RIZ Odašiljači: Menadžment stečajem plaši Ministarstvo financija

Iako je nedvojbeno da Ministarstvo financija RIZ-u duguje 88 milijuna kuna, poslovanje tvrtke kao i vrijednost njezinih nekretnina upućuju na to da i bez tog novca može dočekati presude Visokoga trgovačkog suda

Piše: Dragana Radusinović
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Luda kuća - dvije su riječi koje najbolje opisuju aktualnu situaciju zagrebačkog poduzeća RIZ Odašiljači d.d., proizvođača električnih brojila pretežno za domaće tržište i digitalnih odašiljača gotovo isključivo za izvoz. Trakavici koju ćemo dugo pamtiti pod krilaticom '88 milijuna kuna' ne nazire se kraj iako je ovaj tjedan postignut još jedan dogovor u nizu - onaj Ministarstva financija, HFP-a i RIZ-a - o povratu toga iznosa kompaniji koji je zaradila prije dvadesetak godina isporukom odašiljača u Irak putem Vojnog servisa iz Beograda, a koji je Hrvatskoj vraćen sukcesijom imovine bivše Jugoslavije. U međuvremenu se kompaniji koja je dvije godine bilježila gubitke u poslovanju 2007. osmjehnula dobit od 8,6 milijuna kuna, prihodi od izvoza porasli su 140 posto, a ukupni 100 posto.

Tko je s kim na čijoj strani

Zbog pravne zavrzlame u vezi s povratom novca, tvrdi njezin financijski dirktor Milić Bijelić, kompaniji prijeti stečaj ne dobije li novac odmah da bi platila dugove. Ipak, pokazatelji poslovanja prikupljeni poluslužbenim kanalima, s obzirom na to da je direktor Darko Cvjetko odbio razgovarati o kompaniji, pokazuju da tome ne mora biti tako i da RIZ-u zapravo ne gori pod petama onoliko koliko se prikazuje. Međusobni odnosi igrača RIZ-ove trakavice višestruko su zapetljani i nemoguće je jasno odrediti tko je s kim na kojoj strani te tko se protiv koga i čega bori i s kojim ciljem. Igrači su direktor Darko Cvjetko, ujedno dioničar RIZ-a, 300-tinjak radnika tvrtke predvođenih sindikalnim povjerenikom Sindikata metalaca Safetom Čučukom, Udruga malih dioničara, koju vodi Božidar Vučemilović, mali dioničar RIZ-a i član Nadzornog osdbora, HFP, Ministarstvo financija i drugi mali dioničari okupljeni oko Elektroprometa d.d. i njegova prvog čovjeka Michaela Ljubasa te ST Investa na čelu s Tomislavom Tukićem.
Složenost na trenutke nedokučive pravne zavrzlame teško je ukratko prepričati, no sigurno je da zamagljuje ekonomsku stvarnost RIZ-a.

Tvrtka već godinama traži da joj se 17 milijuna dolara (88 milijuna kuna), koji su u Hrvatsku stigli prije više od tri godine, uplati na račun, no s obzirom na to da je privatizirana 1993., a novac stigao mnogo kasnije, Državno odvjetništvo, potpredsjednik Vlade Damir Polančec, Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) i njihovi pravnici zaključili su da se novac može vratiti u RIZ isključivo obnovom postupka pretvorbe. Forma putem koje se obnova pretvorbe provela jest dokapitalizacija sa 88 milijuna kuna koju je proveo HFP i kojom on ponovno postaje većinskim vlasnikom (63,79 posto) jedanput već privatizirane tvrtke. Promjena vlasničke strukture na Trgovačkom je sudu provedena i HFP je u SDA-u upisan kao većinski vlasnik nakon što je Skupština RIZ-a o tome donijela odluku u travnju. Novac u RIZ ipak nije stigao. Od 26. svibnja nalazi se na posebnom računu, a Ministarstvo financija još nije odobrilo njegovu isplatu RIZ-u.

Ljubas i nekolicina dioničara, uključujući ST Invest, žalbom Visokom trgovačkom sudu i tužbom protiv Trgovačkog suda osporavaju nužnost obnove pretvorbe tvrdeći da je novac zabilježen u prvom elaboratu o privatizaciji, kao i legalnost odluka donesenih na skupštini RIZ-a, jer je Skupština odluke donijela natpolovičnom umjesto tročetvrtinskom većinom, što propisuje novi Zakon o trgovačkim društvima. Iz bojazni da bi sudski postupak mogao završiti pozitivno za Ljubasa i njegovu ekipu, HFP i Ministarstvo financija ne usuđuju se RIZ-u isplatiti novac. Uspije li Ljubas, past će cijela dokapitalizacija i HFP će morati zatražiti povrat novca za koji se boji da će ga RIZ u međuvremenu potrošiti i da se neće imati odakle naplatiti.

