Rusija se suočava s demografskom krizom

Rusija je  2008. imala 142 milijuna stanovnika, gotovo šest milijuna manje nego prije 16 godina. Da nije bilo 5,7 milijuna useljenika koji su se nakon raspada Sovjetskog Saveza vratili u matičnu zemlju, imala bi 12,3 milijuna stanovnika manje nego 1993.

Međutim, populacijski deficit koji već ozbiljno prijeti jednoj od najvećih i najambicioznijih zemalja, bivšoj supersili, u budućnosti bi se mogao još dramatičnije povećati, rezultat je izvještaja o razvoju ljudskih resursa za 2008. 'Rusija pred demografskim izazovima' koji je prošlog tjedna objavio Program Ujedinjenih naroda za razvoj. Opširan izvještaj izradila je velika skupina ruskih znanstvenika, demografa, ekonomista, sociologa. Daje turobnu sliku ruske demografske budućnosti ako država brzo ne provede snažne mjere koje bi taj trend preokrenule, ublažile ili prilagodile njegov razvoj ako ga već ne može promijeniti. Jer, podsećaju stručnjaci, demografska kretanja ovise o toliko mnogo što isprepletenih, što neovisnih faktora da su katkad izvan utjecaja bilo koje politike. Još prije tri godine ruska je vlada, koju je tada vodio Vladimir Putin, demogafsku krizu označila kao 'akutan problem s kojim se Rusija danas suočava'.

Prema autorima Izvještaja Vlada ima sve razloge za takvo stajalište jer se demografsko stanje Rusije uprkos svim mjerama koje provodi i dalje pogoršava: do 2025. prema nekim bi predviđanjima broj stanovnika mogao pasti čak na 128 milijuna, a kontingent radno sposobnih mogao bi se smanjiti 14 milijuna.
Izvještaj daje mnogo podataka koji jasno ocrtavaju rusku demografsku krizu: osim spomenutog prirodnog pada populacije tu je i podatak da se Rusija ubraja u skupinu zemalja s najnižom stopom fertiliteta, s prirodnim prirastom koji je dostiže razinu reprodukcije. To je, inače, pojava s kojom se suočavaju sve razvijene industrijske zemlje u svijetu, ali ruska je specifičnost i skraćenje očekivanoga životnog vijeka, osobito muškaraca. Očekivani je prosječan životni vijek Rusa između 1994. i 2006. skraćen 4,75 godina: 2006. bio je 66,6 godina, i to za žene 73 godine, a za muškarce samo 60 godina.

Rusija je prema tomu čak i iza nekih zemalja u razvoju u kojima je donedavno očekivani životni vijek bio kraći. Ipak, najdramatičniji je fenomen  visok mortalitet, osobito među stanovništvom u radni sposobnoj dobi (od 15 do 60 ondosno do 70 godina). Velika smrtnost ima duboke povijesne korijene, ali tijekom posljednja dva desetljeća vrhunac je dostigla od 1991. do 1994., kad se stopa smrtnosti muškaraca u radnoj dobi povećala gotovo 13 posto. Od 2003. ta topa pada, ali ne toliko da ublaži dugotrajan trend. Objašnjavajući uzroke visoke smrtnosti, vanjski promatrači uglavnom vole pomalo svisoka isticati tradicionalnu i pretjeranu potrošnju alkohola. Stručnjaci, međutim, kažu da su uzroci, koliko god taj problem bio ozbiljan i vidljiv, ipak složeniji i prije se vežu uz socijalnu kulturu u kojoj nije istaknuta briga pojedinca za vlastito zdravlje i dobrobit.

Zloporaba alkohola samo je jedna od manifestacija takva životnog stajališta. U  svakom slučaju, autori se slažu da su složene mjere za sniženje razine smrtnosti apsolutni imperativ za demogafsku politiku.  Implikacije tako negativnih demografskih kretanja za ekonomski razvoj ozbiljne su i dramatične. Ističe se da je teško očekivati da će zemlja s vrlo ambicioznim ekonomskim i političkim ciljevima biti sposoba ostvariti ih uz pad radno sposobnog stanovništva od jedan posto na godinu, kao što se predviđa u demografskim projekcijama do 2025. Ublažavanje demografske krize uvelike će ovisiti i o tome da rusko društvo prihvati radnu snagu iz imigracije.   (Davorka Zmijarević)