Recesija odgađa atomsku struju

Treba li Hrvatska svoju energetsku budućnost temeljiti i na nuklearnim elektranama ili bi se posve trebala odreći te tehnologije i okrenuti iskorištavanju energije sunca, vjetra i vode?

piše Žarko Kralj
[email protected]

Poznato je, primjerice, da su fotonaponske elektrane za proizvodnju električne energije iz dnevne svjetlosti i sunca već uspješni dijelovi strategije u mnogim zemljama. A u Hrvatskoj se svake godine proizvede otprilike 2,5 milijuna četvornih metara fotonaponskih panela, od čega se na domaćem tržištu ugradi jedva nekoliko postotaka, uglavnom u objekte individualnih investitora. Sve se ostalo izvozi. Suncu i svjetlosti može se pribrojiti i bioplin, geotermalni izvori i hidroenergija, što bi zajedno moglo, smatraju zagovornici alternativne, obnovljive energije, vrlo dobro zamijeniti gradnju nuklearke. Argumenti protivnika Svi javni objekti, svi trgovački centri i sva velika skladišta trebali bi na krovu imati zelenilo i fotonaponske panele za električnu energiju te kolektore za grijanje i hlađenje. Švedska, njemačka i austrijska iskustva pokazuju da se u tom sektoru mogu otvoriti deseci tisuća radnih mjesta i novi pogoni. To je djelatnost koja u cijelome svijetu, pa i na burzama, bilježi godišnji rast od 40-ak posto, naglašavaju pripadnici Zelene akcije. Protiv nuklearki govore i veliki troškovi gradnje, od tri do pet milijardi dolara, koje Hrvatska jednostavno nema, zbog čega bi gradnja mogala biti vezana jedino sa stranim ulaganjem i budućom ovisnošću o tome. Tu je, nadalje, problem s odlaganjem nuklearnog otpada (i goriva nakon prestanka rada NE-a), a i uran kao gorivo za nuklearke u posljednje je vrijeme također sve skuplji. Hrvatska još nije riješila ni problem s odlaganjem goriva i otpada iz zajedničke nuklearke u Krškom, zato je teško vjerovati da bi se brzo pronašlo rješenje za otpad iz vlastite nuklearne elektrane. Gradnja nuklearke traje od deset do 15 godina i pitanje je što će se uopće u toliko dugom razdoblju dogoditi s energijom u svijetu.

Dokazi zagovornika
Naravno da i zagovornici gradnje nuklearnih elektrana imaju svoju teoriju koja, po njima, itekako dobro oslikava budućnost Hrvatske bez nuklearki. Skupa struja, stalni problemi s energijom i neefi kasno gospodarstvo samo su vanjski okvir problema u koje će hrvatsko društvo zapasti ne osloni li se na nuklearke kao izvor jeftinog, sigurnog i, što je najvažnije, stalno dostupnog izvora energije. Istina je da je gradnja nuklearne elektrane vrlo skupa, no kad se napravi, daljnji su troškovi, vezani isključivo uz gorivo, minimalni. Današnje tehnologije gradnje na modularnim načelima vrlo su sigurne, zato uza stalan nadzor nad proizvodnjom gotovo nema većih problema. Snažan je argument u rukama zagovornika gradnje nuklearnih elektrana i sadašnja Nuklearna elektrana Krško. Ona dosad doista nije imala većih problema - jedini je stvarni problem političke naravi. Hrvatskoj ostaje i opcija dodatnog  ulaganja u Krško da bi se povećao kapacitet i produljio vijek trajanja nuklearke, a Slovenija je manje ili više već odlučila uložiti dodatne novce u njezino proširenje. Najvjerojatnije će, barem u ovom trenutku, raspravama o hrvatskoj energetskoj budućnosti s nuklearkom (ili bez nje) doći kraj zbog recesije. Novca za takvu mogućnost jednostavno nema, zato će, barem u dogledno vrijeme, pitanje atomske struje ostati tema za energetske stručnjake i za manje-više filozofske rasprave.