Prorecesijsko kukurikanje vlasti i opozicije

Oduvijek sam se pitala kako politički novinari uspijevaju napuniti zadani prostor u svojim medijima. Iz gomile nabacanih političkih floskula o ničemu i svačemu primorani su napisati suvislih karticu-dvije, ponekad i više teksta.

Piše Gordana Gelenčer

Barem dvostruko više sposobna sam napisati o samo jednoj brojci, primjerice o deficitu proračuna. No ta je brojka konkretna, opipiljiva, nešto nam govori, pokazuje, upozorava. Ta brojka nije poput isprazne rečenice političara koja baš ništa ne znači. Tako sam u nevjerici odslušala 'planove' Kukuriku koalicije, potom i odgovor glavnog državnog blagajnika Šukera. Ne znam tko je od njih više deprimirajući i čiji govor više poražava. I jedni i drugi šalju nam poruke isključivo s pozicije vlastodržaca i onih koji će to, uvjereni su, ponovno postati. Osim prigodničarski, niti jednu jedinu riječ nisu uputili nama biračima, gospodarskoj budućnosti, zaokretu, oporavku, teškim, ali nužnim mjerama. O tome kakvu strategiju ili barem kakve anitrecesijske adute imaju u rukavu. Svima su na usnama samo izbori. Nama već gori slama ispod nogu, a političari nemaju spremnu ni najobičniju kanticu!  Naviknuli smo već da politika i boje koje predstavlja u ovoj zemlji kroji doslovno sve, ali da nam i sada, kad nam glava visi o koncu, šalju takve isprazne poruke nije samo drsko i bezobrazno, trebalo bi biti i kažnjivo.

Pogrešna ekonomska politika, a i lijevi i desni se u načelu drže iste, strmoglavili su nas onkraj provalije. Jedan pogrešni korak i Hrvatske više neće biti. Pad BDP-a ove će godine biti oko 2 posto, zajedno s lanjskih 5,8 to će biti gotovo 8 posto! Manjak u blagajni konsolidirane države (koja uključuje sve izvanproračunske fondove) ove će godine iznositi 20-ak milijardi kuna. Novim zaduženjem praktično je već prikupljeno 12 do 15. A moramo vratiti i 26 milijardi kuna starog duga. Zaposlenost je i dalje u teškom padu, poduzeća su opterećena poreznim i neporeznim davanjima, još znatno više gospodarskim lutanjima i nekonzistentnošću poteza vlasti. Investitori nas zaobilaze u širokom luku, a vlast nas zabavlja kosturima iz ormara koji, eto, nisu prestali ispadati već 7 godina!?  Šeretsko (meni i uredljivo!) vađenje kostura iz ormara moglo bi biti simpatično u nekoj drugoj, razvijenoj zemlji koja ima nekoliko stoljeća političke kulture. Ovako nam pokazuju tek da su svi skupa psihički labilni. Barem kada su izbori u pitanju.

Pod hitno nam treba neka nova mentalna sklopka koja će se, čim se spomenu izbori, automatski prebaciti na neku drugu temu. Ako je to i nogomet, sigurno će od toga biti više koristi. Ono što i dalje nikako, ni s lijeve ni s desne ni s centra, ne uspijevam čuti jest kako će nas i kada prevesti preko recesije? Gdje su potpuno novi modeli razvoja? Gdje je odmak od sadašnjeg neuspjelog parcijalnog rezuckanja koje to nije? Što će konkretno učiniti da poguraju zaposlenost? Politika povuci-potegni koju nam uprizoruju sa sindikatima samo je dobivanje vremena i glasova, tisućama svjetlosnih godina daleko od strateškog razmišljanja. Baš kao i životarenje od proračuna do proračuna. Od izbora do izbora.

Budemo li opet glasovali protiv, a hoćemo, Kukuriku će, kao i prošli put, kukurikati samo jedan mandat, ne više od toga. A jedan mandat, ni uz najbolju volju članova koalicije (koji, pokazalo se već, obično počnu vući svaki na svoju stranu) nije dovoljno niti za prva dva koraka, kamoli za početak iole ozbiljnijeg zaokreta u političkoj i ekonomskoj svijesti. I zato je sada najbolje rješenje tehnička Vlada s  nestranačkim vizionarima koji će znati kako Hrvatsku pogurati s ruba. Ili to ili velika koalicija koja će neopterećena izbornim rezultatima rezati ondje gdje treba i davati onima kojima treba. Osobno sam za prvu varijantu. Ne vjerujem političarima ni kad darove nose.