Rusija očekuje spas od povećanja potražnje za sirovinama

Kriza je Rusiju ‘lupila’ mnogo žešće nego što je to očekivala uzdajući se u svoje goleme devizne rezerve. Loše vođena ekonomija, koja i dalje počiva na iskorištavanju nafte, plina i metala, kupovanje američkih obveznica i neumjereno trošenje brzo tope rezerve, a rubalj klizi u inflaciju

piše Branko Vlahović

Da je Rusiju ozbiljno uzdrmala ekonomska kriza, u Moskvi više niko ne negira. Državne zlatno-valutne rezerve i dalje se drastično smanjuju. Premijer Vladimir Putin ovih je dana objasnio da će se situacija rapidno početi mijenjati kad se poveća svjetska potražnja za sirovinama. To je nedavno ustvrdio i ruski predsjednik Vlade, koji očekuje pomoć međunarodne zajednice.
- Novac iz proračuna stiže u rusku ekonomiju. Realno vidimo poboljšanje, ali Rusija sama ne može izaći iz krize. Potrebni su koordinirani napori na međunarodnoj razini, prije svega povećanje potražnje na svjetskom tržištu. Tim se pitanjem i bave lideri 20 najrazvijenijih svjetskih zemalja - objasnio je Putin.

Samo prije nepunih godinu dana najviši ruski čelnici prognozirali su da će svjetska kriza zaobići njihovu zemlju i da će Rusija biti ‘otok ekonomske stabilnosti’. Putin i Medvedev vjerovali su svom zemljaku iz Sankt Peterburga, ministru financija Alekseju Kudrinu da su ruske devizne rezerve dovoljne da se začepe rupe i prebrodi kriza. Nije jasno kako je ekonomist tako visoke razine kao što je Aleksej Kudrin mogao previdjeti da rusko gospodarstvo nije autarhično i da ne živi i posluje u zatvorenu krugu. Ruske sirovine i poluproizvodi nude se na svjetskom tržištu, pa je njihova ponuda i potražnja izravno vezana uz potrebe zapadne ekonomije. Jednostavno rečeno, ako zapadna industrija slabo radi, nisu joj potrebne ni ruske sirovine, bez obzira na to koliko im padala cijena.

Treba li pomoći oligarsima

A upravo se to dogodilo. Prošle jeseni na Zapadu je drastično smanjena potražnja ruskog i ukrajinskog metala, ali i nafte i plina. Tako je počela presušivati devizna rijeka koja se slijevala u ruski državni proračun od visokih izvoznih carina. To je pak izravno utjecalo na mirovine i plaće u prosvjeti, vojsci i policiji, to više što su realna primanja i tako smanjenja 30-ak posto. Ljetos je dolar vrijedio 23 rublja. Već nakon nekoliko mjeseci rubalj je skliznuo trećinu, pa se danas za dolar dobiva 33 rublja.

Osim toga rusko je rukovodstvo, očito, podcijenilo veliki problem korporativne zaduženosti u inozemstvu. Velike kompanije i ruske banke nemilosrdno su se zaduživale u Evropi i svijetu vjerujući da će potražnja i cijena ruskih sirovina još dugo biti visoka i da će se krediti bezbolno vraćati. Ruski vanjski dug dostigao je maksimum potkraj 2008. i ljetos je bio 542,1 milijardu dolara. Od toga je 499,3 milijarde bio dug privatnih kompanija i banaka. Rusija je imala najveće devizne rezerve, gotovo 600 milijarda dolara, ali gotovo bi sve trebalo otići na otplatu dugova unatoč tomu što je u prvom ovogodišnjem kvartalu vanjski dug privatnih kompanija bio smanjen 28,9 milijardi dolara. Jasno je da su krediti uzeti na dulje razdoblje, ali kad kompanije više nemaju planirani prihod, i male kamate velik su kamen oko vrata.

A ruski su divovi upali u probleme istog trenutka kad je gotovo za pola potražnja za naftom, plinom i metalom na svjetskom tržištu. U red za dobivanje povoljnih državnih spasilačkih kredita stali su i oni koji se po svijetu šepure kao vlasnici golemih jahta, privatnih aviona i skupih vila. Zbog toga se i rasplamsala javno polemika: treba li oligarsima pomagati da vraćaju dugove ili ih treba pustiti da sami rješavaju svoje nevolje?

Nema više popusta susjedima

Mnogo je onih koji misle da ruske milijardere treba pustiti da se koprcaju kako znaju i umiju. No oligarsi su vlasnici velikih metalurških i drugih kombinata u kojima je na tisuće zaposlenih koji će se naći na ulici ako proizvodnja stane. Da bi sačuvali socijalni mir, Putin i Medvedev odlučili su da država pomogne vlasnicima velikih kombinata u vraćanju dospjelih kreditnih rata. Tako je Ruski aluminij od države dobio 4,5 milijarda dolara kredita, Alfa grupa dve milijarde, moćni Evraz 1,8 milijardi, a Interros 750 milijuna dolara. Državnu injekciju dobio je i kod nas poznati Mečel, koji je jedno vrijeme bio vlasnik sisačke Željezare.

Protivnici državnog plana davanja financijske infuzije najmoćnijima objašnjavaju da njihovi oligarsi imaju dovoljno novca spremljenog u inozemstvu, pa je glupo da im Vlada pomaže novcem iz rezerva. Primjerice, Rusalovi su dioničari za razdoblje od 2005. do 2007. dobili dividende od šest milijarda dolara, dioničari Alfa grupe sedam milijarda, a vlasnici Nornikla 1,3 milijarde dolara.
- Ako žele, oligarsi lako mogu i sami spasiti svoje kompanije - tvrdi Stanislav Belkovski, poznati moskovski politolog.

Belkovski kategorički tvrdi da se Oleg Deripaska želi riješiti nevolja s Rusalom i ‘uvaliti’ ga državi jer je do sada iz njega izvukao sve sokove. Rusalov je dug 14 milijarda dolara, pa bi Deripaski, koji je donedavno bio najbogatiji čovek u Rusiji, sigurno odgovaralo da dugove preuzme ‘netko drugi’. I dosadašnji vlasnici Noriljskog nikla vide izlaz iz sadašnje situacije u udruživanju s državom. U Rusiji do sada nije bilo primjera da bi bogataš prodao svoju imovinu radi vraćanja dugova. Svi bogataši i njihove obitelji i dalje žive na visokoj nozi i ne stežu remen.

Da je u Rusiji situacija ozbiljna, pokazuje i to da Rusija ne namjerava više financijski pomagati bivše sovjetske republike, nego sa svima prelazi na ekonomske odnose. - Petnaestak je godina Rusija izlazila ususret bivšim sovjetskim republikama i prodavala im energente i sirovine po nekoliko puta nižim cijenama od onih na svjetskom tržištu. Ekonomije tih zemalja tako su od nas dobivale desetke milijarda dolara. To je razdoblje završeno, prelazimo na tržišne odnose - rekao je nedavno Putin. Energenti će se prodavati po tržišnim cijenama, a Rusija će također prema svjetskim tarifama plaćati tranzitne usluge.