Provjereno: Nema prave provjere identiteta kod bilježnika

Bilježnici u pravilu prihvaćaju ovjere potpisa i plavušama koje su na osobnoj iskaznici crnke ili bradonjama koji na osobnoj iskaznici nemaju bradu Za nezakonit rad suda mogla se tražiti i dobiti naknada od države, dok za štetu nastalu radom bilježnika odgovara svojom imovinom samo - bilježnik

Za Liderov pokus nekoliko je dragovoljaca međusobno izmijenilo osobne isprave i krenulo ovjeriti potpise kod javnog bilježnika. Ni u jednom jedinom slučaju ovjera nije odbijena

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

              Nedavno je u Zagrebu prodana vrlo vrijedna vila na temelju punomoći koja se pokazala krivotvorenom u trenutku kad je banka koja je dala kredit već upisala hipoteku i isplatila novac ‘prodavatelju’ a kupac se uredno uknjižio kao vlasnik vile. Slučaj je otkriven kad se kupac, koji više nije mogao stupiti u kontakt s ‘opunomoćenikom prodavatelja’, javio ‘prodavatelju’ čiji je telefonski broj pronašao u imeniku, sa zahtjevom da mu se preda posjed s obzirom na to da je isplata obavljena. ‘Prodavatelj’ je bio više nego iznenađen činjenicom da je prodao vilu i da je nekog za prodaju opunomoćio!

I umjesto da se tom slučaju da maksimalan publicitet i da se tim povodom javnost senzibilizira, a zakonodavac potakne na potrebne promjene, odnosno preispita kvalitetu identifikacije identiteta kod bilježnika, preko svega se prelazi kao da nije u pitanju izuzetan problem. Jer, baš svakome od nas može se dogoditi da, dok ide u kupnju, kuha, brije se, odlazi u kino, na ples, radi..., netko u nekom javnobilježničkom uredu mirno i praktično bez rizika potpisuje ispravu kojom mu se oduzima (otuđuje ili opterećuje) sva imovina ili njen dio. 

Loše skenirane fotografije

             U Republici Hrvatskoj je za svako raspolaganje zemljišnoknjižnim pravima (od prava vlasništva na nekretninama do svih drugih prava koja se upisuju u zemljišne knjige) potrebno ne samo postojanje ugovora ili druge isprave, nego i ovjera potpisa osobe koja tim pravom raspolaže. Svatko može svojim pravima raspolagati osobno, ali i putem opunomoćenika, dakle neke druge osobe koja u tom slučaju postupa u ime i za račun davatelja punomoći.

Ovjere danas obavljaju isključivo javni bilježnici, dok su ranije ovjere obavljala državna upravna tijela, a još ranije sudovi.
Ovjera potpisa znači da javni bilježnik utvrđuje identitet osobe koja je stavila svoj potpis na neku ispravu, a to se radi uz pomoć neke od identifikacijskih isprava, dakle ili osobne iskaznice (najčešće) ili putovnice (rjeđe) ili čak vozačke dozvole, ali uvijek uz pomoć isprava koje sadrže i fotografiju, kako bi se, logično, usporedila fotografija i osoba koja je u javnobilježničkom uredu. No, to danas nije tako jednostavno kako se čini da bi moralo biti.

Ranije osobne iskaznice imale su u pravilu fotografiju u boji, što s najnovijima nije slučaj - sada su uvijek crno-bijele, a riječ je i o loše skeniranim fotografijama. Vrlo često je riječ i o dosta starim fotografijama, koje u pravilu ni približno ne odgovaraju ‘originalu’ iako ispravi nije istekla važnost. Posljedica je da javni bilježnici (osim ako se odluče izigravati policajce) u pravilu prihvaćaju ovjere potpisa i plavušama koje su na osobnoj iskaznici crnke, bradonjama koji na osobnoj iskaznici nemaju bradu, ženama jako kratke kose koje na osobnoj iskaznici imaju dugu kosu i obrnuto, i tako redom.

