Arhiva

Recept: Drastična štednja uz obranu tečaja kune

5. veljače 2009.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Da bi ministar Šuker imao ikakve izglede 'donijeti' nekoliko milijardi eura iz inozemstva, Vlada mora prihvatiti takav program koji će inozemni financijaši ocijeniti odgovornim. Suočavamo se s krizom neviđenih razmjera

razgovarao Miodrag Šajatović
[email protected]

Borislav Škegro po mnogočemu je jedan od najiskusnijih sugovornika na temu ulaska Hrvatske u razdoblje recesije. Današnji direktor Quaestus Private Equityja bio je potkraj 90-ih, kad se u Hrvatskoj također dogodila recesija, potpredsjednik Vlade i ministar financija. Osjetio je što na makroplanu znači usporavanje i pad BDP-a. Danas je na 'drugoj strani'. O tome koliko će dugi i duboki biti poremećaji koji su kombinacija globalnih i lokalnih negativnih utjecaja, uvelike ovisi i Quaestusov uspjeh, odnosno povrat novca ulagačima koji su Škegri i partnerima u prvi hrvatski fond rizičnoga kapitala povjerili otprilike 35 milijuna eura.

• Koliko se ova recesija razlikuje od one iz 1998.?
- Drastično, prije svega zbog razlika u veličini poremećaja koji dolaze iz svijeta. Osim toga, naša je današnja vanjska zaduženost nekoliko puta veća od tadašnje. I tada je u dijelu svijeta (neke azijske zemlje, Meksiko, Rusija) vladala financijska kriza, no nije bila ni približno teška kao najnovija, kad cijeli svijet proživljava krizu neviđenih razmjera. I tada smo se borili, itekako. Puka slučajnost - kiša novca u proračunu 1998. zbog uvođenja PDV-a - olakšala je nemogućnost ostvarivanja prvotnog plana zaduživanja u inozemstvu, a 1999. ostvareni su i rekordni prihodi iz inozemstva od privatizacije. Toga više nema. Sadašnja svjetska kriza toliko je velika i ozbiljna da zahtijeva mnogo veće napore i žrtve (prilagodbe) na domaćem planu.

• Koliko bi recesija mogla trajati i koliku dubinu dosegnuti u svijetu i kod nas?
- To nitko ne zna, niti može znati. Kao što je malo tko na vrijeme i precizno predvidio prsnuće američkog nekretninsko-financijskog mjehura od sapunice, tako malo tko može pokazati prognostički alat (empirijski model) koji dovoljno precizno predviđa točke uzleta. Ostaju subjektivne procjene, 'šacometrija', koja je često pod utjecajem nečijeg priželjkivanja. Pritom, opetovano naglašavam, to za nas uopće nije bitno pitanje. Pitanje svih pitanja jest inozemno refinanciranje naših dospjelih obveza u ovoj i sljedećoj godini. Eventualni podbačaj na tom području može prouzročiti pravi financijski i ekonomski kolaps. Prvi je korak do toga, što je već slučaj, posvemašnja nelikvidnost među tvrtkama. Drugi je korak neplaćanje poreza državi. Pitajte šefove riznica kakvo je stanje... Ostatak ne želim ni zamisliti. U odnosu na to recesija je prava šala!

• Hoće li prerasti u depresiju i krizu? Opasnost od deflacije?
- Vjerujem da neće, no to ovisi o nama. Znate da nikad nisam pripadao katastrofičarima, ne pripadam ni danas. To više molim da se ova upozorenja shvate ozbiljno. Javno ću se posuti pepelom ako se pokaže da pretjerujem.

• Kako ocjenjujte Vladin dosadašnji odnos prema ulasku u recesiju? Čini se da nema hrabrosti za radikalnije poteze.
- Vlada je odlično krenula potkraj prošle godine. Dizanjem osiguranog iznosa štednje i pravodobnim komuniciranjem odlučnosti uspješno je spriječen tada najopasniji scenarij - navala štediša na banke. Počelo se sastavljati proračun, i to s pravim polazištima - fiskalna ušteda od 1,5 do dva posto BDP-a uz nulti deficit, ušteda na plaćama i kapitalnim izdacima da bi se smanjila potreba za dodatnim zaduživanjem i ostavilo zraka gospodarstvu. Nažalost, naknadno se popustilo legitimnim, ali u ovom trenutku neopravdanim i neodrživim, zahtjevima dijela sindikata.

