Rizici nove znanosti u kozmetici

Za sada nema čvrstih dokaza da su nanoproizvodi zdravstveni rizik, ali neki znanstvenici misle da bi nanočestice mogle proći kroz kožu u krvotok i nastaniti se u mozgu, plućima i ostalim organima

Pišu Sandra Babić, Vanja Figenwald

Velika kozmatička kuća L’Oreal šesta je na listi vlasnika patenata s područja nanotehnologije u SAD-u. Sa 192 prijav-ljena patenta, ova je tvrtka ispred ‘teškaša’ kao što su General Electric, Motorola, Eastman Kodak itd. Nano čestice  koriste se u mnogim L’Orealovim proizvodima kao što su kreme za sunčanje, preparati za kosu, kreme za kožu...

S utrošenih oko 600 milijuna dolara na istraživanja, L’Oreal je vodeći u primjeni nanotehnologije na području kozmeti-ke. Pojednostavljeno rečeno riječ je o komadićima materije koji pokazuju nove karakteristike kada ih se razbije na čestice velike samo par nanometara (promjer ljudske vlasi je oko 80 000 nanometara).

To je, primjerice, slučaj s pigmentima baziranim na mineralima kao što je cink-oksid, često korišten za odbijanje sun-ca. U svom prirodnom stanju ti su pigmenti bijeli i masni. No, svedeni na komadiće nano promjera, postaju gotovo prozirni i lako se apsorbiraju u kožu. Isto tako, emulgatori korišteni za povezivanje ulja i vode u proizvodima poput preparata za kosu i odstranjivača šminke, iziskuju manje masnu mješavinu kada ih se razbije na nanočestice. Nano-somi i slični agensi koriste se u kremi za kožu poput recimo L’Oreal RevitalLift.

Kompanija odbija otkriti brojke o prodaji pojedinih proizvoda i navodi da je još rano govoriti o tome koliki će odjek nanotehnologija imati u njihovu budućem razvoju. Ipak, L’Oreal će u 2006. predstaviti kozmetiku koja sadrži nanočestice stvorene kako bi omogućile što jasnije boje i efekt blještavosti ili metalik boja, a priprema se i njihova upotreba u izradi sjenila za oči koja bi imala hologramski 3D efekt. Zvuči cool, ali zna li itko pouzdano što se događa s ljudskim organizmom u doticaju s nanočesticama.

Za sada nema čvrstih dokaza da su nanoproizvodi zdravstveni rizik, ali neki znanstvenici misle da bi nanočestice mogle proći kroz kožu u krvotok i nastaniti se u mozgu, plućima i ostalim organima. Rana istraživanja na nekim nanočesti-cama baziranima na ugljiku, koje su korištene u drugim industrijama, pokazala su da one imaju tendenciju nakuplja-nja u tkivu.

Problem je u tome što su istraživanja vezana uz posljedice primjene nanoterhnologije u samom začetku i što nema pouzdanih odgovora o dugoročnim posljedicama. U Washingtonu, Uprava za hranu i lijekove - Odjel za kozmetiku i boje, počeo je izrađivati studije nekih nanočestica, uključujući nanosisteme poznate kao liposomi, kako bi bolje shvatili kako oni funkcioniraju, a tek se razmatra provođenje dodatnih studija o utjecaju titanij-dioksida u nanopigmentima koji se koriste u kremama za sunčanje.

No, ni Savezna uprava za lijekove u SAD-u ni agencije ka kontrolu lijekova u EU još ne pozvaju na veću državnu kon-trolu nanočestica upotrebljenih u proizvodima za uljepšavanje, koji, za razliku od farmaceutskih proizvoda, ne moraju proći stroge kontrole prije izlaska na tržište.

U  L’Orealu tvrde da pažljivo testiraju svoje nanoproizvode i da nisu dosada našli potnecijalne opasnosti. Također uv-jeravaju javnost da nanočestice koje oni koriste mogu probiti kožu samo površinski, tako da ne mogu stići do krvotoka ili ostalih ranjivih tkiva. No, u to nikako nisu i posve sigurni, jer istraživanja moraju biti daleko složenija i duljeg traja-nja, nego to običavaju provoditi kozmetičke kuće.

- Štetnost nano čestica vezana je uz njihovo nepoželjno djelovanje s određenim tvarima, materijalima ili tkivima živih organizama, ovise isključivo o kemijskom sastavu, površinsko-kemijskim značajkama i veličini nano čestica, kaže dr. Ivan Sondi iz Instituta Ruđer Bošković.

Primjerice, postoje istraživanja koja primjenjuju nano čestice u borbi protiv bakterija. Takve čestice su dovoljno malih dimenzija da mogu penetrirati kroz membranu bakterije, razoriti je i izazvati smrt bakterijske stanice. Dakle, postoje dovoljno sitne nano čestice koje mogu prodrijeti u staničnu strukturu.

Ukoliko se materijali koriste kontrolirano opasnost od primjene nano tehnologije u pripravi novih proizvoda u farmaceutskoj industriji u principu ne bi trebalo biti.U principu. Upravo je to ono što brine.