Policajac može, bilježnik ne može

               Da ne bi bila riječ o običnoj spekulaciji, autor ovog teksta uputio je nekoliko dragovoljaca koji su međusobno izmijenili osobne isprave da ovjere potpise kod javnog bilježnika. Ni u jednom jedinom slučaju ovjera nije odbijena, a vodilo se računa samo o tome da ne bude zamjene spola. Naravno, uvijek je moguće spekulirati je li javni bilježnik mogao i morao biti pažljiviji ili nije, ali to ni u kojem slučaju ne mijenja suštinu stvari - javni bilježnici nemaju mogućnost kvalitetne provjere identiteta stranke.

Svaki policajac, i onaj u odori i onaj u civilu, ima pristup nizu podataka o svakome od nas, čak i kada je provjera bez pravog povoda ili je povod npr. parkiranje na zabranjenom mjestu. To uključuje i pristup bazi podataka o ukradenim i izgubljenim osobnim ispravama, ali i o osobama koje su umrle. No, kad je u pitanju javni bilježnik, osoba koja vrši javnu službu i koja je posljednjih godina dobila u nadležnost i dio sudskih postupaka, takve mogućnosti institucionalno ili uopće ne postoje, odnosno izvan su dosega javnih bilježnika (primjerice terminali koji bi javne bilježnike povezivali sa zemljišnoknjižnim uredima). Jedina je iznimka za sada sudski trgovački registar.

To znači da je primjerice moguće da je uredno prijavljen gubitak osobne iskaznice i da se s tim u vezi vodi propisani postupak (objava u Narodnim novinama i drugo), a da istodobno javni bilježnik mirno ovjerava potpis na temelju baš te osobne iskaznice. A krivotvoritelj je moguće podatke da je osobna iskaznica izgubljena dobio baš čitajući oglase u službenom glasilu Narodne novine! Isto vrijedi i za slučaj smrti neke osobe. Samo je puka iluzija da bi računalo kod javnog bilježnika signaliziralo problem, jer nikakve umreženosti nema.

Ako je tako kod podataka koji bi već kod rutinske provjere alarmirali svakog policajca, kako je tek kad su u pitanju krivotvorene isprave. A javna je tajna da su krivotvorine (loše, dobre i izvrsne) danas lako dostupne i da ta industrija 'cvjeta'. Kod krivotvorina umreženost na baze podataka o ukradenim ili izgubljenim ispravama ne pomaže, tu bi za učinkovito djelovanje trebalo imati pristup prije svega fotografijama, a nakon toga možda i nizu drugih podataka. 

Država odugovlači

              Odgovor zašto se mirno prelazi preko tog problema i ne pokušava ga se riješiti zapravo je bolno jednostavan. To je sada tako zato ili u pije svega zato što je zakonodavac sav rizik skinuo sa sebe i prebacio ga na javne bilježnike i stranke. Isti taj zakonodavac koji u svakom zakonu proklamira načelo savjesnosti i poštenja je u ovom slučaju postupio maksimalno nesavjesno i nepošteno.

To je bilo jasno već od početka, ali je još mnogo jasnije nakon što su javni bilježnici u nadležnost dobili dio sudskih postupaka, pa sada stranke koje su za nezakonit rad suda mogle tražiti i dobiti naknadu štete od države tu mogućnost više nemaju. Ako ih javni bilježnik nezakonitim radom ošteti, ovise isključivo o tome imali li on pokriće na polici obveznog osiguranje te ima li osobne imovine kojom bi mogao odgovarati, što je neusporedivo lošije od situacije u kojoj za štetu odgovara država.

Možemo se stoga samo pitati kojom bi brzinom država reagirala kada bi se temeljem krivotvorene, ukradene ili izgubljene osobne iskaznice otuđila ili opteretila neka državna imovina ili pak osobna imovina visokoga državnog dužnosnika. Bi li se i u tom slučaju odugovlačilo godinama i tražilo i nalazilo sve moguće razloge samo da se ništa ne promijeni?