Puris: Visoka cijena i vreća problema

Proces prodaje Purisa počeo je ljetos, a okončanje se očekuje idući mjesec. Novi bi vlasnik, prema svim neslužbenim informacijama, trebala postati Podravka, koja je navodno završila i due dilligence

Piše: Matilda Bačelić
[email protected]

Da Hypo banka prodaje pazinski Puris, da je plijenu najbliže Podravka, a da su zainteresirani (bili) Perutnina Ptuj, Vindija, pa i Delta Holding, znaju svi imalo upućeni. No, od svih navedenih informacija službeno je potvrđena samo prva. Nitko od potencijalnih kupaca ne želi reći ni riječ na tu temu, mudro i tiho obilazeći vrata vlasnika u Klagenfurtu.
Kako navode upućeni u slučaj, glavni je razlog zašto pregovori s više zainteresiranih strana traju dugo visoka cijena koji traži Hypo banka, dok je, s druge strane, upitno koliko zapravo vrijedi Puris. Kako kažu u službenom odgovoru iz Hypo Alpe Adria banke, proces prodaje Purisa započeo je ovog ljeta, a okončanje se očekuje idući mjesec. Novi bi vlasnik, prema svim neslužbenim informacijama, trebala postati Podravka, koja je navodno završila i due dilligence, iako su iznenađenja u osjetljivim akvizicijskim pitanjima uvijek moguća do kraja pregovora.
- U ovoj fazi pregovori se vode s nekoliko kandidata, od kojih su dva ili tri vrlo ozbiljna. Trenutačno ne možemo reći više da ne bismo utjecali na ishod pregovora - kažu u Hypo banci dodajući da, s obzirom na to da je riječ o vrijednoj tvrtki i renomiranom brendu u Hrvatskoj, očekuju da će cijena biti adekvatna.

Traži se serviser Purisovih kredita

Iako su se pregovori oduljili upravo zbog cijene, Hypo banci, s druge strane, brzo treba netko tko će moći servisirati Purisove kreditne anuitete, a s obzirom na to da je Puris trenutačno u prilično lošem stanju, neki i sumnjaju u postojanje više zainteresiranih kupaca. Dok u Podravci ne žele ni potvrditi ni demantirati moguću akviziciju Purisa, predsjednik Uprave Perutnine Ptuj, za koju se spekuliralo da je jedan od najizglednijih kandidata, Roman Glaser kaže da kompanija zasad nije donijela odluku o akviziciji Purisa. Da je mogući novi vlasnik Purisa Agrokor također je demantirano, a iz Agrokora su poručili da uopće ne razmišljaju o ulasku u segment bijelog mesa. Doduše, posredno u njemu već jesu jer su mali dioničar (3,5 posto) Perutnine Ptuj. Delta Holding, neslužbeno, također nije zainteresiran za Puris, iako je na taj način mogao ući na hrvatsko tržište kroz pregovore s austrijskom bankom.

Vindija, iz koje se također nisu izjasnili o tom pitanju, eventualnim bi preuzimanjem Purisa znatno ojačala svoj tržišni udjel u proizvodnji purećeg mesa i prerađevina i postala lider u cjelokupnom segmentu bijelog mesa. No, analitičari smatraju da je teško očekivati da nakon velikih investicija 2002. godine u vlastitu proizvodnju puretine u Slavonskom Brodu (oko 180 milijuna kuna) krene na Puris jer je Vindija dosad pokazala da je igrač 'na malo i na sigurno'.
Prema tome, ako je vjerovati nezainteresiranim kompanijama i Hypo banci koja kaže da ima dva ili tri ozbiljna kandidata, kupac bi mogao biti i netko 'nepoznat'.

S obzirom na to da je Puris treći igrač na domaćem peradarskom tržištu, nakon Vindije i Perutnine Ptuj - Pipo iz Čakovca, a lider u proizvodnji puretine, njegovom bi se akvizicijom od strane tih konkurenata postojeće stanje promijenilo tako da bi Vindija preuzimanjem dodatno učvrstila prvu poziciju i postala lider i u puretini, a u slučaju da ga preuzme drugi igrač Perutnina Ptuj - Pipo, koji se s oko 20 posto udjela na hrvatskom tržištu uglavnom bazira na piletini, ozbiljno bi zaprijetio Vindiji jakim purećim segmentom. No, kako stvari stoje, najvjerojatnija je varijanta ulazak Podravke kao 'vanjskog igrača' u peradarski biznis. Navodno su u Podravci odluku o ulasku u segment bijelog mesa velikim dijelom temeljili i na uspjehu Vindije u tom biznisu. Taj pak potez koprivničke kompanije ne nailazi na odobravanje velikog dijela investitora i analitičara s obzirom na to da se Puris ne smatra posebno atraktivnom akvizicijskom metom, a Podravka ima dovoljno i vlastitih problema.

Gubici u poslovanju su konstanta

Naime, već dugo godina Puris ne nalazi put iz gubitaka. Iako su gubici u poslovanju konstanta, trend je donekle preokrenut od kraja 2004. godine, kada je na čelo tvrtke došao Ivan Hrelja. U protekle dvije godine gubitak je smanjen sa 60 na 11 milijuna kuna, koliko je bio na kraju prošle godine. Tada je donesena nova strategija razvoja i pokrenut investicijski ciklus, financiran u najvećoj mjeri kreditima, koji je zaustavio izrazito negativan trend poslovanja. U 2005. godini odlučeno je da se krene i u proizvodnju trajnog proizvodnog programa na bazi mesa purana, kao što su zimska, čajna i domaća kobasica s tartufima te pašteta. No, tadašnji cilj novog menadžmenta da prošlu poslovnu godinu završi bez gubitaka nije ostvaren, a zadnji rezultati ne daju mnogo nade da će se to dogoditi ni ove godine. U prvih je šest mjeseci ove godine zabilježen gubitak od 6,32 milijuna kuna u odnosu na 4,52 milijuna u istom razdoblju prošle godine ili povećanje od 39,9 posto.

