Rusi napadaju američko tržište

Rusi stižu. I donose čelične grede. Naime, ruski proizvođači čelika usred su napada na američko tržište. Posljednji u nizu prepada - Magnitogorsk Željezara i čeličana (MMK) pregovara o gradnji nove čeličane u južnom Ohiou vrijedne milijardu dolara

Sedamnestog prošlog mjeseca šef MMK Viktor Rašnikov susreo se s guvernerom Ohioa Tedom Stricklandom kako bi dogovorili potencijalnu tvornicu kapaciteta 1,5 milijuna tona čelika na godinu. Strickland je susret opisao 'razlogom za optimizam' uz to dodajući: 'Učinit ćemo sve u našoj moći kako bismo privukli ovu veliku kompaniju k nama'. Sve zajedno, veliki ruski proizvođači uložili su više od tri milijarde dolara u američke operacije u protekle tri godine. Prošlog studenog, Evraz Holding, najveći proizvođač čelika u Rusiji, kupio je američki Oregon steel, proizvođača šina i oplata, za 2,3 milijarde dolara.

Godine 2004. SeverStal, igrač broj dva u Rusiji, ulio je 285 milijuna dolara u Rouge Industries, bankrotiranog proizvođača iz Dearborna u Michiganu. Uz to, vlasnici su 80-postotnog udjela u SeverCorru, tvornici od 800 milijuna dolara koja treba početi raditi ove jeseni. A kada postane potpuno funkcionalna, SeverStalova američka proizvodnja će se gotovo udvostručiti, na 5,8 milijuna tona na godinu, čime će kompanija ući u top pet integriranih proizvođača čelika u SAD-u. 'Uvjereni smo da možemo još rasti u SAD-u, i dokazujemo to ulaganjima', kaže Gregory Mason, COO SeverStala North America, koji planira dodatnih milijardu dolara investicija unutar sljedeće tri godine. Otkuda toliki interes? Ruske kompanije imaju hrpetine novca za poslovanje. Potpomaže ih brzorastuće domaće tržište i niski trošak radne snage u kombinaciji s visokim cijenama metala na globalnim tržištima. Njihove profitne marže gotovo su dvostruko veće od prosjeka američkih proizvođača, tvrdi analitičar Deutsche banka u Moskvi Aleksandar Puhejev.

Ruski sektor čelika naziva 'najjačim na svijetu, financijski gledano'. S druge strane, američko je tržište atraktivno. Nakon godina štednje, američke čeličane ne mogu držati korak s potražnjom. Američka industrija na godinu uvozi oko 30 milijuna tona čelika, odnosno četvrtinu ukupnih potreba zemlje, govore procjene. I dok dio tih potreba dolazi iz Rusije, košta oko 100 dolara po toni prebaciti metal koji se prodaje po 600-800 dolara po toni u SAD-u. 'Sve su zastarjele tvornice u stečaju', kaže Rob Edwards, analitičar za Renaissance Capital u Moskvi. 'To rezultira tržištem čija potražnja nije zadovoljena, što onda stvara priliku za Ruse'. Velik dio njihovih napora usmjeren je prema autoindustriji, što je strategija slična ostalim globalnim proizvođačima. Arcelor-Mittal, sa sjedištem u Luksemburgu, postao je top igrač na sjevernoameričkom automobilskom tržištu. U lipnju je njemački Thyssen-Krupp objavio planove za gradnju čeličane u Alabami vrijedne 3,7 milijardi dolara.

A dva mjeseca kasnije US Steel potrošio je milijardu dolara za kupnju kanadskog Stelcoa, velikog dobavljača autoindustrije. Bit će teško natjecati se s tim divovima, ali Rusi su stručnjaci za revitalizaciju propalih tvornica poput Rougea i oregonskih čeličana. Treba samo pogledati njihova postrojenja u Magnitogorsku - nekoć arhetipski sovjetski dinosaur, MMK je u posljednjih deset godina potrošio 2,6 milijardi dolara na zamjenu zastarjelih i ekološki opasnih peći s najnovijim ljevaonicama. Rusi imaju i drugih aduta. SeverStalova Rouge tvornica u blizini je Fordove tvornice kamiona, koju opskrbljuje desetljećima. Njihovo SeverCorr postrojenje bit će prvo koje će koristiti električnu peć za automobilski čelik, tehnologiju koja zahtijeva manje radnika i manje troška. A i za njih radi lokacija - vjerojatne mušterije su Toyotine tvornice u Kentuckyju i Teksasu, ali i operacije ostalih europskih i japanskih proizvođača automobila koji pristižu na američki jug.    (Vanja Figenwald)