• Koji biste recept (besplatno) predložili u ovim okolnostima?
- Jedini mogući. Svi se mi suočavamo s kriznom situacijom neviđenih razmjera. U tim okolnostima valja se i kod kuće prilagoditi u neviđenim razmjerima. Logično, zar ne? Vlada mora voditi cijeli proces. Najvažnije je omogućiti uredno eksterno refinanciranje svim sektorima, ne samo središnjoj državi. Da bi ministar Šuker imao ikakve izglede 'donijeti' nekoliko milijardi eura iz inozemstva, Vlada mora prihvatiti takav program koji će inozemni financijaši ocijeniti odgovornim. Program koji pokazuje štedljivost na svim stavkama, na svim razinama, i političku odlučnost da ga se, unatoč svim uobičajenim izgovorima poput 'nije pravi trenutak za nepopularne mjere', dosljedno provede. Pogledajte guvernera Rohatinskog: nikad nikomu ništa popularno nije obećao, čak suprotno, a jedna je od najpopularnijih osoba u državi. Hrvati nisu budale. Program koji nikakva ozbiljna oporba ne može dovesti u pitanje. Poenta je: ozbiljan program, bez tabua, i - odmah.

Metronet pozitivno posluje
on je jedini alternativni operater u plusu

• Stvari s Metronetom, čini se, ne idu bez komplikacija. Kako vidite njegovu budućnost?
- Metronet je naša najveća investicija i uzdanica. Uza sve probleme s kojima smo se suočavali, on je vrlo uspješno proveo restrukturiranje, zabilježio godišnji rast prihoda od 84 posto ostvarivši u prošloj godini ukupno 223 milijuna kuna prihoda i 13,5 milijuna kuna pozitivnog EBITDA. Treba naglasiti da poslovni model izgradnje alternativnog telekom operatera na vlastitoj infrastrukturi u pravilu zahtijeva bar petogodišnje razdoblje da se postigne pozitivno poslovanje prema EBITDA-u. Metronetu je to uspjelo u tri godine (!) i u ovom je trenutku jedini alternativni operater u Hrvatskoj koji pozitivno posluje. Kako jedini radi na vlastitoj infrastrukturi, najbolje je pozicioniran za tešku bitku na ne baš sasvim liberaliziranom i fer telekomunikacijskom tržištu. I tu je pozitivna uloga države i regulatora više nego potrebna! Činjenica da sadašnji operater posluje s profitom od 50 posto dok gotovo svi ostali alternativni operateri posluju s gubicima, vrlo zorno pokazuje da nema fer utakmice. A trošak svega, u pretjeranim cijenama, na kraju snose hrvatski građani. Čemu?

• Kojoj ekonomskoj školi vi pripadate? Je li neoliberalna ekonomija kriva za ovo što se globalno i lokalno događa? - Nijednoj. Zapravo, ne znam koje sve škole postoje niti sam se time ikad opterećivao. Neoliberalna ekonomija krivac? Krivci mogu biti samo konkretni ljudi koji su svojim djelom ili propustom dopustili da se realna sfera poslovanja gotovo u cijelosti izgubi u grandioznom 'financijskom inženjeringu'. Takva prijevara nije imanentna ničemu, ni marksizmu ni 'neoliberalnoj ekonomiji'.

• Može li kuna ostati ispod 7,5 za euro? Koliko još monetarna politika može izdržati? Biste li ponovno kao '93., kad je u ekipi bio i sadašnji guverner, isto pristupili tečajnoj politici?
- Kuna jednostavno mora ostati tu. Sve ostalo može se i mora prilagođavati. Prošlo je punih 15 godina od stabilizacijskog programa. Promijenile su se četiri vlade i tri guvernera, a sve je 'kao nekad'. Ne bez razloga. No bila bi tragedija da u pristupanju EU padnemo u ciljnoj ravnini, ne zbog slovenskog ucjenjivanja, nego zbog nekih ekonomskih kriterija koje već punih petnaest godina, kao po 'defaultu', ispunjavamo. Stoga monetarna i fiskalna politika nemaju izbora - moraju izdržati. Da se vratim u 1993. - naravno da bih provodio istu ekonomsku politiku. Štoviše, sada bih bio još uvjereniji, s naknadnom pameću i postignutim rezultatima. Takva kuna (u značenju 'ukupna ekonomska politika') dovela nas je na vrata Europske unije. Nikad joj nije bila predmet osporavanja, zar ne? Obrnuto, dobivali smo pozitivne bodove. Sve drugo bilo je sporno, od pravosuđa preko korupcije do medija, ljudske slobode, povratka prognanika, suradnje s Haagom. Nikad kuna!

• Može li se i s kakvim posljedicama provesti politika slabljenja kune?
- Dok je Rohatinskog, nema šanse. On dobro zna da bi posljedice bile katastrofalne. Kao što se nikakvim 'subprime' financijskim inženjeringom nije moglo stvoriti veću vrijednost (nego, vidimo naknadno, manju!), tako se nikakvim devalvacijama u našim uvjetima ne može povećati realni BDP na srednji rok. Dobili bismo manji realni BDP u inflacijskom kaosu.

