Propušteno druženje s djetetom ne kupuje se skupim darovima

Novija istraživanja pokazuju da unatoč roditeljskim strahovima, sati provedeni u uredu ne utječu na emocionalnu dobrobit djece. Djeca i ne očekuju da roditelji s njima provode cijeli dan, ali kada su tu moraju biti njima posvećeni

Piše: mr. sc. Radojka Kraljević, psiholog i psihoterapeut

Danas se radi po cijele dane, od jutra do večeri, a ponekad posao nosi i kući. Toj praksi, koja je i u svijetu uzela maha, posebno su izloženi ljudi koji grade karijeru, posebno mladi menadžeri koji se uspinju korporacijskom ljestvicom i od kojih se očekuje da se poslu predaju bez ostatka. Naravno, da to i rezultira nedostatkom vremena za obitelj, s kojom se mnogi mogu podružiti tek vikendom. A odnose sretnih i zadovoljnih ljudi karakterizira upravo stabilna i sretna obitelj. Kako uskladiti i pomiriti te dvije uloge?

Uspjeh se ne definira jednostrano, štoviše, uključuje balansiranje privatnog i profesionalnog života. Ako pokušamo vidjeti poveznicu profesionalnog i privatnog života uočavamo da posao utječe na obitelj i obrnuto - u pozitivnom ili negativnom kontekstu. Primjerice, suprug dolazi kući nakon napornog dana i svađe sa šefom i svoje nezadovoljstvo i stres iskaljuje na obitelji. Također, stresne situacije u obitelji, od loših rezultata djeteta u školi, svađe partnera do rastave, utječu na obavljanje posla.

Neki ljudi uspijevaju postići ravnomjerno balansiranje između profesionalne i obiteljske uloge. Ono što se događa na poslu i ostaje tamo, vrijeme za obitelj nastoji se iskoristiti kvalitetno. Taj način ujedno podrazumijeva dobro nošenje sa stresnim situacijama u sklopu profesionalne i obiteljske uloge. Isto tako podrazumijeva zrelost i kompetentnost osobe u jednom i drugom području. Takav, dobro balansiran odnos između posla i obitelji, nažalost, prije je izuzetak nego pravilo. Mnogi, i kada imaju sjajan posao i sjajnu obitelj, ne mogu se odlučiti koju ulogu više intenzivirati, za koju izdvojiti više vremena, pa opet dolaze u sukob sa samim sobom i imaju problem. Drugima, pak, posao i privatni život isključivo služe da na koristan način popunjavamo deficite u pojedinim od tih područja, pa primjerice ostaju na poslu jer su kući nezadovoljni ili se posvećuju obitelji jer su na poslu neuspješni. A sve su danas češći i oni koji se realiziraju u jednom području života (privatno ili poslovno) kao nadomjestak za drugi neostvareni dio, pa samci sav svoj trud ulažu u kompaniju.

Razgovarajte s djecom

Ponekad nam se čini da nismo uspješni ni u jednom području, da ne udovoljavamo profesionalnim zadacima jer investiramo u obiteljske obaveze i obrnuto, prije svega smatramo da ne pridajemo dovoljno pozornosti djeci, što često dovodi do toga da se osjećamo nekompetentni kao roditelji. Što učiniti? Razgovarajte s djecom i darujte im vrijeme i pažnju na kvalitetan i odgovarajući način. Djeca uvijek trebaju roditelje, ali na različite načine. S malim djetetom roditelji obično provode mnogo vremena. S odrastanjem djeteta mijenja se i način na koji roditelji provode vrijeme i bave se s djecom. Što je dijete veće i samostalnije, to se roditelju čini da traži manje vremena za sebe. No, i veliko dijete ima potrebu da mu roditelji daruju pažnju. Darovati nekome vrijeme znači poručiti mu da je vrijedan pažnje. Vrlo često objektivni nedostatak vremena kompenziramo materijalnim darivanjima, skupim igračkama, skupim automobilima. Od toga je djeci potrebnije da s njima razgovaramo, da ih saslušamo, da tražimo i uvažimo njihovo mišljenje. Pri čemu je važno ne razgovarati samo u situaciji kad to isključivo odgovara roditeljima, već i u situaciji kad djeca pokazuju potrebu za razgovorom. Na te znakove treba posebno obratiti pozornost.

Nemojte 'pametovati'

U razgovoru je važno je da to ne bude isključivo ‘pametovanje' i kritiziranje, već razumijevanje jer to pridonosi daljnjem razvoju djece. Stoga nije uputno početi razgovor kad ste u žurbi ili preopterećeni. Naime, djeca imaju istančan osjećaj za komunikaciju koja nije posvećena, odnosno autentična. Pri tome se misli na sve one situacije u kojima ne slušate i pokušavate 'odraditi' razgovor. Često, paralelno uz razgovor s djetetom, roditelji obavljaju i druge aktivnosti, primjerice kućanske poslove, gledaju TV i slično ili, pak, jednostavno kažu: 'Nemam sad vremena za tvoje priče’.
Ponekad je važnije od koliko vremena provodite s djetetom, kako provodite to vrijeme. Novija istraživanja pokazuju da unatoč roditeljskim strahovima, čini se da sati provedeni u uredu ne utječu na emocionalnu dobrobit djece. Neki znanstvenici navode da djeca možda i ne očekuju da roditelji s njima provode cijeli dan. Svakodnevno cjelodnevno boravljenje s djecom nije garancija da će dijete izrasti u sretnu i zadovoljnu osobu. Djeca uvijek trebaju roditelje, ali na različite načine. Nisu svi roditelji podjednako uspješni u odgoju. Polazište uspješnog odgoja svakako predstavlja međusobno povjerenje i dobar kontakt s djetetom, ali i neke karakteristike roditelja.

Jasno postavite granice

Ako bolje pogledamo navedene karakteristike uspješnih roditelja, uočavamo da su to između ostalog i karakteristike uspješnih ljudi - pozitivna slika o sebi, prilagodljivost, strpljivost, uzor drugima, otvoren za nova učenja, voli svoj posao. No, iskustvo pokazuje da iako se osjećamo poslovno uspješnima, vrlo često svoju roditeljsku kompetentnost dovodimo u pitanje. Kao što je navedeno u jednom udžbeniku pedagogije: ‘Ni jedan odgoj nije dovoljno dobar odgoj’. Odgajanje prije svega iziskuje jasno postavljanje granica i u većini situacija roditeljska uloga ne znači nužno da smo kod djece ‘popularni’. Povremeno je mnogo važnije da izdržimo određenu fazu njihovog odrastanja. Zamku, dakako, predstavljaju sve one situacije kad svoje osobne i nerealizirane želje projiciramo u vlastitu djecu. Jednako štetan je i osjećaj krivnje koji nastojimo kompenzirati tako da djetetu pokušamo osigurati ‘ono najbolje’ (od igračaka, pa u kasnijoj dobi automobila), mimo djetetovih interesa i daleko od autentičnih odgojnih zadataka. Ne treba zaboraviti da darovi nužno ne čine djecu sretnima, da materijalna davanja ne mogu kompenzirati odnosnu komponentu obitelji - vrijeme, kontakt, način provođenja vremena s djecom. Možemo slobodno kazati da veći problem od nedostatka vremena predstavlja način na koji kompenziramo to vrijeme.