koliko je resursa na ovome svijetu, a koji će moći podnijeti ubrzan rast Indije, Kine, Brazila, Afrike. I najoptimističnije prognoze govore da će nafte i plina nestati u drugome dijelu ovoga stoljeća ili da će njihovo iskorištavanje postati preskupo. Vlade savjetuju povratak na prirodne izvore energije, no je li to dovoljno i što će to značiti za naš svijet i biznise?
Kako će se provoditi distribucija na malo? Ili kako će se poslovati u industriji turizma? Možda postoje odgovori, ali u najmanju ruku nisu jasno predstavljeni! Dok se čita o toj temi, nema jasne perspektive, kada će, kako i kojim sredstvima/alternativama biti zamijenjeni fosilni oblici goriva! Druga je tema voda...
Jačanje novih svjetskih sila - Kine, Indije, Brazila, Rusije - donosi promjene u svjetskome poretku. Sa svojom novom ekonomskom moći donose kulturološke posebnosti na svjetsku globalnu scenu. Međutim, kako će se te države ponašati (a znamo da svaki uspjeh donosi i dozu prepotencije) kada postanu doista moćne, neformalno ali i formalno? I kako će to prihvatiti sadašnji svjetski policajac - SAD? Mogu li se stare i nove ekonomske sile dogovoriti mirno i staloženo o podjeli utjecaja kao i svjetskih resursa? Mogu li neke zemlje mirno prihvatiti da će morati ispasti iz prve lige najutjecajnijih zemalja i zbog toga što su premale? U ovakvom, gotovo kaotičnome, kolopletu odnosa donositi odluke o ulaganju u budućnost nije lako. Kao ni o budućim potrebama. No jedno je jasno - iznimne će probleme imati zemlje i pojedinci koji ostanu u prošlosti, u 20. stoljeću, i budući svijet pokušaju tumačiti odnosima iz toga doba, a probleme rješavati alatima koji nisu primjereni. Sposobnost je prilagodbe u opstanku vrsti/društava/tvrtki/pojedinaca uvijek bila dominantna i nužna osobina.