Rast dolara pomaže Americi, ali ne i siromašnima

Na globalnoj razini većina država i velikih korporacija ima velikih problema osigurati nove kreditne linije odnosno refinancirati postojeći dug.

Iznimka je Amerika, koja bez problema uz relativno nisku kamatnu stopu prodaje svoje državne obveznice financirajući tako deficit zbog rata u Iraku i zbog injekcija gospodarstvu od najprije 700, a potom i 878 milijardi dolara. Američke državne obveznice još uvijek se smatraju najsigurnija investicija, pa ih Kina i dalje kupuje kao i državni fondovi drugih zemalja koji imaju limitiran raspon rizika. No, i privatni kapital sve više se povlači iz rizičnih zemalja i kupuje američke državne obveznice. Takvo stanje pogoduje Obaminoj administraciji jer dolazi do jeftinoga kapitala za spašavanje svojih banka, ali snažno trpe zemlje u razvoju, naročito zemlje Istočne Europe koje ne mogu osigurati refinanciranje dospjelih obveza.

U drugoj polovici prošle godine 25 najvećih ruskih oligarha padom burze izgubilo je 230 milijardi dolara, a u ovoj godini na naplatu dolazi 128 milijardi dolara, koje vjerojatno neće moći refinancirati pa će većina tvrtki postati vlasništvo stranih banka ili Vlade, koja im je dala pozajmice početkom ove godine. Na globalnom tržištu svaki dolar uložen u američke državne obveznice predstavlja istodobno manjak državama koje trebaju refinancirati dospjele obveze. 'Ovo je treći val financijske krize, u kojem najviše pate zemlje u razvoju jer su investicije gotovo presušile' tvrdi Eswar Prasad, bivši visoki djelatnik MMF-a. Investicije u zemlje u razvoju u 2007. godini bile su 928 milijardi dolara, u 2008. 466 milijardi, a za 2009. procjenjuju se na 165 milijardi.

Prema najnovijim projekcijama Svjetske banke, svjetski BDP u 2009. godini prvi put u pola stoljeća zabilježit će negativan predznak kao i vanjskotrgovinska razmjena.Mnogi analitičari uspoređuju Azijsku krizu iz 1997. s tekućim problemima u Istočnoj Europi. Indonezija, Tajland, Koreja i druge azijske zemlje također su se zaduživale u dolaru, uz koji su bile vezane domaće valute, a kad su se investitori povukli i središnje banke ostale bez dolara, domaće su valute pale uvećavši ionako visoke dugove pa su brojne tvrtke bankrotirale. Nakon bolnih rezova i intervencija MMF-a i Svjetske banke, sve te zemlje brzo su se oporavile zahvaljujući povećanom izvozu, koji je dijelom potaknut padom tečaja domaće valute.

Međutim, tada je svjetsko gospodarstvo bilo u uzlaznom trendu, a danas su suprotni trendovi pa nema argumenata za očekivanja brzog oporavka zemalja Istočne Europe, kojih je većina na rubu bankrota. Još prije godinu dana pojedini analitičari komentirali su da je MMF suvišan i da bi ga trebalo ukinuti te da dolar prestaje biti svjetska valuta. Već danas se brojne zemlje obraćaju MMF-u za pomoć, a dolar je postao zadnje uporište za mnoge investitore. U posljednjoj godini dolar je porastao 13 posto, što je problem za američke izvoznike, ali svi se slažu da je mnogo veća korist od snažnog dolara zbog činjenice da Vlada može jeftino doći do kapitala i tako osigurati pomoć gospodarstvu. (A. Bernić)