Proširiti izvore za financiranje socijalne sigurnosti

Umjesto da na globalizaciju gledaju kao prijetnju, vlade zemalja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj trebale bi usmjeriti napore na poboljšanje radnoga zakonodavstva i sustave socijalne zaštite, što bi ljudima pomoglo da se prilagode  novim prilikama na tržištu rada, poruka je godišne edicije OECD-a posvećene pitanjima zaposlenosti u globalizacijskom kontekstu

Organizacija Employment Outlook upozorava da radno stanovništvo u njezinim članicama globalizaciju sve više doživljava kao prijetnju zbog seljenja poslova u zemlje koje su postale bazen jeftinije radne snage, dok je jaz između najnižih i najviših primanja sve veći. Edicija se bavi vezom između seljenja poslova u druge zemlje i slablenja pregjenja pregovaračke snage radnika, osobito onih s nižim kvalifikacijama. U svakom slučaju, ta pojava na tržištu rada povećava ranjivost radnih mjesta i plaća u razvijenim zemljama. Tako je, primjerice, u Japanu u proteklih 30 godina udjel plaća u bruto domaćem proizvodu smanjen oko 25 posto, 13-ak je posto smanjen u 15 bogatijih zemalja članica Europske unije, a u SAD-u sedam posto.

Raste i diskrepancija u plaćama. U 18 od 20 zemalja članica organizacije, za koje postoje podaci, razlika između najviših i najnižih plaća povećala se od devedesetih godina prošlog stoljeća. Jedine iznimke od takve tendencije su Irska i Španjolska.  OECD-ovo izvješće daje i brojne preporuke za politiku vlada čiji je cilj povećanje broja radnih mjesta i njihovo poboljšanje. U zemljama u kojima su doprinosi za socijalno osiguranje visoki, kao u Belgiji, Francuskoj i Švedskoj, sugerira se uključivanje širih izvora financiranja javne socijalne zaštite. Doprinosi se uglavnom temelje na plaćama i zapravo su porez na rad, što ograničava zapošljavnje.

S obzirom na sve manji udjel plaća u nacionalnom dohotku, ključno je smanjiti socijalne doprinose i povećati one iz širih poreznih izvora kao što su porezi na prihod i/ili porezu na dodanu vrijednost radi financiranja socijalne zaštite. Globalizacija zahtijeva mobilnost kako bi se osiguralo da radnici ne budu osuđeni na poslove bez budućnosti. To izvješće pozitivnom ocjenjuje takozvanu fleksigurnost, osobito model prihvaćen u Austriji i Danskoj. U Austriji, primjerice, radnici umjesto tradicionalnog sustava otpremnina imaju osobne štedne račune koji ih prate s jednog radnog mjesta na drugo. Ostanu li bez posla, mogu povući novac sa svog računa ili ga ostaviti da se povećava do buduće mirovine.

Oni koji izgube posao, morali bi dobiti kompenzaciju u sklopu sustava socijalne zaštite koji bi poticao zapošljavanje, što se može postići osiguranjem adekvatnih pogodnosti uz istodobno aktiviranje politike koja stvara uvjete za ponovno zapošljavanje. Iskustvo nordijskih zemalja i Australije pokazuje da takva politika, ako je dobro i pomno definirana, poboljšava izglede otpuštenih radnika da se ponovno zaposle, kao i za obuzdavanje učinaka globalizacije. Kina, Indija, Brazil i Rusija zaslužni su za 45 posto današnje ukupne svjetske ponude radne snage u usporedbi s OECD-ovih samo 19 posto - koji uključuju Sjedinjene Države, Japan te veći dio Europe.  (Davorka Zmijarević)
Više o ovoj temi na http://www.oecd.org/els/employmentoutlook/2007