Upravo se taj strah može iščitati iz ovotjednoga posljednjeg dogovora RIZ-a, Ministarstva financija i HFP-a. HFP od Uprave RIZ-a traži očitovanje o namjeni za koju će iskoristiti novac iz dokapitalizacije i zapravo zahtijeva da RIZ sačuva vrijednost tog novca do okončanja sudskih sporova. Iz toga se može iščitati da u toj priči nitko nikomu pretjerano ne vjeruje. Takav zahtjev 'isprovocirao' je sâm financijski direktor Bjelić tvrdeći da će se novac odmah potrošiti čim stigne u RIZ, a HFP-ov je grijeh u tome što prije odluke o dokapitalizaciji, izgleda, uopće nije podrobno ispitao financijsko zdravlje tvrtke koju dokapitalizira.

Radnički strah od Michaela Ljubasa

Atmosfera oko RIZ-a toliko je užarena da radnici tvrtke s parolama 'mi smo prevareni' i 'korupciji nikad kraja' prosvjedima traže natrag 'svoj novac', dodajući zahtjev da se tvrtka privatizira prema modelu radničkog dioničarstva. Njihovim prosvjedima pridružuje se i direktor Darko Cvjetko, koji je prije HFP-ove akcije bio najveći pojedinačni dioničar. Radnici istodobno traže njegovu smjenu, a sindikalni povjerenik Čučuk kaže da žele imati tročlanu upravu sastavljenu od financijskog direktora Milić Bijelića, aktualne Cvjetkove zamjenice Zore Barač, za koju kaže da je u upravljanju poduzećem marginalizirana, i trećeg menadžera koji bi u tvrtku došao izvana. Cvjetku, koji dugo vodi RIZ i zapravo u rukama drži cjelokupno njegovo poslovanje, budući da ima brojne kontakte po svijetu i osigurava izvozne ugovore, radnici zamjeraju šurovanje s Ljubasom, za kojeg duboko vjeruju da želi preuzeti tvrtku, ugasiti proizvodnju i na atraktivnim nekretninama RIZ-a nedaleko od zagrebačkog centra sagraditi stanove u već najavljenom projektu Biser maksimirske šume. Radnici se ne bune protiv preseljenja, čak ga podupiru, ali žele se preseliti, a ne nestati s tržišta.

Svi se igrači u priči, zaklinju u očuvanje proizvodnje, slažu da novac koji RIZ još nije dobio nedvojbeno pripada kompaniji, a prava se bitka vodi za to tko će kontrolirati trošenje novca. Iz dostupnih financijskih i tržišnih informacija o RIZ-u, ako nema dugova za koje nitko drugi osim direktora Cvjetka ne zna, može se zaključiti da tvrtka i nije u tako nepovoljnoj situaciji, a i potencijal te proizvodnje vrlo je zanimljiv. Za ovu godinu RIZ ima ugovorene poslove vrijedne ukupno 114 milijuna kuna, što potvrđuje i financijski direktor Bijelić, što je 17-postotno povećanje u odnosu na lanjski prihod. Lanjski uspjeh RIZ može zahvaliti ugovoru s HEP-om vrijednim 28 milijuna kuna i izvozu digitalnih odašiljača, pri čemu je najvredniji dugoročni ugovor s britanskom javnom televizijom BBC koji se proteže na iduće tri godine. UHrvatskoj treba zamijeniti 1,9 milijuna starih brojila novim digitalnima, što je za RIZ velika polovna prilika, a ključni mu je potencijalni kupac HEP. RIZ-ova tehnologija koju je sâm razvio, primjenjiva je na plinomjere i vodomjere, i tu je riječ o vrlo potentnom biznisu. RIZ je jedan od najvećih svjetskih proizvođača radijskih odašiljača, a glavni mu je konkurent u Europi francuska tvrtka Thomson.

Ne boje se financijskog kraha

Prema dosta pouzdanim informacijama akumulirani je nepokriveni gubitak RIZ-a iz gubitaških godina 2005. i 2006. 22,8 milijuna kuna. Aktualni su gubici iz poslovanja otprilike 45 milijuna kuna, ali samo se 12 milijuna odnosi na dugovanja dobavljačima. No to nije nešto što kompanija ne bi mogla servisirati jer u vlasništvu ima 120 milijuna kuna vrijedno zemljište čija je trenutačna vrijednost u bilanci 40 milijuna kuna. Neke od tih parcela nisu upisane u katastar, no RIZ-ov menadžment nije se ni potrudio. Mnogo više energije troši u otvorenom ratu s Ministarstvom financija u vezi s povratom 88 milijuna kuna koje će tvrtka kad-tad morati dobiti, a mnogo je manje ulaže u opstanak RIZ-a, kojem se ništa strašno ne bi trebalo dogoditi čak i ako još nekoliko mjeseci pričeka povrat novca.