Rat oko kemijskih zahoda

Najnoviji slučaj poništenja javnog natječaja kojim su Hrvatske autoceste dodijelile najam kemijskih zahoda uzduž autoceste Dalmatine tvrtki Toi Toi sanitarni sistemi na čelu sa Zoranom i Igorom Domazetom, a u kojem su kao nepotpune odbačene ponude Magrada iz Žakanja slovenskog vlasnika Vidka Gradišnika i bibinjskog Iliric-DSW-a u vlaništvu Vlaste i Vjekoslava Šuljića, istaknuo je ponovno da se i u tom specifičnom poslu odnosi mogu i te kako zaoštriti.

Razlog tome svakako je milijunski prihod koji se ostvaruje od iznajmljivanja kemijskih zahoda, koji svoju namjenu ne nalaze samo uz autoceste, već i u kampovima, prilikom organiziranja raznih manifestacija na otvorenom, te preko cijele sezone na gradilištima. Upravo i dva u spornom natječaju diskvalificirana takmaca, Magrad i Iliric-DSW početkom ove godine su na Trgovačkom sudu u Karlovcu ušli i u sudski spor čiji je ishod nezahvalno prognozirati. Magrad i Iliric-DSW bili su partneri na način da je Magrad iznajmljivao svoje kabine Iliric-DSW-u, koji je za njih nalazio posao i održavao ih na području Ličko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-Dalmatinske županije. Od tako ostvarenih prihoda, rekla je na sudu direktorica Iliric-DSW-a Vlasta Šuljić, 65 posto pripadalo je Iliricu, a ostalo Magradu kao vlasniku kemijskih zahoda. Ljubav je pukla kad su u Magradu zamijetili nenormalnu potrošnju i potražnju za dezinfekcijskim sredstvom kojim je Magrad opskrbljivao Iliric-DSW za potrebe održavanja svojih kabina.

Nenajavljenim obilaskom terena direktor Magrada Denis Priselac u Opuzenskom je skladištu zapazio uz Magradove kabine i mnoštvo kabina drugog tipa i to s naljepnicama Iliric-DSW-a. Dok su iz Iliric-DSW-a veliku potrošnju dezinfekcijske kemikalije objašnjavali njenom iznenadnom niskom kvalitetom, u Magradu su uvjereni da se njihovom kemikalijom Iliric-DSW koristio za održavanje svojih kabina, odnosno kabina koje je za svoj račun kupila tvrtka Iliric d.o.o., koja je osnivač i vlasnik Iliric-DSW-a, a i obje su u rukama bračnog para Šuljić. U Magradu tvrde da su Šuljići na taj način željeli radeći iza leđa Magradu ustvari osvojiti taj teren, dok Vlasta Šuljić kaže da je Iliric d.o.o. nabavio svoje kabine kako bi prihvatio ponudu tvrtke Novitas iz Makarske da preuzme njihov teren kemijskih zahoda na Hvaru, Braču i Šolti.

Tome su prethodili i pregovori Vidka Gradišnika sa Šuljićima o Magradovom preuzimanju Iliric-DSW-a, a prema verziji Magrada, Iliric do.o. trebao je u međuvremenu "preoteti" poslove svojoj tvrtki kćeri Iliric-DSW-u, te ga tek potom, izbačenog s tržišta, pokušati prodati Gradišnikovom Magradu. Gradišnik nije na to odgovorio tužbom, već je i uzvratio udarac registriravši svoju tvrtku Verteks u Bibinju, koju vodi njegov sin Tomaž s nekolicinom bivših Iliricovih radnika. Nastavak ovog spora uslijedit će na jesen, nakon obavljenih vještačenja knjigovodstvenog vještaka.  (Mladen Volarić)