• Kako stvari idu, istope li se devizne zalihe, stvar slabljenja kune više neće biti stvar izbora, nego jednostavno rušenje tečajne politike. Onda je bolje danas raditi kontrolirano nego sutra slomom čvrstog tečaja.
- Ni slučajno. Važan je, za gospodarstvo, realni efektivni tečaj kune. Slabljenje nominalnog tečaja ne postiže cilj, obrnuto, donosi štetu. Ponavljam, prije pukog smanjivanja deviznih rezervi treba smanjiti domaće previsoke troškove, pa previsoke cijene, i to reformama, restrukturiranjem. To je prava politika, a ne sve to 'zamuljati' devalvacijom. Devalvacija je drugo ime za nemoć u podizanju opće produktivnosti. Toga smo se nagledali u bivšoj državi.

• Kako ocjenjujete, u cjelini i po pojedinim projektima, sadašnji trenutak Quaestusova fonda rizičnog kapitala?
- Uza sve probleme okruženja Quaestus je nadmašio naša očekivanja. Uloženo je, što kapitala, što duga, više od četiri milijarde kuna i otvoreno gotovo tisuću novih radnih mjesta. Svih sedam investicija dobro se razvija. Tele2 i Metronet prvaci su liberalizacije telekomunikacija. Ponosimo se time što su potaknuli opće snižavanje cijena i povećanje kvalitete usluga. Riječ je o milijardama kuna uštede za građane, poduzeća i državu. Ništa bez stvarne konkurencije, zar ne? Akromion, specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju u koju smo investirali s četvoricom vrhunskih hrvatskih kirurga ortopeda, u kratkom se vremenu afirmirala kao vodeća institucija tog tipa. Hrvatskom zdravstvu treba više sličnih projekata. Hospitalija-trgovina primjer je uspješnog restrukturiranja i rasta nekad problematične kompanije. Hlad se uspješno razvija i poslužio je kao naša platforma za važnu investiciju u Srbiji. GFG, klaster restorana brze hrane, uspješno je lansiran i u kratkom je vremenu stvorio jedan od rijetkih novih brendova - Daily Fresh. Naravno, problemi se uglavnom svode na ono o čemu sam prethodno govorio - financiranje njihova razvoja u sadašnjim teškim uvjetima. Pogled odozdo često daje jasniju sliku od lamentiranja na temu recesije.

• Fondovi poput vašega nakon tri do pet godina imaju izlazne faze za pojedina ulaganja. Potraje li recesija, to bi moglo biti otežavajuće.
- Naravno. U tome i jest bit naših napora: održati profitabilno poslovanje naših tvrtki do trenutka kad izlazi postaju isplativi. Mi imamo dobre živce i nećemo iznevjeriti svoje investitore.

• Koliko su ulagači u Quaestus nervozni?
- Mnogo manje od ulagača u ostale fondove i vrijednosnice na tržištu. I sami imaju dovoljno problema da ne bi razumjeli s čime se sve suočavaju mlade tvrtke u razvoju. Nadamo se da će im naši uspješni izlazi doći u pravi trenutak i pomoći u bržem povratku 'normalnom' poslovanju.

• Što planirate za 2009. i dalje?
- Preživjeti u 2009. i stvoriti platformu za uspješne izlaze. Neće biti nimalo lako iako smo na vrijeme počeli kratiti jedro. S druge se strane u takvim teškim uvjetima pokazuje razlika između dobrih i loših fond-menadžera. Mi smo se znatno kadrovski pojačali, što mladima, što iskusnima (sada nas je trinaestero profesionalaca, bez pratećih službi) i s optimizmom gledamo u budućnost, bez obzira na sve rečeno o krizi.

• Ušli ste i u nekretninski fond. Nije li tu velika opasnost od pada cijena?
- Naprotiv. Za razliku od drugih nekretninskih fondova u Hrvatskoj i regiji koji su ulagali u nekretnine u trenutku kad su cijene bile vrlo visoke, naš je fond tek nedavno osnovan i još većinu svoje imovine drži u novcu i vrijednosnicama. Zbog toga pad cijena nama zapravo daje priliku da dodatno zaradimo u budućnosti. Strpljivi smo. Naš je fond jedini održao NAV iznad nominale prošle godine, koja je zabilježila drastičan pad Crobexa. Private equity fond završio je investicijski ciklus i kvalitetno ulagao. Ova će nas kriza, kao i sve druge sudionike u gospodarstvu, natjerati da se dodatno potrudimo kako bismo pronašli predviđeni kapital za razvoj poslovanja, a tu ipak mislimo da smo jednako kvalificirani, ako ne i kvalificiraniji od većine drugih.