Račan je i u ekonomiji bio evolucionar, a ne revolucionar

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Pokaže li se da je izostanak političkih sukoba temelj na kojemu će se graditi uspješnija ekonomija - Račan je napravio velik posao. Dogodi li se 'latinoamerikanizacija', možda je ipak trebao biti žešći kad se to moglo

Bilo je dogovoreno da ovoga tjedna Ekonomalije budu poslane iz Perua ili Bolivije i da budu posvećene usporedbi hrvatske i latinoameričkih ekonomija. I to u tjednu kad se u Čileu održavao veliki skup Svjetskoga ekonomskog foruma o prilikama i opasnostima za ekonomije zemalja toga kontinenta. Priča se činila dodatno zanimljivom jer se u Hrvatskoj od početka tranzicije upozoravalo na opasnost od 'latinoamerikanizacije'.

Nažalost, vijest iz deset tisuća kilometara udaljene Hrvatske da je preminuo Ivica Račan, prvi nehadezeovski premijer samostalne Hrvatske, odgodila je priču iz Latinske Amerike za drugi broj (kad će iskustvo biti bogatije i za brazilski slučaj).
Premda je Ivica Račan prije svega bio političar, uloge koje je odigrao početkom devedesetih, kad je mirno predao vlast HDZ-u, i tijekom predsjedanja vladom od 2000. do 2004. daju za pravo analizirati ga i kao čimbenika na ekonomskom području.

Točan rezultat Račanova utjecaja na hrvatsku ekonomiju i biznis bio bi posljedica komplicirane jednadžbe. Na prvu loptu mnogi će reći da je propustio, u trenutku kad je kao vođa koalicije prekinuo HDZ-ovu vladavinu, raščistiti sve što se pogrešnoga nakupilo tijekom devedesetih. U jednadžbu, međutim, treba ubaciti i dio koji odgovara na pitanje koliko politička stabilnost koristi nacionalnoj ekonomiji i biznisu. Prva je asocijacija na Račana u ovom trenutku njegova želja da se izbjegnu politički i drugi sukobi u zemlji tijekom tranzicije. U tome je uspio. I ranih 90-ih i tijekom premijerovanja kad se nije dao isprovocirati, primjerice, 'skupljačima kestenja', koji su željeli sukob u vrijeme kad je Haag pokucao na vrata generala Bobetka. Poduzetnici i menadžeri ostali su tako pošteđeni kvarenja poslovne klime zbog političkih sukoba.

Naravno, takva politika neulaženja u raščišćavanje pretvorbenoga kriminala te nastavak makroekonomske politike koju su tvrdoglavo prije vodile HDZ-ovske vlade donio je i dugoročnu štetu nacionalnoj ekonomiji. Što je na ekonomskoj vagi teže, pokazat će sljedeće godine, ali i predstojeći izbori. Ivica Račan, kad je o konkretnim ekonomskim potezima riječ, ostat će zapamćen prema odluci da se krene u gradnju autoceste Zagreb-Split. U nekoliko je navrata pričao da je jedne noći presjekao dilemu i donio odluku 'tešku' nekoliko milijardi eura. Budući da nitko nije demantirao da je odluka na kraju bila njegova, to će ostati povijesna činjenica. Od svih 30 milijardi eura vanjskog duga što su ga 'naštancale' sve dosadašnje vlade, tri milijarde utrošene za autocestu danas su među onima za koje se zna što je dug potrošen.

Ostalo je uglavnom otišlo u vjetar. Istodobno, kako to u ekonomiji biva, Račan je postao i 'krivac' za jačanje hrvatskoga građevinarstva i njegovoga lobija. Kad su jednom kupili strojeve, građevinari su počeli raditi pritisak za sve više građenja, čak i onoga što će sve stanovnike jednoga dana skupo stajati. Ivica Račan je tek potkraj mandata počeo osjećati, razumijevati ekonomiju. Kad je 2000. došao na vlast, pokazalo se da oporbene stranke nisu imale konzistentan ekonomski program. Istina, gasila se vatra nelikvidnosti, pokušavalo se mnogo toga, ali tek kad je doveo Ljubu Jurčića, Račan je počeo shvaćati što se s ekonomskom politikom može raditi. Pokazivao je to i u vrijeme dok ga bolest još nije preuzela kako što je upravo Jurčića snažno zagovarao u stranci.

Nije tu riječ, naravno, o Jurčiću konkretno, koliko o spoznaji da dosadašnji model ekonomske politike na dugi rok nije održiv. Vjerojatno bi, u slučaju pobjede na predstojećim izborima, Račan kao političar bio odlučniji nego u prvom mandatu. No, nećemo biti u prilici da se u to uvjerimo. Zato Račana evolucionara, a ne revolucionara, treba prihvatiti prema onome što jest napravio. Pokaže li se da je izostanak političkih sukoba, koji su se u nekim trenucima mogli prenijeti na ulice, i politika tolerancije neistomišljenika temelj na kojemu će se graditi uspješnija nacionalna ekonomija - Račan je napravio velik posao. Dogodi li se 'latinoamerikanizacija', koja prije svega u hrvatskom slučaju znači izostanak rezultata u suzbijanju kronične korumpiranosti i otpor ojačalih lobija promjenama, možda je ipak trebao biti žešći kad se to moglo.