Provjera stečenih HT-ovih dionica kroz ugovore

Dok su brokerske kuće pod stalnim povećalom Hanfe, i dok neprestano strepe jesu li izvršile nalog za kupnju ili prodaju po neopravdano možda većoj ili manjoj cijeni, istodobno sudionici tržišta trguju količinama i cijeni po kojoj žele, sklapanjem kupoprodajnih ugovora, koje Hanfa gotovo ne kontrolira

Barem ne prije HT-a, na kojemu je tek krenula cjelokupna istraga svih nepropisno stečenih dionica.
- Pored velikog broja ugovora ( punomoći) koje je  Hanfa pronašla kod agenata izdanja (dvije banke) veliki broj ugovora je pronađen upravo naknadnim slanjem u SDA,  koja je o tome izvijestila Hanfu.  Postoji uska i redovna suradnja između SDA i Hanfe i sve nestandardne količine dionica kroz različite oblike ugovora su pod nadzorom, kažu u Hanfi.

Kod HT-a se događalo da je za pojedinca nekoliko osoba kupilo dionica, a zatim ih na njega prenijele kroz kupoprodajni ugovor. Kupoprodajne ugovore za prijenos dionica mogu svi ugovarati, osim brokerskih kuća, a što uključuje i brokere.  Takvi se ugovori potvrđuju kod javnog bilježnika i dostavljaju u SDA. Jedini nedostatak takvih ugovora je vrijeme namire koje traje do deset dana, te rizik, u slučaju da osoba koja kupuje dionice bez njih ostane, u slučaju ako druga strana u ugovoru iste dionice prije namire proda nekome drugome. U SDA kažu da je bilo i takvih slučajeva.  

- Bilo je slučajeva pokušaja višestruke prodaje istih vrijednosnih papira no nikako se ne može reći da se radi o masovnoj pojavi. Najčešće se događa situacija da investitor nema dovoljne količine dionica za realizaciju ugovora jer je određena količina registrirana s brokerom, kaže predsjednica Uprave SDA Vesna Živković.
No očito su i ti rizici manje bitni nego da cijelu transakciju Hanfa poništi, kažu neki od potpisnika takvih ugovora. Kod nas se događa da brokerska kuća napravi na burzi nalog na prodaju ili kupnju po jednoj cijeni i bude kažnjen, jer regulator smatra da je cijena primjerice preniska, a istodobno netko drugi preko ugovora, ugovori transakciju po znatno nižoj cijeni.

Pa zbog takve situacije gotovo da ispadamo kriminalci na tržištu, dok se istodobno po istoj cijeni i količini to može raditi mimo burze - bez kažnjavanja.  I zato  trgovanje mimo burze postaje sve češća praksa. U SDA kažu da su od 1998. do 2007. godine proknjižili 106.875 takvih ugovora, te da je veći broj ugovora zabilježen u 2006. godini, nego u prošloj godini. No koliko je točno bio rast sklopljenih takvih ugovora u posljednje dvije godine podatak se ne može dobiti.

Siva zona postoji u svakoj industriji, a kupoprodajni ugovori su u našoj, komentira jedan broker.Iako se oni ugovaraju u najvećem broju slučajeva kada je riječ o količinski većim transakcijama, gdje obje strane ne žele da bude poznata cijena po kojoj je transakcija obavljena. Primjerice kada netko na nekoga prenosi neki udjel u tvrtki, po dogovorenoj cijeni, koja odstupa od tržišne.  Cijena u takvim ugovorima se naime ne navodi.

 Prema direktivama Europske komisije u trgovanju mimo burze mogu sudjelovati svi, pa tako i brokerske kuće. Ali se tamo, za razliku od domaće prakse,  obavlja kontrola cijene dionice koja je predmet kupoprodajnog ugovora. Primjerice, ako je na burzi cijena pojedine dionice za kupnju 80 eura, a za prodaju 100 eura, tada se ne smije sklopiti ugovor za transakciju po cijeni koja odstupa na niže ili više od tih dviju razina. (Lidija Kiseljak)