Ukupni prihodi bili su 132,45 milijuna kuna i ostvarili rast od 12,6 posto, s tim da su prihodi od prodaje u zemlji rasli 9,7 posto, a prihodi od prodaje u inozemstvu 37,3 posto. U prva četiri mjeseca ove godine proizvodnja je porasla 10 posto, ali istodobno je oko 10 posto pala prodaja mesa purana. Glavni problemi Purisa i dalje su ograničen plasman i ovisnost o domaćem tržištu, koje je zatvoreno jakom konkurencijom i na kojem Puris ima slabu distribucijsku i prodajnu mrežu. U taj dio priče Podravka se dobro uklapa i Purisu bi otvorila vrata mnogo većih tržišta i na taj ga način snažno pogurnula naprijed, dok bi Podravci Puris, smatra se, dobro došao kao nadopuna segmentu crvenog mesa koje ima u Danici i gotovo joj udvostručio prihode od mesnog biznisa. Podravka bi u tom slučaju išla na kupnju cijelog poduzeća, a ne brenda, što je u Podravci postao trend u novije vrijeme jer nema alternativu za proizvodne kapacitete.

Ulaganja do 20 milijuna eura

Osim toga, mnogi dijele mišljenje da Podravka kupuje vreću problema jer ne poznaje niskoprofitabilnu kategoriju bijelog mesa, koja zahtijeva poseban režim distribucije i koja bi mogla općepoznate Podravkine probleme s niskom profitabilnošću dodatno pojačati. Osim toga, riječ je o biznisu u kojem vlada jaka konkurencija, posebno Vindija, koja je stalnim inovacijama, širenjem palete proizvoda i niskim troškovima proizvodnje uspjela održati visoke cijene i stvoriti profitabilan biznis. S obzirom na to da Podravka već neko vrijeme muku muči s vlastitim restrukturiranjem, i te kako ima mjesta skepsi kad je u pitanju dizanje Purisa na noge u njenoj režiji, posebno ako se računica zadrži na sinergijskim efektima u distribuciji bez daljnjih ulaganja. Analitičari procjenjuju da je u Puris u tri godine potrebno uložiti najmanje 15 do 20 milijuna eura. Koliko danas vrijedi Puris, teško je objektivno procijeniti, ali neupitno je da je daleko najvredniji brend. Osim problema vezanih uz distribuciju, prodaju i limitiranost tržišta, u Purisu je prisutan i negativan trend rasta plasmana svježeg mesa nasuprot profitabilnijim prerađevinama.

U prvom polugodištu u Purisu je proizvedeno 3,5 tisuća tona purećeg i pilećeg mesa (koje proizvodi u zanemarivom postotku) te prerađevina, što je povećanje od tri posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, ali purećeg se mesa prodaje 11 posto više nego 2006. godine, pilećeg tri posto više, ali prerađevina tri posto manje. Izvoz je na lanjskoj razini: ukupno 11 tisuća tona izvezeno je u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Sloveniju, ali svega četiri do pet posto ukupne proizvodnje prerađevina odlazi u izvoz.
- Nužno je okrupniti proizvodnju jer je teško očekivati poboljšanja u poslovanju bez proizvedenih 10 do 12 tisuća tona mesa na godinu, a Puris je sada na 7,5 do osam tisuća tona. Budući da je bijelo meso niskoprofitabilno, mora se ići na preradu i razvoj novih proizvoda koji mogu postići višu cijenu - kaže Hrelja.

Istaknuo je da Purisu, koji drži više od 50 posto udjela u proizvodnji puretine, novi vlasnik najviše treba za otvaranje novih tržišta te dio investicija, a ne toliko za investicije u tehnologiju, s obzirom na to da je tehnološka opremljenost Purisa, prema njegovim riječima, dobra. Prošle godine, prvi put nakon dugo godina, uloženo je u modernizaciju proizvodnje, istraživanje i razvoj novih proizvoda. Investirano je osam milijuna kuna (nešto više od milijun kuna vlastitih sredstava, a ostalo dugoročnim kreditima), što je prema procijenjenoj potrebnoj visini ulaganja koja bi omogućila potpuni oporavak neznatan dio.

Visoki troškovi distribucije

Smatra se da Purisu za optimalan plasman treba tržište od 20 do 25 milijuna ljudi, a ne malo hrvatsko tržište na kojem se osim s konkurencijom mora boriti i s vrlo viskom troškovima distribucije s obzirom na jediničnu količinu i geografski položaj tvornice u Istri u odnosu na ostatak Hratske. Osim domaće konkurencije, jak je i uvoz, posebno u gastronomskom dijelu, koji utječe na snižavanje cijena. Iako niskoprofitabilno, bijelo je meso vrlo važno i za velike i za male trgovine i isporučuje se u istom temperaturnom režimu. Osim toga, u slučaju Vindije pokazalo se kao jak izvozni proizvod. S Kokom i Vindonom Vindija je postala najveći proizvođač peradi u regiji, a riječ je o tržištima u razvoju koja tek mogu očekivati pravi rast. U posljednjih nekoliko godina posebno se razvija i raste proizvodnja i ulaganja u proizvodnju purećeg mesa i prerađevina, podržana sve prisutnijim trendom zdravog življenja koji više promiče bijelo meso u odnosu na crveno. Prema podacima udruženja Croatiastočar, očekuje se da će ova godina završiti s brojem od 1,5 milijuna purica, dok se prije nekoliko godina proizvodilo 800 do 850 tisuća komada.